Uskrsna poruka biskupa Franje Komarice i biskupa Marka Semrena

Kreirano: Ponedjeljak, 09 Travanj 2012 Napisao/la TABB

Draga braćo i sestre u uskrslom Kristu!
„Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje!
Evo mjesta kamo ga položiše. Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru:
Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti kako vam reče!“ (Mk 16,6—7)
Ovim je riječima dočekao anđeo preplašene žene: Mariju Magdalenu, Mariju Jakovljevu i Salomu, kada su one „prvog dana sedmice, veoma rano o izlasku sunca“ (r. 3) došle do groba, u kojem je u petak u kasno poslijepodne bio sahranjen Isus.
Tako izvještava sv. Marko u svom evanđelju. Ta radosna vijest i jasan naputak nisu bili namijenjeni samo onim neposrednim svjedocima smrti i uskrsnuća Isusova nego i nama i svim ljudima do konca svijeta.
(Možete poslušati i zvučni snimak sa stranica Banjalučke biskupije KLIK).

Mi, današnji Isusovi sljedbenici, poznamo uglavnom put i hod k Isusovu i našem grobu i grobovima svojih bližnjih. Mi trebamo grobove kao podsjećanje na našu ljudsku osobnu povijest za koju ćemo jednog dana morati odgovarati pred Bogom, svojim Stvoriteljem. Grobovi nas podsjećaju kako smo upućeni jedni na druge; što činimo jedni drugima, kako odgovorno ili nesmotreno uređujemo svoje međusobne odnose i kako provodimo svoj život.

Put k Isusu, Spasitelju našem i cijeloga svijeta, nije samo podsjećanje. Isusa se ne može naći u prošlosti. Uzalud ga je tražiti u masovnoj grobnici ljudske povijesti. Držati se grčevito samo prošloga ne dovodi do Isusa.

Izvješće uskrslog jutra je daleko kompletnije. Ono sadrži jednu do tada nepoznatu novinu i unosi novu nadu u ljudsku životnu zbilju. Od tada — za Kristove sljedbenike — kršćane postoji radosna, utemeljena nada da smrt više nije smrt. Jer umrli Isus Krist je uskrsnuo i nikad više ne umire!

Ta vijest o Isusovu uskrsnuću jača našu vjeru, da na kraju našeg života i ovog našeg svijeta dolaze jasno do izražaja sloboda, pravda i opraštanje. Sadržaj vijesti uskrsnog jutra naprosto nas mami da zapjevamo, zaplešemo na grobovima nemilosrđa i mržnje, na grobovima neznanja, nemara i sebičnosti, na grobovima ponižavanja, tlačenja, obespravljivanja i svih drugih vrsta patnji. Ta igra, taj ples jest ples radosti, jer je život pobijedio sve vrste naših ljudskih zastranjenja i grijeha, pa i samu smrt, kao najtragičniju njihovu posljedicu.

Mjesto, gdje je mrtvi Isus ležao sada je prazno. Uskrsli Isus ide u Galileju i tamo očekuje svoje učenike. Tako izvještava evanđelist Marko. To znači, da uskrsli Isus pokazuje svojima jedan novi životni pravac, drugačiji od onoga koji vodi samo do groba, do slijepe ulice koja vodi u beznađe, očaj i smrt. On poziva da ne gledamo unazad nego naprijed — da gledamo u njega, koji je bio ubijen, uništen, a sada je opet živ i krči svima put u život i to vječni.

Isusovi prvi sljedbenici — i žene koje su se zatekle kod praznoga groba i apostoli — razumjeli su riječi i anđela i Isusa, da trebaju i oni poći za njim u Galileju.

Trebamo te riječi ispravno razumjeti i mi! Što znači „ići u Galileju“?

U Galileji je Isus započeo svoje javno djelovanje, svoje propovijedanje. Tamo je započeo činiti i djela ljubavi, čudesa. Dakle, i mi trebamo ići k Isusu — živom i djelotvornom, uvažavati ono što je on naučavao i nasljedovati ono što je činio. Jer sve je to — i istinitost svojih riječi i djelâ — on potvrdio svojom smrću i svojim uskrsnućem!

Još jedno nam valja imati na umu! Galileja je u Isusovo vrijeme bila prezrena zemlja onih ljudi, koji nisu bili u pravoj vjeri. Židovi su stanovnike Galileje prezirali, jer su bili uvjereni da oni nemaju nikakva pristupa Bogu. U takvu „zemlju“ zove Isus svoje sljedbenike. U takvoj „zemlji“, u takvom životnom ambijentu ga možemo i mi susresti. Takvu „zemlju“ nećemo naći na atlasu svijeta, nego na zemljopisnoj karti našeg vlastitog života. — Tamo gdje mi sami usvojimo Isusove riječi i njegov način djelovanja, gdje se — poput njega — nesebično stavljamo u službu onih koji pate u svojoj samoći, obespravljenosti, bezizlaznosti, koji gladuju i žeđaju i za kruhom i ruhom, a osobito za pravdom i mirom, tu ćemo susresti uskrsloga i živog Isusa Krista, svoga Spasitelja. Onda, kad se odazovemo pozivu svoje savjesti da budemo suodgovorni za svoje bližnje, kad oprostimo onima koji su nam zlo i nepravdu učinili, kada dobrim uzvratimo za zlo, kad se istinski zauzimamo za pravedan i trajan mir u svom životnom okruženju, kada prihvaćamo druge kao drugačije — a drugačiji su jer su imali drugačije nego mi i roditelje i odgoj i društvo i prošlost i talente nego mi — tada ćemo susresti uskrslog Krista, koji je i umro i uskrsnuo iz ljubavi prema svakom čovjeku, svakom narodu, prema cijelom ljudskom rodu.

Put „u Galileju“ za uskrslim Kristom sasvim je novi put, za svakoga, koji hoće uskrslog Isusa susresti, vidjeti, doživjeti. Papa sv. Leon Veliki rekao je: „Nije svejedno za što se živi ili umire. Jer postoji smrt koja vodi u život, a postoji i život koji vodi u smrt“. Isusova je smrt omogućila nama ljudima definitivni, vječni, sretni život. Sâm je jasno rekao: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre živjet će“ (Iv 11,25). „Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje“ — veli poslanica Rimljanima (6,9). Uskrsli Krist — rekli bismo — prkosi smrti. On se njoj ruga.

Ovogodišnja, najradosnija kršćanska svetkovina — Uskrs dozivlje nam ponovno u pamet prevažnu istinu: — da je naš Bog Otac u svome utjelovljenom Sinu Isusu Kristu učinio baš sve, da mi, ljudi, njegovi miljenici, budemo doista sretni — u njegovom društvu kroz svu vječnost. Ta istina obvezuje osobito sve nas kršćane da svojim životom svjedočimo kako u nju vjerujemo i da smo odlučni tu vjeru prenositi i budućim generacijama.

Molimo Boga — da nikome ne dopusti ostati nezainteresiran i tup za ovaj neopisivo radostan i neizmjerno dragocjen njegov dar; da snaga Kristova otkupiteljskog djela zahvati svako ljudsko srce; da budemo svi zahvalni i spremni u vjeri i nadi ići za uskrslim Kristom preostali dio ovozemaljskog našeg životnog puta ka sretnoj vječnosti, koju nam je on omogućio svojom smrću i slavnim uskrsnućem!

Braći svećenicima, sestrama redovnicama, svim članovima naše biskupije, osobito onima mnogobrojnima u izbjeglištvu te svim ljudima dobre volje od srca kličem: Uskrsnu Gospodin od mrtvih, kličimo i radujmo se svi jer on zauvijek vlada! Aleluja. Amen.

Vaša braća u vjeri

+ Franjo, biskup

+ Marko, pomoćni biskup!

Hitovi: 9442
0
0
0
s2sdefault