citam ovo oko Japanaca, ma koji crni Japanci(ili Japanke), njima od stresa kosa opada najvise na svijetu, najmanje spavaju,prodaju zapadnjacima maglu i piju toplu vodu...samoubojstva zbog stresa dostizu najvisu stopu a znamo da su skloni i kamikaznim ateriranjima tako da ih od mene drzi sto dalje. Ipak, kad bolje razmislim mozda netko i usvoji pravila japanskog mentaliteta ali ja sigurno nisam ta. U svakom slucaju hvala na sugestiji...ma cekaj nesto mi pade na pamet da ti nisi nagraisao na kakvu Japanku, cim ti nama ovdje o vodi na dugacko i nasiroko...aaaa Jole?

evo vec imam fabulu u glavi o Japanki i nasem emigrantu u dalekoj Abesiniji .... a gdje ono bi Abesinija ???

Zapravo sam tražio čist list papira da nešto ovdje zapišem, pa gledajući zastadoh ovdje, učini mi se da mojim promišljanjima ovdje neće biti nelagodno.

Opet sam se probudio više od sat ranije nego inače, oh kad bih svijetu mogao poručiti kakvo dobro zdravlju i životu donosi rano ustajanje.
Iz jednostavnog razloga jer je rano ustajanje usklađenje sa ritmom života u prirodi. Sva se priroda budi ujutro i započinje novi dan, i svi ustaju rano, samo su ljudi izmislili da više niti liježu niti ustaju po redu, a čudimo se kad se u nama kao posledica takvog življenja počnu pokazivati bolesti.

Vidjet će mo na žalost uskoro na ovoj generaciji koja ustaje u podne a u ponoć odlazi u život. Sve može neko vrijeme, tri minute ćeš preživjeti i bez zraka, ali kad se prijeđu limiti, stižu posledice, a to je zakon Božiji, pa kao takav djeluje, ne pita nas za mišljenje.


Samo anđeli Svevišnjega koji sve zapisuju znaju koliko sam put samo pijući vodu pomislio, draga vodica, direktno iz radionice Veličansvenog. Ko da Živu Vodu pijem koja mojim bićem život pronosi, tako je pijem.

Otkad više nemam žene uzase, uspostavio sam s vodom ljubovanje. Ludnica, vjerujte, pijem dnevno minimum galon vode, al neću sad reći narode pijte i vi toliko, al svima kažem, voda je blagoslov i zdravlje i život direktno iz Gospodinove ruke, volite i pijte vodu i tako je primajte.

Pijenje vode je u principu ispiranje organizma, sve one radionice i laboratorije po tijelu treba čistiti, izbacivati smeće, jer ljudsko je biće uistinu najveći neboder na svijetu, u kome zapravo žive milioni stanovnika, a sve zajedno jedan svijet. Ima i danas velikih naseobina bez tekuće vode i kanalizacije, ali kakva su ona i kakav je život i zdravlje u njima?

I što je zdravlje zapravo? Danas je postalo o tome nemoguće ljudima pričati, jer je svijet do te mjere bolestan, da ljudi više nemaju niti predstave o tome što je to biti zdrav. Ono malo rijetkih zdravih što ima su se mudro posakrivali da ih ne otkriju i ne uhvate, te zatvore u kakav istraživački laboratorij za pokuse, ili povade organe za rezervne dijelove bogatašima.

A zdravlje je jednostavno postojanje harmonije, postojanje ravnoteže unutra, koja se onda manifestira prema vani. Zdravlje je osjećaj da ti ne fali ništa, i da dišeš i život živiš u punini, osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti koji porađa davanje, eto što je zdravlje.

Moj je tata u životu pojeo toliko soli, da ga ovi ludi ameri otkriju uvalili bi ga u onu njihovu još luđu knjigu, a evo ga hvala Bogu gazi osamdesetu, očito njemu sol nije naškodila puno, svome tijelu ravnatelj i liječnik najprije moraš biti sam, taman posla da će ti neko dati zdravlje ako sam zakažeš.

Da bi bili zdravi ima samo jedan način, sve ostalo je zagarantirana bolest. Treba živjeti zdravo.

Zdrav život je raznovrstan život ko kraja ispunjen lijepim stvarima, aktivnošću, učenjem i stvaralaštvom, iz kojega stalno zrači harmonija, jer je i unutra sve uravnoteženo. Klonite se svakoga pretjerivanja, a pogotovo da ne postane ovisnost, čim je pretjerivanje nije zdravo.

U svoj svijet dakle ne smijemo unosti svakakvog smeća, a istovremeno se moramo izvana i iznutra stalno čistiti i prati. To nam je sudbina i ko u tome ne uživa bolje da se ni rodio nije.

Namjera mi je ipak ovdje svratiti našu pozornost na duhovni aspekt zdravlja. Šta najzdravijem tijelu vrijedi to zdravlje ako duša nije zdrava. A i duša je neboder sa mnogo stanovnika, isto se mora prati i ispirati i čistiti, al dušu peremo i čistimo Vodom Živom i Vatrom Božanskog Duha, da duša bude čista i zdrava. Ako duša nije čista i svakakvim se smećem puni, to tijelo niti može sakriti niti savladati, pitanje je samo vremena kad će tijelo pokleknuti..

Sad je i znanstveno dokazano da se bolesni ljudi koji vjeruju u Boga i mole se, ozdravljaju bolje od onih koji se uzdaju samo u doktore i lijekove.

Koliki su ozdravili na neobične načine, posredstvom Duha svakako.

Evo i danas živi jedna gospođa koja je prije više od dvadeset godina brojala zadnje dane života, bili smo susjedi u to vrijeme i slučaj dobro poznajem.
Očajna i otpisana od ljekara, zbog silne želje da još živi, ona vam je od onih koji misle da će sve propasti ako ne bude nje da se brine. Jako interesantna osoba, koja imaše vrlo buran život, ali sve se nekako svede na lijpi obiteljski život, a onda dođe da treba ići gore, a njoj se ne ide.

Uistinu je za priču kako se moja susjeda nije predavala, jednostavno je odlučila živjeti, al znajući da joj života nema bez Boga, sve svoje vrijeme ispunila je molitvom, samo je ponavljala, Bog ima lijek, Bože Svemogući i svi Sveti pošaljite mi lijek.
Pokušavala je čudo nekih trava i savjeta, a onda je sve to nekako prepuklo u nešto, nastupio je neki prelom, promijenila je cijeli život.

Postala je vegetarijanka, i promijenila je u životu sve počevši od razmišljanja, život koji je tako voljela sad tek kad je ponovo počeo priticati u tijelo, sad joj se tek činio dragocijen. Ali uvijek treba znati da je svaki slučaj jedinstven, ona je našla svoj recept. I koga god sretne priča kako je čudesno ozdravila, i kako je lijek našla u molitvi.

Život su vječite promjene i kretanje, nemoguće ga je zaustaviti, nego se jedino može sa tim kretanjem uskladiti. Dakle moramo se kretati, raditi i stvarati. Tijelo je u stvari alatka koja nam je dana na upotrebu, ako je ne koristimo zahrđa i propadne gore nego od žestoka rada.

Ustanovio sam takođe da su bitno zdraviji ljudi koji u životu imaju jedan uzvišen ideal, pa im je zdravo i moralno življenje najveće zadovoljstvo a ne teret.

Nadam se eto da sam izrekao nekoliko korisnih stvari, da dodam na vaša razmišljanja. Svima obilje zdravlja želim i ljubavi iz koje se svako dobro pa i zdravlje porađa.
A bolje nam je da ovaj život nikad ni počeli živjeti nismo ako u njemu ne otkrijemo Božiji Mir.
Tek je u njemu jasno što je život, što zdravlje, što sreća. I što smisao!






PS: ujutro mjesto kafe najveću šolju koju imate vrele vode, i posrkati ko kavicu, što vruću, imat će te iste efekte kao i od kave, i još mnoge neke druge, a sve bez ikakvih štetnih posledica za vaše zdravlje. O ovim stvarima ne treba pričati i čitati, život treba živjeti, ako ovo pročitate samo bolje vam je da niste, jer će te jednom sigurno otkriti koliko je bilo istina i koliko je moglo koristiti. Dokazano je da ovom terapijom sa vodom potreba za kavom otpada sasvim poslije nekoliko tjedana discipline, ali milioni ljudi za kafu troše milione dolara i svoje zdravlje, i umrijet će a nikada neće otkriti da je kafa ne samo nepotrebna nego je i jako štetna. Kafa je u stvari jedan od žešćih začina, te bi i kad se koristi trebalo da se koristi tako, a ne kao danas kad je kafa postala hrana.

Još ovo pa odoh, znam da sam dojadio, al mene goni moja savijest pa ja gonim i budim vašu, al istina je živa. Ako već pijete, što manje dodataka, dodaci samo bude za kavom glad i otvaraju apetit, a pogotovo nemojte u kafu dodavati ništa mliječno, ono možda može biti ugodno u ustima, ali je vašemu stomaku smrtonosni koktel. To u stomaku postaje takav smrad i baruština, da se zna završiti povraćanjem, tad biva očito što smo u se stavili.

Jedna moja susjeda veli ne mogu se probuditi bez kave pa ubi me, a sve šira opažam da je, veća kilaža više kave treba, gledam je sa smješkom i velim razumijem te, a ne kažem joj moja draga, da ti znaš kako bi na kafu zaboravila da sad ovdje zapuca i rat započne, niti bi ti kava trebala niti na pamet padala, nego bi gledala da negdje na sigurno strugneš, oćutim jer vidim da je sto posto sigurna da ne može biti drugačije nego kako veli.

Masovno ste ovdje mlađi od mene i imate kraće pamćenje, al nekim čudom ja sam zapamtio jedan drugačiji život od ovoga današnjeg, u kome je kocka šećera bila blago a kava rijetkost, pila se voda i prerađivala se vlastita hrana, nije bilo struje, telefona, interneta, danju je sijalo sunce a noću zvijezde, al sam zapamtio moje tete i njihovo društvo
kad krene sezona ljetnih radova krene i sezona smijeha i pjesme, po cijeli dan na ljetnom suncu gore a pjevaju. I kad sunce klone i završi se dan pa večeraju, taman posla da se rastanu prije nego se ispjevaju. Nedjeljom bose niz bare sa sandalam u rukama odoše uređene ko svijeće za misno slavlje, a u srcu već prebiraju stihove koje će pjevati.

Htio sam vas zapravo upitati gdje je naša pjesma iz života nestala. Ne da je guramo u se, danas je to lako, nego je pitanje gdje je ona pjesma koja iz nas progovara.?

Ovo neznaš odakle bi krenuo. Krasno postavljeno nekoliko stvari. Pa i u ovom P.S. -u za koji kažu da treba biti kratak. Ovo je ispalo jedno novo poglavlje kojeg možemo svrstati u "ekologiju duha" kako neki to danas zovu. Ja se isto pitam ovih dana kad vidim ovih jesenjih dana kako se iz dvorišta dime rakijski kotlovi, ali nema oko njih ljudi niti pjesme niti glasna žamora, ničega. Sjetim se i onih naših perušanja, branja kukuruza po danu. Sjetim se i svoje pokojne matere koja je voljela zapjevati i u "retku" i u na kraju retka, tj. kad je posao skončan i kad se sa sepetom na ramenu i pjesmom na usnama ide s njive. Pokoj joj duši, znala je i ovdje zapjevati, a i onda kad smo išli kao župa na hodočašća. Sada meni to ljudi i žene spominju: "tvoja mama je baš bila veseljak, znala je lijepo pjevati i znala je lijepe pjesme". Istina, bila je živa eknciklopedija starine koja se prenosila isključivo usmenom predajom. Na hvalu Božju i srećom za fra Juru da je nekoliko njih zapisao i objavio u svojoj knjizi "Hod u vjeri". I meni ih je mama otpjevala u kasetofon, na traku, ali snimak je toliko loš da ću morati pronaći načina da popravim šum. Možda ih ovdje objavim.

Zanimljivo je također kako mi je nekoliko ljudi ostalo u sjećanju po svojim omiljenim pjesmama. Te su pjesme u raznim prigodama "potezali" a ostali bi pojačavali. Vrbas voda nosila jablana- najčešće je pjevao Juro, a tu pjesmu nije pjevao kao sevdalinku, već kao operni pjevač, s puno srca punim grlom, zatvorenih očiju. Ili Mato pokojni, njegova omiljena je bila Koliko je Prijedor polje. Tukara još i danas zapjeva onu lovačku Kad sam bi mlađan lovac ja. Svi su te svoje pjesme pjevali s velikom strašću, tako da neke nedostatne pjevačke osobine jednostavno ne možeš primjetiti od "srca" koje se osjeti u glasu. Zamjetno je i zgoda koje se nije propuštalo da se zapjeva. Ma to su bila vremena. Ja volim potegnuti: Oj livado rosna travo javoreeeee, javoreee....

Dobra je preporuka: pjevajte i pjevajte.

Znam i ja Josipe koliki bi trebao biti PS, hahahaha, al svi će te mi oprostiti kad vidite kolika je ćutnja bila između, trebalo je malo namaknuti radi ravnoteže.
A zapravo misao poteće, ja brž na comp da zapišem, što uhvatim uhvatim a htio bih sve, iz priloženog se vidi.

Moje promišljanje je na sve ovo vaše, dakle ne samo da sam pisao dugačko nego ću se još, ako Bog da, vratiti.
Evo ove pjesme koje Josip spomenu, sve žestoke, morat ću se osvrnuti, al da ne tovarim uvijek previše, radije drugi put.
Evo se najžešće pridružujem Josipovoj preporuci na kraju, uz malu napomenu, pjevajte al nemojte svašta, jer je u ovo vrijeme Šejtan i taj dar Božiji iskoristio da po njemu ljudima donese propast.

Prvo cu vas sve gore naredane FINO pozdraviti, jako mi je drago sto vas ima i sto pisete! Plamenka eto nazalost nisam stigao upoznati doma oko Barlovaca (imam osjecaj da je domaci). A sada sam opet poceo raditi nocne smjene pa se slucajno zakaci za ovu temu sa vodom i harmonijom zivljenja... Ne volim ostati duzan pa cu zato odmah uruciti pohvale Plamenku za njegov jako zanimljivi clanak. I ja volim piti puno vode, poslije citanja ovoga jos cu je radje piti. A kave ne pijem puno ali volim malo mlika toknuti u nju, to sto si napisao da se nebi trebalo dodavati mliko, e to mi bas i ne ide u prilog (bilo bi dobro da to Jole cenzurira ). Plamenko kada napises knjigu a trebao bi kada vec imas tako zanimljivih i dobrih misli ... kupujem prvi primjerak. A za sada cu traziti i druge tvoje priloge ovdje pa uzivati Bog i Hrvati!

Osobno volim citati a jos vise pisati dugacke PS-ve..
obicno ih pisu osobe koje imaju sto za reci i napisati, sebe smtram bez lazne skromnosti jednom od njih.

Nikada se ne umorim citajuci Plamenkoe ili Josipove ili hahah moje postove, dakle, pisite nadugacko ja citam svem, memoriziram gotovo sve a neke znam napamet.
pozdrav postovima.

Jedne od vrlo zanimljivih postova je svojedobno pisao Usklicnik, pozdrav mu!