Mobitel, handy ili cell razliciti izraz za istu stvar, bezicni telefon. Smatrate li da je bezicni telefon postao potreba u vremenu u kojem zivimo ili je to stvar prestiza, popularnosti odnosno pomodarstva.

Koliko stete a koliko koristi donosi cell phone po vasem misljenju i koristite li ga u svom svakodnevnom zivotu ili ste pristalica javnih govornica?

Smatrate li da je bezicni telefon vrlo cest uzrok prometnim nezgodama, da li je ekoloski stetnik ili vam je zivot bez mobitela postao nezamisliv.

Volio bih Edita da si odmah započela ovu temu sa svojim mišljenjem, a ne gomilom pitanja. Bilo bi malo lakše svima nama zakačiti se.
Ali evo:
Po nanizanim pitanjima vidi se da ti baš nisi oduševljena mobitelima, ima ih još ovdje stalnih posjetitelja koji su se izjasnili tamo pod slikama protiv mobitela.
Citirat ću pokojnog p. Tončija: "Telefon čuva noge". Ja iz svoje učiteljske prakse nadodajem: "mobitel čuva živce roditelja". Zašto? Mnogi se još sjećate radio Banja Luke koja bi u popodnevnim vijestima i obavijestima znala davati informacije: Obavijest roditeljima učenici škole TE i TE sretno su doputovali u npr. Dubrovnik.
I ja kad vodim djecu na ekskurziju ili izlet čujem mnoštvo savjeta i molbi roditelja upućenih svojoj djeci: imaš tel. karticu javi mi čim stignete, a sada se govori imaš mobitel javi se da ne brinem.
Uistinu, po pitanju djece i roditelja, mobitel je blagoslovljen. Često i ja blagoslivljem Boga što nam dade Teslu i za proizvod mobitela. Uistinu, čuva noge i živce.

S druge strane, ovo što je postavljeno u pitanju kao problematično, na žalost, sve stoji, sve je istina. Ali nije kriv mobitel što smo mi tašti i što se trči kupiti svaki novi model čim izađe. Ja imam mobitel star godinu i pol. Činjenica je da odbačeni mobiteli, ali i ovi uređaji na kojem vam ovo pišem, danas čine veliki problem u zagađenju okoliša. Velik i prevelik.
A opet, podsjećam vas na problem zagađenja ambalažom u koju se pakira hrana. Ovih dana Napulj u Italiji na svim je naslovnicama zbog zatrpanosti smećem, istovremeno i Australija zbog zabrane PVC vrećica.
Ljudi moji, problem je u nama, koliko mi razmišljamo o tome i koliko smo osvješteni. Da li djelujemo po sili razuma ili paranoje?
Kroz moje Kuljane redovito prolazi kamion "Čistoće" i prikuplja se otpad. A prije? Kupovao se šećer na vagu, kupovala se salama na vagu, a ne kao danas u vakumiranom najlonu koji je teži od svog sadržaja, vraćale su se sve boce pa i one za ulje, nije bilo plastičnih i eto ti porasta smeća, nenormalnog.

Odoh ja s mobitela, ali zbog ilustracije na rečenom primjeru.
Želim samo reći DA za mobitele i pametne korisnike, a ne ovisnike i pomodare.
Neka nam služi, a ne da mi njemu služimo.

Mobitel!
Hm, .....
Eh, da.....
Ok!
Halo,....halo,....(nikoga na vezi)....
Halo, halo,.....opet ništa....
Hallloooooooo
Ah.....neeee
Pritisneš zeleno dugme - ono sa nacrtanom slušalicom. Eureka!
(A …upališ motorku…..hahaha)