Prije nego sam pročitao vaša razmišljanja, da me ne zavedete, ko zna što ste sve pisali.
Dođem subotom u Adventističku crkvu, crkva puna, a pred obiljem lijepih djevojaka i žena zastaneš. Što ih je dragi Bog više ljepotom obdario, još su se više potrudile to istaći, hodaju u cipelama sa petama koje zahtijevaju akrobata, inače nisu nosive, sve utegnuto i sve ponuđeno, neću ja, jer bojim se Boga, radi Njega sam svratio, a stoput uhvatim oči da se na tim tentanjima zaustavljaju, bude mi nezgodno pred Bogom i ljudima kako sam slab.
Crkva propovijeda čednost, i isticanje samo nevinosti, čistoće, predanosti Agape ljubavi za sve stvoreno, ali slabi smo pod pritiscima vremena, i opominju se i kritiziraju, žive zapravo u poređenju sa katolicima kao zajednica, njima je kao i židovima, ako si njihov onda si njihov cijeli, i mole i rade i žive zajedno.
Samo tu i tamo u crkvi ugledam po koju obučenu po Božijim zakonima, još se zadesi lijepa, mlada i sva joj se ljepota vidi na licu i očima, umivena i počešljana, uredna i pribrana, lijepo joj se vidi da joj je važnije ono što se ne vidi, i nije oskrnavila sveto mjesto uzurpirajući ga i čineći svojim izlogom.
Ljudi misle kako smo uznapredovali, već javljaju da su napravili srce živo i koje kuca, i da će moći otvoriti prodavaonice kao za autodijelove, dođeš i kupiš si što možeš platiti, moći će se mijenjati i cijela šasija, sve to zapravo rade, samo još više obećavaju. Ja sve to vidim kao degeneraciju i nemanje nikakvog smisla, uprkos činjenici da je cijeloj svjetskoj znanstvanoj javnosti jasno kako nas sve povezuju neraskidive veze, opet svi pristaju da se smatraju izdvojenima, privilegiranima, koji će se izvući jer su sve učinili da si to mogu kupiti.
Svi se varaju, spasa nema ni na jednoj tržnici, spasenje može doći samo od Duha Božijega.
Kad je tako po crkvama gdje se okupljamo radi Gospodina, zar je onda čudo da nam je ovo postao svijet.
Daklem, lako je govoriti lijepima da ne bi na korekcije, ali sakati drugačije misle. Pomoći i olakšanje života traži svatko, nema imunih, ni Isusu nije godila muka.
Razumijem ružne i sakate, i ja sam se rodio ružan i sakat, ali vjerujte mi u duši sam ljepotan, što od sreće što od žalosti, isplačem se, e da mi onda vidite osmjeha, učinio bih vam se u tome trenu bez mane.
Zbog mojih nedostataka sam u odrastanju propatio što se ono kaže ko niko, oko mene sve lijepi, jaki silni, skaču i preskakuju, a u meni srce cijeli svijet nosim u njemu, duša skače, pjeva poskakuje i pleše, ali zarobljena u ovome jadnom tijelu, um se raširio i dotakao sazviježđa,
...mlad sam razumio ako se za to može upotrijebiti ta riječ, bilo mi je jasno da Ga negiraju ljudi, ali sazviježđa Njegova kucaju kao urica, došaptavaju se u smijehu jer kao On neće čuti, kojom novom tehnikom da Mu se poklone, i dožive ekstazu od Njegova smjehuljka...
Sazviježđa Mu se samo klanjaju, i uvijaju, kreću i oblače, pjevaju siju i žanju, sve kako je Njemu milo, i samo tako, a u ovome Zemaljskome Raju koji je Svemogući izgradio ljudima, Njega odbaciše.
Mnogi su ljudi izgubili svoju labavu vjeru u Boga, jer im nikako nije jasno, kako Dobri Bog ne posreduje i ne uništi zlo, zašto ako je Bog dobar sve ovo zlo gleda i ne čini ništa.? I odbace Ga i žive nesvjesni da ipak po Njemu dišu, žive, ali nesvjesni dok ih smrt ne zadesi.
Zašto me je Bog stvorio sakatog i slabog i ružnog, pa naravno da sam se cijeli život zapitivao, duša se osjećala tako sputana u ovome tijelu, u danima očaja i posrnuća morao sam zapitivati, zašto Gospodine, kad si mogao i drugačije, što ne dade duši ovoj da se rasvijeta ovakva kakva je, a trebalo je proteći mnogo vode dok mi nije postalo jasno kako smo si od raja zemaljskog koga nam je dao Bog, napravili pakao i ovo što jesmo.
Sve su ovo posledice naših života, tome Božijemu zakonu nije umakao nitko, njemu je nemoguće umaći, Bog se za sve pobrinuo prije početka, zar mislite da je Svemogući kao neki dobričina pa trk ovamo trk onamo da nešto čini i popravlja, Bog je savršen, i savršen je svijet i sva Njegova Kreacija, samo su Ga ljudi odbacili pa vidimo ovo što vidimo, u istome trenu kad bi se Duh u ljudima objavio, sve bi vidjeli drugačije.
Možda se čudite ovim riječima, ali pogledajte samo, ništa na svijetu ne može biti učinjeno da ne donese posledice, nije li Isus lijepo naučavao, ne gradite svoje kuće na klizavu i pjeskovitu terenu, ne gradite svoje živote na egoizmu i prevari, gradite ih na istini i ljubavi, i Duha ću poslati da vas spasi, da živite zdravi i bez mane, oh kako je mojoj duši u sakatom tijelu godilo slušati Učitelja, Njegove sam riječi upijao, hranio dušu nadom u uskrsnuće, a živio od početka matiran.
Sasvim sam siguran da bezbožan zivot vodi u takve strahote da mi ni na pamet ne pada da to oslikavam.
Sve što smo to su posledice, u početku je bilo kao u Raju, sloboda, ljepota, uživanje, radost beskrajna, i beskrajna sreća.
Kako je sve Bog stvorio u zakonu i po zakonu, i dao mu slobodu da živi u zakonu, tako je u svojoj Božanskoj iskrenosti, i ljudima objavio da su u zakonu, i da izvan zakona postoji sloboda, koja kroz patnju vodi u obraćenje.
Bog je uistinu beskrajno milostiv kad nam je dao patnju, bez toga biča bi bili sasvim izgubljeni.
Najprije dakle moramo pristati na to da da smo ovo što jesmo ne zato jer je Savršeni to želio, to je poledica onoga kako smo mi i naši preci slobodu uzimali.
Đavo je svijet ubijedio da se svi ko jedan bave posledicama, spremaju se od bolnica napraviti mehaničke radionice, a o uzrocima nitko ni ne razmišlja, bavimo se posledicama globalnog zatopljenja, a sve činimo da nam bude toplije, ovo mene jako podsjeća na jedno mjesto koje se u Bibliji spominje i gdje je jako vruće.
Ne bavite se previše tijelom, slabo je tijelo i grešno je tijelo, držite ga uredno i čitsto, da je dostojno Gospodina koliko je u vašoj moći, lijepo je biti lijep ali je još ljepše biti plemenit, plemenitost sija i grije kao sunce i ništa joj se ne može uprijeti, a tjelesna ljepota samo traži. Donosi samo robovanje i muku, zar bi sad trebao navoditi primjere.
Uhvatim nasamo sestru adventistku, i kažem joj, sestro draga, što to činiš, ja sam ovdje došao radi Boga, znaš da sam se cijelo vrijeme s tobom hrvao, a ona najozbiljnije a smije se kao grijeh, ma ja mislim da je Bog ljepotu dao da se vidi, zašto sva ta farba i maža, veli ma ja to samo malo korigiram ono što je grijeh pokvario, kao svjesna je da bi bila savršeno lijepa da nije grijeha, to da tenta ljude u crkvi opravdava činjenicom da je tentanja i tako toliko okolo, trebamo ojačati u odoljevanju tentanju, zato tentajmo se braćo i sestre. Eto čega sve na svijetu ima, ali toplo preporučujem da se okrenemo u sebe i svojoj duši potražimo spasa, ova tijela koja nam je Bog dao poslužit će kako je i zamislio, kad dođe vrijeme dobit će mo više nego smo ikad uspijeli sanjati, ljepše i bolje, treba samo jedno, priznati da je Bog Zakon, i ne može se mimo
Njega.
U Njemu je sve savršenstvo i ljepota, u Njemu će se sve ostvariti, nova tijela i novi život, onaj pravi, nemojmo si našom nestrpljivošču pokvariti priliku, život je mnogo više od tijela.
U nas smo nekad za sakatoga rekli takav mu križ, danas su križ odbacili, dakle planira se sakatoga u radionicu i izađe ljepotan, a duša, ko na dušu misli, pa vidimo što se zbiva.
Ljepotani i sportski građeni muškarci prebijaju i ubijaju svoje žene, ljubavnice, bacaju djecu sa mostova, sakatome to na pamet ne pada, njemu da je prohodati kao ljudi, samo da jednom protrči, to mu je san, oh kakva sreća za mnoge da nisu junačine, Bog ih je milostivo od mnogo većih propasti sačuvao.
Vi meni izgleda još ne vjerujete da je sve ovo samo san, i da će mo se mi stvarno probuditi.
Lijepi dan svima i pravo buđenje, sa smiješkom i dobrim odlukama, nemojte da vam vlastita tijela budu uzrokom propasti, i ona su tu samo da posluže, ima ih koji i od auta naprave svetinju, ali sve je to samo u ljudskim glavama, stvarnost se spoznaje kad se iznad toga uzdignemo, a ona je kao ona zora koju kad ugledamo znamo bit će dana.
Evo sam zamolio u Gospodina, da vam u snove pošalje andjele da vam ovo dojave u snu, da sutra koju kad ovo vidi ne udari kap, al što napisah napisah, prilika je da pričamo o najvažnijoj stvari na svijetu, o nama, sanjate lijepo.
