Poruka biskupa mons.dr. Franje Komarice za Uskrs 2016.

Kreirano: Subota, 26 Ožujak 2016 Napisao/la TABB

USKRSNA PORUKA 2016. BANJOLUČKOG BISKUPA FRANJE KOMARICE
„Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.“ (Iv 20,21)

Bog u svojoj dobroti omogućuje nam i ove Godine spasenja svečano, svjesno i plodno proslavljati godišnju najveću kršćansku svetkovinu Uskrs.
Kao kršćani, mi činimo zajednicu vjerujućih u Trojedinoga Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Temelj naše vjere je uskrsnuće od mrtvih utjelovljenog Sina božjega Isusa Krista. Njegovim uskrsnućem je započeo Bog ostvarivanje nove stvarnosti s nama, svojim stvorenjima. Započeo je ostvarivati svoju spasenjsku nakanu definitivnog izmirenja Neba i zemlje, Stvoritelja i stvorenja.

Uskrsli Sin Božji, Isus Krist je taj sudbonosni Mirotvorac, Začetnik nove, sretne stvarnosti za nas, ograničena stvorenja. Mi nismo više primorani biti ortaci u zlu i smrti, nego subaštinici dobra i sretne vječnosti. Uskrsli Krist je nas ljude istrgnuo iz definitivne vječne smrti i želi nas imati trajno u svome društvu.
Ako smo u Njegovu društvu, onda smo u stanju razabrati i razotkriti ono što nam ugrožava život. Biti ćemo u stanju i uspješno se suprotstaviti svemu onome što uništava naš život i život oko nas!
Sadašnji nasljednik apostolskog prvaka sv. Petra, papa Franjo je prije tri godine, obraćajući se prvi put na Uskrs „urbi et orbi“ tj. i katolicima i svim ljudima dobre volje rekao značajne riječi, koje ovom prigodom želim još malo više protumačiti. Papa je ustvrdio, da ako prihvatimo milost Uskrsa, „otvaramo kanale kroz koje će Bog moći natopiti ovu zemlju, čuvati svekoliki stvoreni svijet i dati da procvjetaju pravda i mir…“ Ondje gdje nema mira, ondje je osobito potreban „Uskrsli Isus koji preobražava smrt u život“, koji je kadar „promijeniti mržnju u ljubav, osvetu u opraštanje, rat u mir“ – veli papa Franjo.
Sveti evanđelisti pišu kako se Isus Krist na dan svoga slavnog uskrsnuća živ ukazao svojim – od straha pred Židovima uplašenim – učenicima, koji su bili na okupu u kući, najvjerojatnije onoj istoj, gdje su s Isusom blagovali prije tri dana „posljednju večeru“. Došao im je kroz zatvorena vrata, stao pred njih i rekao: „“Mir vama! kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas“ (usp. Iv 20,19–21).
I tamo gdje se ljudi zaključaju, sakriju, Bog nađe načina kako će doći do njih. Za Njega i prema Njemu vrata su uvijek otvorena!
Svojim dolaskom na ovakav, neuobičajeni način, uskrsli Isus daje svojim sljedbenicima do znanja da On otvara i otklanja ono što zatvara, što smeta međusobnim radosnim komunikacijama! On proširuje svaku tjesnoću, uklanja svaku tjeskobu! On upućuje svojima pozdrav koji im treba donijeti mir i svako dobro za dušu i tijelo. To čini kao Razapeti, s prepoznatljivim svojim ranama od razapinjanja. To znači da on kao Razapeti i dalje živi. Svjestan svoje spasiteljske zadaće koju je dobio od svog nebeskog Oca, On tu zadaću prenosi sada na njih, na svoje sljedbenike. Sada su oni zaduženi da, kao njegovi poslanici, objavljuju Božje milosrđe, Božju ljubavi Božji mir – i to cijelom čovječanstvu. „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!“ (Mk 16,15).
Što je nezaobilazna srž tog propovijedanja nas, Isusovih učenika i sljedbenika? Uspostavljanje definitivnog mira između Boga, našeg Stvoritelja i nas njegovih stvorenja. Taj mir se uspostavlja Isusovim sebedarjem, njegovom mukom, smrću na križu i slavnim uskrsnućem. Križ i uskrsnuće su začetak Kristova otkupiteljskog djela i temelj onoga mira koji čovječanstvo nužno treba, a koji mir ono sāmo nije u stanju sebi osigurati.
Ako mi kršćani, koji radosno i utemeljeno slavimo Uskrs kao najsudbonosniji Dan mira za cijeli ljudski rod, kažemo da je Uskrsli Raspeti Isus Krist jedini naš istinski mir, onda ujedno priznajemo: odvojeni od njega sami po sebi možemo biti samo nemirni, ustrašeni, prisiljeni da tražimo mir i sigurnost izvan Boga, a to nas nužno vodi u nove nesigurnosti, međusobna nepovjerenja, neprijateljstva, srdžbu, sukobe i nastavak međusobnog uništavanja!
Svjedoci smo da se godinama govori o miru – ne samo u našoj zemlji i gradu, nego na sve strane. No, to ne znači da svi pod riječju „mir“ isto mislimo i želimo. Često su među nama ljudima, narodima i „blokovima“ čitavi svjetovi udaljenosti i različitosti.
Tim je važnije da mi kršćani, Kristovi sljedbenici i suradnici, sebi i drugima oko nas jasno, nedvosmisleno dadnemo do znanja što zapravo mislimo kad govorimo o miru, koji je prijeko potreban i nama i našoj životnoj sredini i cijelome svijetu. Mjerilo našeg poimanja mira jest i mora biti Kristova Radosna vijest, kako je sadržana u knjigama Novog Zavjeta. To vrijedi osobito za nas, koji smo – posebno zadnjih desetljeća – uvučeni – često bez naše volje – u povijesna zbivanja nasilja i čežnje za mirom i slobodom, u ratna sukobljavanja i u pokušaje praštanja i pomirenja.
Imajmo na pameti da mirotvorstvo započinje na vratima našega malog „ja“, našega stana, našega doma. Ali, ovdje se ne radi samo o istinskom miru pojedinca, nego o cijeloj zajednici Kristove Crkve, a onda i cijelog čovječanstva. Isus je morao zaplakati nad Jeruzalemom, koji ne predstavlja samo Božji narod starog, nego i Novog Zavjeta: „O, kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!“ (Lk 19,42). Ove Isusove riječi su upućene i nama, članovima Kristove Crkve! Kao kršćani, mi nemamo – koliko nam se hoće – vremena za svoj stvarni, učinkoviti doprinos za pravedni, trajni mir u svome životnom okruženju, u svojim selima i gradovima, u svojoj biskupiji i domovini!
Opredijelimo se svjesno i odlučno i u slavljenju ovogodišnjeg Uskrsa za Mir Uskrslog Krista, za življenje Njegova Evanđelja, za izgrađivanje Njegova Kraljevstva istine, pravde, milosrđa, ljubavi i mira! Isus će nam pri tome sigurno pomoći – dat će nam svjetla i snage da živimo kako On to od nas i očekuje!
Sretan Vam Uskrs – svima!
Vaš brat u uskrslom Kristu
Franjo Komarica,
biskup banjolučki

Hitovi: 5138