Evo ovako Josipe!

Ko koliko o čemu zna? Vjeroučiteljstvo, automobilstvo, itd.....

Ma kud ga tako nepromisljeno istrča.

I one paralele vjeroučiteljstva i automobilizma.....prozirno

Kako das počnem?

Evo ovako!

Reći nekome da ne zna ništa i da ima neko ko zna malo.....hm u ovom slučaju prozirno

adresirano i ...drsko!

Ja sam došao do „vjere” nakon dugo godina razmišljanja (i ponekad čitanja Biblije).

I to je lično moje ubjeđenje i ničija zasluga - vjeroučitelja ili institucija. Govorim samo u

moje ime, ne u ime drugih milijardi ljudi na ovome svijetu.

Nitko od nas ne može ući u misli od drugoga, ma koliko se trudio!

Svačija vjera je plod vlastite spoznaje i ubjeđenja i tek onda je jaka i neuništiva!

Ne dopuštam nikome na ovome svijetu da mi govori o kvalitetu moje vjere niti ja imam pravo

govoriti drugima koliki je ko vjernik; niti je meni niti bilo kome drugome uopće moguće tako

nešto spoznati jer samo svemogući bog raspolaže mislima i poznaje misli svakog pojedinca.

Dovoljno sam rekao!

Baba nije nikakva fikcija. Veoma je realna. Otprilike 160 cm visoka, sijeda i jako žilava.

Baba je svojom spoznajom došla do svoje vjere, a ja mojom spoznajom do moje.

I kao što rekoh najviše sto bi mogao reći toj babi je : „Hvala ti babo što uvijek kad te sretnem

na tvome licu je uvijek lijepi osmijeh i ispružena ruka..........

Eh taj iskreni osmijeh i pomalo zamagljene oči.

I hvala za onih par slatkiša sto ste ponekad ostavljali na dječijim kolicima u hodniku.

A što babo niste spoznali Isusa Krista, e to je babo na vama, a ne do mene.

Nemojte misliti nikada da ste u nečemu bolji od drugih. Nikada!

Moliti se može i u crkvi i u (toplome) ćosku daleko od svih.

Bitna je molitva i otvoreno srce koje traži i moli!

Osmijeh!

O, dragi moj Uskličnik.

Kao prvo hvala na ovim lijepim riječima: drzak, prozirno, adresirano, nepromišljeno... a da ništa od toga nisi obrazložio. Cyberspace je globalni prostor gdje vlada demokracija i sloboda mišljenja.
Ovdje smo u jednom kutiću toga prostora koji je navezan na RKT župu Barlovci, ovo je vrlo važno za pravilno praćenje teme, nalazimo se u temi Praktični ateizam i raspravljamo o neimenovanoj osobi koja za Crkvu kaže, citiram: "da je crkva samo mlaćenje para.
Na pitanje vjeruje li u Isusa Krista jedinorođenoga sina božijega - reče mi da ne vjeruje."

Tebe nisam spomenuo niti jednom riječju niti koju osobu imenom. Nisam spomenuo niti vjeru neke od vjerskih zajednica.
A od ovih riječi koje sam napisao jako sam se trudio da ne zahvatim i povrijedim područje traženja sebe i vjere. Nisam povrijedio niti slobodu čovjeka da ne bude vjernik uopće, tj. ateista. Također ničim nisam isključio dobrotu kod ne-kršćana.

U pravu si i to nisam spočitnuo nikako da je vjera nešto osobnoga, a ja bih još samo nadodao ona je dar Božji. Dar Božji je i to da imamo roditelje vjernike koji nas krstiše i da smo odrastali u kršćanskom ambijentu, isto je i dar razuma i dar Svetoga pisma, objave. Ali to sve nije dobitna kombinacija bez milosti Božje. Istina je da ne može tu nikakav učitelj posaditi vjeru kao što se sadi ruža i to je gotova stvar. Ali znamo da čovjek ne može vjerovati u nešto što mu nije objavljeno. Kako će vjerovati u Isusa ako nikad nije čuo za njega, ili ako ga je čuo od kršćana koji nedosljedno žive svoju vjeru, pa i "praktičnih ateista" koji "Božje lice više skrivaju nego otkrivaju" kaže jedan Crkveni dokument.

I nije ona samo vlastito dostignuće, osobnost je bitna ali ne umanjujemo i Božju milost kod čina obraćenja ili prihvaćanja srcem i dušom vjerskog života.

Ali evo, ti si se izjasnio kako si se izjasnio. To je tvoja vjera.

Baka se izjasnila da ne vjeruje niti u Isusa niti joj je Crkva nešto, što je i logično ako ne vjeruje u Isusa. Nameće se zaključak da je ona pripadnik islamske vjerske zajednice ili neke druge, što ja i mi svi ovdje poštivamo.

Ali ja ne poštivam njeno vrijeđanje kao "crkve za mlaćenje para", neka to ostavi nama na raspravljanje koji u tu Crkvu dajemo poneku kintu, najčešće je slučaj da o tome govore na isti ovakav način oni koji ne doprinose. A tko ih tjera da daju ili ne daju?

Svakako si u pravu da se ne može izmjeriti koliko je tko vjernik, ali se može vidjeti koliko drži do onoga što vjeruje i u koga vjeruje.
Pa zbog toga je i započela ova tema.

I svakako se s tobom slažem o dobroti. Dobrota nije u vlasništvu kršćana, ona je njima imperativ, to je stalna domaća zadaća. Živjeti po glasu savjesti, dobro i pošteno jeste spasonosno pred Bogom i za one koji ne upoznaše Boga, niti na taj tvoj način niti na neki drugi.

U krugu ljudi gdje se krećem, dakle moji prijatelji, dosta je ateista, pravoslavnih, muslimana, "krštenih pa puštenih" što sam i ja sam bio, ima ti u krišna pripadnika. Kad pričamo o ovim stvarima uglavnom završimo riječima ti tako voliš, ne mogu tako kao ti i slično.
I svi se mi molimo, svaki na svoj način. Netko kad mu "zapne", a netko kad mu teško, a netko redovito i bez ovoga daje hvalu Bogu i zadovoljan je svime što ima i što jeste.
Da, zahvaljivati bi trebali malo češće, kao što to voli Plameni reći.

Nu, uskličniče, da ne odgovaram na svaku rečenicu. Uglavnom negdje se slažem s tobom negdje ne, pa Bože moj, ja ti mogu samo reći da je ovo moj motiv:
Vjerujem u Boga oca svemogućga...
i u Isusa Krista sinja njegova...
i u Duha Svetoga, gospodina i životvorca...
i u jednu, svetu, katoličku i apostolsku...

Baba je katolkinja i krštena je.
Da i to bude razjašnjeno. Dakle nije pripadnik islama ili neke druge vjerske zajednice.


“Kao prvo hvala na ovim lijepim riječima: drzak, prozirno, adresirano, nepromišljeno... a da ništa od toga nisi obrazložio.” - Eh, Josipe…..kao da je potrbno neko obrazloženje.
Eto vidiš ja sam siguran da si ti sve razumio i bez obrazloženja.
(Kao što sam siguran da si rauzmio i o kakvoj vrsti egoizma (ima ih više) se radi u jednom mom ranijem pisanju……nisam ja degradirao riječ egoizam da se razumijemo.)



Vjerujem u Boga oca svemogućga...
i u Isusa Krista sinja njegova...
i u Duha Svetoga, gospodina i životvorca...
i u jednu, svetu, katoličku i apostolsku...
…………
….i život vječni. Amen!
Naravno! Što se meine tiče!


Mir s Vama i duhom Vašim!

Kao prvo, JOŠ JEDNOM govorim i moram te razočarati, ali ja te nisam razumio.

Nije to niti blizu jsno kao ovo što pišeš o ovoj dobroj starici. Sam si ovim zadnjim javljanjem potvrdio 100% ono što sam pisao. Nagađao sam da je kršćanka, ali ne i nužno katolkinja, a po tvom prvom nepotpunom opisu ispala je muslimanka ili budista.

ALi ona jedna nije toliko sporna, koliko je sporna masovnost takve pojave i o tome ovdje pišemo. Kao što priznah prošli puta i ja sam u svojoj mladosti ludosti izgledao kao "kršten pa pušten", desilo se svojevrsno obraćenje. Obraćenje je glavni čin svake naše pojedinačne ispovijedi. Obraćenje i naša "samokorekcija" prati sve sakramente. Obraćenje možemo reći da je ono kad se odlučimo nešto popraviti kod sebe, kad odlučimo biti "kako spada", i ima ovdje još na stotine definicija koje bi se mogle dopisati ali one sve vuku prema dobru.

Ova osoba je krštena, sada ne priznaje Isusa i sada je u grešnom stanju. Kada se dogodi njeno obraćenje, što želim i za što se molimo u crkvama i obiteljima, njoj i tisućama, to je onda druga priča.

Vrijeđa me ako si samo i pomislio da ja ovu osobu mrzim i da joj odričem mogućnost ravnopravnosti s bilo kim od nas ovdje ili drugdje. Ja sam od onih "koji ljubi i svoje neprijatelje", koji dobro zna da je sv. Pavao bio progonitelj kršćana pa onda obraćeenje i postade glavni širitelj kršćanstva, isto solidno poznajem životopis sv. Augustina i moć molitve njegove majke, kao i majke cara Konstantina, uzorno je obraćenje i Marije Magdalene i Zakeja koji postade evanđelist Matej...

Ali ovdje imamo jasan slučaj sadašnjeg stanja, o njemu govorimo. Stanje je takvo da bi trebalo "Pavlovsko" obraćenje. Isusa ne priznaje a u njegovo je ime krštena, Crkvu naziva kako naziva i ne odlazi u nju.

Crkva je jedina vlasna podjeljivati posvećujuće znake, sakramente. Bez sakramentalnog života, tj. redovitog primanja sakramenata nema ni obraćenja ni posvećivanja. Neki to rade na godinu jednom, ali rade. Nije za pohvalu, ali od tih osoba uvijek ima nešto ukoliko žive to što jesu. Ako klečimo svaki dan u crkvi pa izađemo vani i traćamo i ogovaramo, i još nam nije nimalo žao zbog tih zlih sklonosti, onda je mala vajda od nas kao vjernika. Taj se Boga ne boji i naroda ne stidi.

Ipak, bolje bi bilo svake nedjelje pa i ove, otići čuti misu i ona čitanja Svetoga pisma koje poučava i odgaja, sresti se s ljudima u ljubavi i ponajprije ako smo dostojni susresti se s Gospodinom u Euharistiji.

Reci toj svojoj baki da je volim. Možda je i Jehovin svjedok, ja je opet volim, ali kaži joj da nije na dobru putu. ????????????Čula za Isusa a ne voli ga i ne vjeruje u njega, baš čudno???????????????

Vjerujem u Boga oca svemogućga...
i u Isusa Krista sinja njegova...
i u Duha Svetoga, gospodina i životvorca...
i u jednu, svetu, katoličku i apostolsku...Crkvu

„Kao prvo, JOŠ JEDNOM govorim i moram te razočarati, ali ja te nisam razumio.“

Kao prvo - razočaran nisam. Kao drugo očekivao sam da će stići odgovor da me nisi razumio.

Nije bilo teško za predvidjeti!

Da se ne bi ponavljao i vrtio u krug. Ostaje ono što sam već rekao.

Ako me nisi razumio onda ti više ne mogu pomoći, jer s moje tačke gledišta rekao sam

dovoljno jasno. I nisam pisao ni kineski, ni arapski, ni eskimski.

Tebi je nejasno (te svari koje spomenuh), a meni je potpuno jasno i tu se više nema šta reći što

se mene tiče.

Eto tako! Za mene je ova tema s ovim završena i s time na ovu temu ovo je moje zadnje

javljanje.

(Svakako se može pronaći drskosti u mome pisanju)

Šta još da kažem na kraju ovoga komentara. Ne nailazi ništa……

Hm, nemam više šta reći!

Ipak naiđe! Kako se krstimo:

“U ime oca i sina i duha svetoga!” Ja vjerujem i u oca i u sina i u duha svetoga!

Naši putevi nisu božiji putevi! Neka bude božja volja (a bit će rekao ja to ili ne)!

Blago onima koji vjeruju a ne vidješe!



E tako babo - susjetko moja. Završi ja!

Konačno!

Ajde dobro,kad ti već znaš što ja znam ili što ću znati i što neću znati. Onda sve znaš, pa da više ne pišem. A o jasnoći...??? Pa i to znaš.

Živio.