Poštovani prijatelji, svi posjetitelji ovih stranica, neka vam je svima blagoslovljeno i sretno u novoj 2010. godini od Gospodinova dolaska, Anno Domini. Što god radili na dobro sebi i bližnjima neka Vam ide od ruke. U našoj rodnoj župi već po tradiciji održava se u večernjim satima zadnjega dana u godini, tj. u silvestarskoj noći, misa zahvalnica. Ova pobožnost u tradiciji Crkve veoma je rječita, a time i znakovita za naša vremena. Dok većina svijeta isključivo ispraća staru godinu očiju uprtih u buduću, novu, godinu, Crkva malo zastaje, osvrće se na 365 dana iza sebe. Zajedno se zahvaljuje Bogu i za dobro i za sve ono što ne volimo da nam se događalo. Isto kako to čini Crkva u liturgiji, činimo i mi u svojim životima! Učinimo to češće u godini: za rođendane, obljetnice i druge prigodne dane. Vidjet ćete da su "životne pljuske" imale mnogo važniju ulogu nego da bole, te "pljuske" su nas školovale, usmjerile... Više inspiracije dat će vam propovijed s mise zahvalnice od fra Duje koju ćete vidjet u video prilogu.

Ljuban Domić (osvjetljen) na svečanosti povodom 50 godina redovničkih zavjeta rođene sestre časne Marine.

Posljednji ispraćaj pokojnog Ljubana je na Božić, u 14 sati na groblju Josipdol. Tugujućoj obitelji: supruzi Jelici, sinovima Ivici i Albertu, kćerima Marini i Katarini, bratu Petru i sestri časnoj Marini, sa snahama Irenom i Dianom iskrena sućut sa željom da im utjeha u ovim teškim trenucima bude vjera u Boga i njegovo obećanje da sve svoje vjerne prima k sebi.

Ps 16,11
Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno.

Naši Zorica, Zoran i Mirna ovih dana proživljavaju jako teške trenutke uz bolesničku postelju svoje kćerke Andreje na odjelu intenzivne njege u bostonskoj bolnici. Svaki pobožni uzdah, svaki Oče Naš, svaka molitva je dobro došla. Zastanimo malo u žurbi koju nam život nametn! Povucimo se u svoju nutrinu, u svoje srce! Iz srca usmjerimo svoje misli prema bolesnoj djevojci i pružimo joj ruku ozdravljenja! Podignimo je iz bolesničkog kreveta! U mislima zagrlimo obitelj koja bdije pored kreveta! Pružimo im odmor! Svako naše usmjeravanje misli, bit će naš doprinos što skorijem ozdravljenju. Neka nam se Bog smiluje.

"U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni." - Job 17,12

Pod ovim opisom prepoznajemo dobričinu i simpatičnog čovjeka kojeg je poznaovao i Dragočaj i Kuljani i Zalužani, to je, naravno, Ljuban Ćorković koji je živio ispod Crkvena. Na žalost, Ljuban je umro 28. listopada u Zagrebu u svojoj 63. godini i sahranjen je u groblju Markovo polje 30. listopada. Umrla je još jedna legenda, ikona našeg vremena i našeg kraja kojeg ćemo još dugo spominjati. Kad budemo prepričavali naše dogodovštine iz mladih dana pokojni Ljuban će biti česta tema takvih razgovora. Laka mu bila zemljica i pokoj vječni neka nađe u Gospodinu.