Evo mene s novom temom, naravno nece ovo biti neki forum sad od pet stranica ali ja cu malo pisati ovdje tj. nadovezati se na Josipovo razmisljanje o svinjokolju, narodnim nosnjama i glazbi tu oko nas.
Sto zapravo svinjokolj i ove druge spomenute teme imaju zajednicko. Na prvi pogled nista, no osvremo li se na nasu proslost vidimo da je sve ovo dio nas i mi da smo dio toga nekog nazovimo fenomena zivljenja nas Hrvata u Bosni koji smo se eto nasli sad razasuti sirom svijeta pa se prisjecamo kako je to nekad bilo i kako smo mi to nekad zivjeli. Bili smo i tada podijeljeni na neke razlicite interesne zone ajmo tako reci. Dok su jedni uzivali u rock i pop glazbi, drugi su upraznjavali narodnjake po kafanama i bircuzima kojih je bilo na svakom cosku naseg blizeg i sireg zavicaja. Bilo je i onih sto su svoje snove sanjali uz klassy glazbu ili k tome dodavali crkvene napjeve sto se nekima cinilo dosadno i zijevajuce-pospani tip glazbe. O narodnim nosnjama nije vecina ni mislila rastuci u soc. komunistickom periodu kad se naravno izvrgavalo ruglu i ismijavanju svaki pomen o tradiciji jer bilo je to caprkanje po povijesti a tu se vec moglo izvuci kakvih vjerodostojnih argumenata da smo mi Hrvati u Bosni narod jer kad gledas jednu nosnju onu pravu originalnu iz nje lijepo citas tu nasu povijest.. znas da Sokica veze maramu iza vrata i da pojasom hrv. pletera opasuje struk... citas dalje da se opanak razlikuje od onog drugog po vrhu i strani... hahaha reci cete ali opanak je opanak draga moja... e i muzika je muzika ali postoje nijanse reci cu ja....kao i u svinjokolju, mi smo narod koji voli zivotinje, a kako sad to da ih tamanimo u negdje 11-tom mjesecu bez milosti i sve u svrhu da zadovoljimo nase apetite...i to se bas okomimo na svinje i to one pitome, eto i tu jedne oprecnosti... ali sve ima svoj razlog i svoju namjeru, sve je dobro dok se ne pocne pretjeravati, dakle, kad se pocelo sustavno gusiti ono narodno u narodu, kao gusenje svijesti o vrijednostima tradicije u proslom sistemu, ili navalom istocno balkanskog melosa na vrata kulture ili pak najezdom danasnjeg oponasanja zapada i konzumiranjem nezdrave hrane dolazi do sveopceg poremecaja od kulture pa do jelovnika... a sad moram prekinuti jer ...beba se probudila...nastavak slijedi

Dakle, u sveopcoj gunguli oko toga hocemo li postati dio Europe ili tvrdnje da smo ionako vec oduvijek u njoj, dolaze nam i razna iskusenja cisto da nas malo provjere potpadamo li mi zbilja u tu nasu Europu ili smo samo dio Balkana. Naravno da cemo odabrati ovo prvo ali tesko cemo se odreci i onog drugog dijela naseg gena...kako cemo se prosvercovati na mala vrata u EU a da pri tom ne polozimo racune otkud tolika najezda sunda kao sto je to mozemo slobodno reci turbo folk glazba ili generalno govoreci narodnjaci. Kako cemo to sve spojiti sa kulturnim zapadom i primitivnim nasim balkanoskim nagonom za kic, nakaradu i kaos koji vec dugo vlada u domeni narodne glazbe.Od izvornog folklora nece nas glava zaboljeti to smo dokazali i nedavnim nastupom Lada u Japanu i ovacijama koje su dobili od tamosnjih malih tko bi rekao hrvatskim folklorom zaludjenih Japanaca. Necemo imati problema ni sa klasicnom glazbom ah, oduvijek smo imali prvake, maestre, zborove i soliste spremne da se rame uz rame nadju sa prvacima opernih i svih drugih glazbenih kuca sirom Europe i svijeta. No, ono od cega bolujemo, sto nagriza kao rak rana nasu kulturu jest uguravanje laznih vrijednosti bez ikakvih skrupula, namecuci se kao umjetnost, glazba duse i sve u tom stilu. Ne kazem ja da treba zakonom zabraniti turbo folk (iako ne bih imala nista protiv ) ali tretirati takav besmisao i nase stare dobre narodne pjesme kao nesto sto je isto i jednako ravno je po meni kriminalu. No, cini mi se sto bi stari pok. Laza (onaj sto je posjedovao Lazine njive oko onog mog Budzaka)rekao, Kakva vlast takva i kolomast! e dok imamo one koji upravljaju danasnjom vlasti i zakonima a ocito nemaju puno zajednickog sa istinskom kulturom i umjetnosti dotle je dopusten uvoz istocnog melosa na nase prostore. Dokle god se harmonika asocira sa kafanom, pjevaljkom i Balkanom a zaboravlja pri tom da je ta ista harmonika jedan od najfinijih insturmenata upravo klasicne glazbe dotle ne mozemo ocekivati ni vecu glazbenu svijest nasih sirih narodnih masa. Ima jos jedna varijanta te zbrke oko narodne glazbe i sto se sve u nju ubraja a to je novokomponirana muzika... e tu sad ima malo varijante normalnih zvukova i uhu prilagodljivih pjesama. U toj vrsti glazbe mnogi utapaju svoju tugu, ceznju i sta ti ja znam sve koju problematiku osobnog zivota. Ima tu pjesama koje i ja volim poslusati i pjevaca koje su ipak postale legendama, no o njima drugi put. U ovoj gore nakaradi turbo folku ima jedna prepoznatljivost, ta se muzika nasla kao greska prirode, kao greska u koracima, pa kao da je jednom nogom u opanku a drugom u stikli. Pa se ti tu sad snadji... ali ona je veoma bucna, glasna i uporna pa se prilijepila kao krpelj za nas i ne da nam mira. Setajuci Zagrebom za mog nedavnog posjeta Hrv. zacudih se plakatima nekih nazovi pjevaca sumnjivih kvaliteta i glasovnih mogucnosti ali koji pune kafane pa cak i sportske dvorane diljem Lijepe nase.. zapitajmo se kuda i kako cemo pokazati osobnu iskaznicu kad nas jednom doista ozbiljno odluce prihvatiti u tu Europu ili smo mi ipak u njoj samo trebamo napraviti veliko spremanje naseg doma i odvojiti pljevu od zita....

Dobro si ti ovo. Ali kad si ve? kod šunda trebalo bi tu spomenuti i žutu štampu, zatim sapunice a i ovaj dekadentni na?in života koji se preuzima tamo od vas. Kad smo ve? kod glazbe i šunda nije samo ovaj dio Europe zatrovan time. Country je tako?er šund, ako se ne varam.

Sund potjece od mislim njemacke rijeci sto u prijevodu znaci smece, otpad, nevrijedni materijal. Sund je ipak zazivio u mnogim domenama ljudskog drustva, namece se probitacno i napadno donoseci nazalost velike novce promicateljima ove pojave kamo god se okrenemo od sund literrature kao sto su upravo zuti tisak pa ako hocemo i knjizevna literatura u koju cesto pogotovo ovdje na zapadu zalutaju sadrzaji sumnjive kvalitete. No, i oni imaju dakako svoju klijentelu i citalacku publiku kao kad je rijec i o glazbi pa i jeziku. U jeziku takoder postoji sund izrazavanje a to su u prvom redu postapalice zatim slang odnosno satrovacki govor (ulicni govor) koji cemo veoma cesto cuti i koji je cesto prisutan u svakodnevnom govoru. Nije samo nasa sredina obiljezena sund pojavama od tv sapunica pa do koncerta sund glazbe dakako mozemo ih naci u svim drugim zemljama kao i u zemljama koje se vole pohvaliti visoko kulturnim dosegnucima i tretirati se kao ucitelji kako se treba zivjeti i ponasati u ovom dobu u kojem zivimo. Kanada je zemlja visoko rangirana u svijetu, po cemu? u prvom redu kanadjani vole reci za svoju zemlju da je to najbolja zemlja na svijetu, kanadska putovnica je prolaz u sve zemlje svijeta sto i jest istina ali takodjer je istina da njihova kultura i njihova umjetnost jos se uvijek trazi u sazvjezdju starog kontinenta, odakle kanadjani mahom i vuku korijene. Sto bi bio country folk music ovdje, pa to su uglavnom kaubojski plesovi i melodije koje su usvojene kao nesto izvorno i originalno tj. prepoznatljivo kad je rijec o Kanadi a dakako i Americi. No, izvorni folklorni ples prije bi se dao pripisati Indijanskoj kulturi jer su oni zapravo bili domicilni stanovnici ove drzave. Ovo je evo prilika da malo pisem i o drzvai u kojoj zivim... kanadjani ne vjeruju u odojka na raznju njima je svijet gurmanskih snova dakako nadjevena pecena tuka i tu je pocetak i kraj njihovih apetita. No, jednom kad otkriju tog naseg pecenog prasca postaju njegovi vjerni degustatori i rado navracaju u nase hrvatkse domove, veselice i svadbe. Eh, mnogo se govori ovih dana o tim svinjama koje su kako netko jednom rece najblize covjeku... za transplataciju ljudske koze kao i nekih drugih organa koristi se svinja tj. njena koza, vidi molim te a mi je tako bezdusno zakoljemo i pripremimo od nje nase jelovnike.... ima kod nas ljudi malo cudnog sund ukusa kad je rijec o gastronomiji... ali eto svi smo mi od krvi i mesa, slabasni kad je rijec o apetitu a tako jaki kad trebamo braniti svoje stavove ideje ili ukuse. Kod svinja to ide malo drugacije, oni ne pate od sunda ili kvalitete, no ipak su tako ocrnjene u nekim religijama pa ih smatraju i tretiraju kao neciste zivotinje a zasto bas njih kad je po meni kokos mnogo prljavija zivotinja koja se ne libi setati po djubristima i traziti nesto za prezolagajiti. Citam neki dan u vecernjaku kako se negdje u nasim krajevima pojavio neki vukodlak i sve oni nabrojase sto bi mogao biti ako nije vukodlak sto bi onda mogao biti,jer im to zvuci previse bajkovito ,vec udri vamo udri tamo kazu mozda je divlja svinja... opet udarise na svinje prosipajuci jos jednoom eto novinarski sund rad' zarade i citanosti doticnog lista. Medjvedi kao da vise nisu u modi svi se okomili na svinje ne znam sto je ovom narodu ali svinje digle prasinu oko sebe kao da im je dodijao taj sund oko njih sto ga zapravo ljudi najvise prave.
Zuti tisak nije nista drugo do hrpa sund sadrzaja u kojem se opet govori i prica o sund modi, pjevacima, glumcima njihovim ispadima u javnosti itd... i opet ljudi kupuju i citaju taj zuti tisak valjda da odmore oci i usi od svakodnevnice dok se opet ne vrate u nju jos umorniji i prazniji nego su bili prije citanja istih.
Danas su u trendu i sund politicari, sund tv voditelji sund pjevaci u pop pa i rock glazbi... sund popularnost ima dobru prodju ali ne i garanciju kvalitete. Neke vrijedne stvari pretvorene su u sund tj. pokusavaju se ugurati u sund jer netko zeli poniziti njihovu stvarnu vrijednost.. Uvijek mi je zao kad cujem da je dobar rocker zbog bolje zarade presao u neke mlake pop pjevace, od zestokog rocka presao u neku mutaciju pjevuckanja da ga ni rodjeni obozavaoci vise prepoznati ne mogu. To se kod nas puno puta desilo ali od neceg se mora zivjeti.. cijenim ljude narocito u rock glazbi koji ostaju vjerni sebi svojim idejama kotrljajuceg kamenja... koji ne potpadaju pod bilo koju vrstu sunda pa ni onu komercijalnu.

Sjecam se nasih casnih sestara u Budzaku. One su djecu poducavale glazbi i davali im satove gitare, klavira, flaute, jos nekih instrumenata i naravno harmonike. Harmonika se savrseno uklapala u samostansku harmoniju medju ostalim instrumenitima. Culi se se tu La Paloma ili Turski mars, zatim balade poput Carne oci te... itd.. bili su to tonovi ugodni uhu, topli i bliski drugim instrumentima. Vec dugi niz godina harmonika se omalovazava, govori se cesto da je uvoz iz Istoka, asocira se najcesce uz kolo i tu pocinje i zavrsava njena glazbena moc. Zalosno da je tako ali tako je. Tko je tome kriv prosudite sami, ili oni koji su je spustili u kafansko blato ili oni koji su je ponizili da uzvise svoju nazovi europsku pripadnost. I jedni i drugi kriju svoje komplekse iza harmonike kojoj su oduzeli pravo na jednakost medju ostalim instrumentima u svijetu glazbe. Zalosna je naravno i spoznaja da se od istinske umjetnosti tesko moze pristojno zivjeti.Takva je sudbina cesto puta i umjetnika harmonikasa. Cesto imaju i tesku zadacu nikad dovrsene price da se umjetnost ne moze mijesati s pojmom jeftine zabave uz koju se harmonika gotovo uvijek veze. Drago mi je kad cujem da se umjetnik na harmonici cvrsto drzi svojih principa i ne posustaje od umjetnosti makar ga to kostalo i objasnjavanja i provociranja i cesto puta napada da svira nesto sto je vezano uz istocni melos. Harmonika je divan instrument koji zasluzuje biti rame uz rame sa svim ostalim instrumentima kojima se stvara glazba.

Kad je rijec o narodnoj glazbi pa i harmonici ima ona nasa narodna muzika koja dakle potjece bas iz naroda, nema tu puno mudrosti nego pjesme koje su nastale u narodu i za narod vezane. Uz njih naravno idu i stare dobre sevdalinke. Oduvijek je narod pjesmom davao oduska svim svojim zivotnim radostima, zalostima, jadima kako onim ljubavnim tako i svim drugim koji su u zivotu tako cesti. Teme su bile sukladne prilikama, dogadjajima ili obicajima pa su tako i nastajali stihovi i cijele pjesme koje su ispjevane dakle u narodu. Nazalost danas nema vise takvih grla i glasova kao nekad dakle izvornih cistih pogotovo kad je rijec o nasim krajevima. Posjedujem jednu vrpcu sa originalnom snimkom iz 1969.god. gdje se jedna pjesma u izvodjenju Debeljackih zena pjeva u samo cetiri tona i to dakle jos nitko nije uspio ponoviti. Postici takvu melodiku jednostavno je vrlo tesko jer danas zrak koji udisemo, voda koju pijemo, hrana koju jedemo, stres i ubitacni tempo zivota ubijaju tu "zicu" koja moze proizvesti tako originalne zvukove. Ta se izvedba zove Gigetanje i ako netko bude citao ove redove a porijeklom je iz Debeljaka sigurno ce znati o cemu govorim. Ima pjesama koje zive i danas i rado se pjevaju na svadbama i drugim festama. Uvijek mi je drago kad se na takvim skupovima zapjeva Bosa Mara Bosnu pregazila ili S one strane Plive, Oj Sanice... i naravno neizbjezna Banja Luko i ta tvoja sela. Sjecam se jednog nastupa na otoku Victoria pokraj Vancouvera, tamo smo se mi nakon nastupa sastali svi i posjetioci koncerta i izvodjaci, tu se naslo nekoliko ljudi iz okolice Kotor Varosa i ja kao predstavnik B.Luke, e to se trebalo cuti, kad smo mi "udarili" po nasim starim dobrim pjesmama ne zna se tko je vise uzivao ili mi pjevaci ili slusaoci. Ima nesto u tim nasim Banjaluckim pjesmama sto djeluje kao ispusni ventil za dusu. Tko pjeva dva put moli rekao je sv. Augustin pa ja isto tako mislim, nas je narod prije puno vise pjevao, danas kao nikad prije internetom kruze na tone raznovrsnih muzickih postaja, pritiskom dugmeta pjesma po izboru je tu. No, vise nema onog ugodjaja kao sto je to prije bilo. Ipak treba koristiti svako druzenje, svaku priliku da se zapjeva. Zato pjevajte i bicete mladji, radosniji i optimisticniji. Ima nekoliko vrlo dobrih preradjenih aranzmana sevdalinki u rock glazbi, takodjer je Azra u svoje vrijeme jako dobro preradila recimo "Klincek stoji pod oblokom" sto ne spada u bosanske pjesme ali je primjer ugodnog spoja starog i novog. Indexi su takodjer znali vrlo dobro prilagoditi sevdah i modernu glazbu ali oni su bili i ostali legende pa to njima islo lako od ruke. Dakle, spoj razlicitosti u svemu pa tako i u glazbi moguc je i pozeljan samo kad ne prelazi granice dobrog ukusa kao sto je to na zalost slucaj sa turbo folkom a mozemo slobodno reci i sa cesto puta pop glazbom koja je pokazala vrhunski kic na ljetosnjem Eurosongu kojeg odgledah preko tv-a u Hrv. Cjelovecernji program nekad prestiznog natjecanja prerastao je u veliku reklamu europskog kica i mislim da je cisti promasaj. Steta za pjesmu Eurovizije a o nastupu nase predstavnice mislim da je suvisno trositi rijeci. Meni ovo sad dodje kao neka mala Editina kolumna na ovom forumu, pa nista za to, prostora za pisanje ima a i tema uvijek o kojima se moze pisati.

U ovo vrijeme Bozica odrzavaju se brojni koncerti klasicne glazbe, po nasim katedralama i crkvama bozicni koncerti, sve vrvi mozemo reci od kulturnih dogadjanja kako u Hrvatskoj tako i u svim drugim zemljama gdje se slavi rodjenje Isusovo. Ima nesto u duhovnoj glazbi kao i u klasicnoj sto covjeka uzdize u neke druge, rekli bismo bozanske sfere, veliki majstori klasike Bach, Mozart itd...stvarali su i komponirali cesto puta za potrebe duhovne glazbe u crkvama i za duhovnu glazbu uopce. Tako je to ostalo sve do danasnjih dana, uskoro cemo odgledati veliki bozicni koncert u Becu kao i zbor beckih djecaka i uzivati jos jednom u njihovim andjeoskim glasovima. Ipak mi Hrvati imamo jednu varijantu nase domace narodne tradicijske glazbe u bozicnim pjesmama. To su valjda najljepse bozicne pjesme i veoma bogate raznovrsnoscu u Europi a mozemo reci u svijetu. Svi znamo kako ih rado pjevamo na misi polnocki i u dane Bozica. To je dakako velika vrijednost koju nas narod posjeduje i koju gaji usprkos novim glazbenim trendovima koji se javljaju i u samoj duhovnoj glazbi. Veoma mi je drago kad se odrzavaju bozicni koncerti kao onaj proslogodisnji u B.Luci u banjaluckoj katedrali uz tamburice i u narodnim nosnjama. Isto se radi i u Vanocuveru gdje zivim i mislim da je to svakako hvale vrijedno i osobnog sam misljenja da ovakve dogadjaje treba njegovati uvazavati ih i prihvacati ma koliko to nekad izgledalo staromodno ili cak besmisleno u vremenu u kojem zivimo. Ja se nazalost ne sjecam da smo takvo sto imali u B.Luci u vrijeme u kom smo zivjeli u bivsoj drzavi. Ne sjecam se takvog cega kao ni Tjelovskih procesija o kojima mi je moja pok. baka govorila. Danas mi je drago kad vidim da mladi jos uvijek posvecuju paznju ovakvim stvarima i da imaju osjecaj za vrijednost koju su nekad davno prije nas osmislili nasi preci, upravo obican mali covjek, obucen u narodnu nosnju pjevao je i stvarao nase narodne bozicne pjesme dakle, i to je vrsta narodne glazbe nastala u narodu i za narod, ona je nasla svoje mjesto u crkvama, u bozicnim koncertima i izvedbama u ove bozicne blagdane. Nikad nije prerasla u sund ostala je kao velika vrijednost koju njeni postovaoci i poznavatelji istinskih glazbenih vrijednosti znaju cijeniti. U B.Luci se njegovala glazba, duhovna glazba ostala je prisutna u odgoju mnogih generacija zahvaljujuci najvise katedralnim i crkvenim zborovima, glazbenoj poduci casnih sestara itd. Uvijek se sjetim starog oca Mohora u Trapistima. Taj je stari opat uvijek bio za harmonijem i svojim starim dugim prstima prebirao po tipkama. Da je odabrao neki drugi poziv u zivotu i da nije postao otac Trapist opet bi on pronasao i vezao svoj zivot uz glazbu. Kao dijete nisam mogla razumjeti sto je posebnoga zracilo iz tog covjeka poslije sam shvatila da je iz njega zracio mir, potpuni mir koji pruza duhovna glazba. Uvijek mi je drago cuti da mladi roditelji ulazu znatan napor da bi svojoj djeci priustili satove glazbe. Znatan je to mjesecni izdatak i skupo je no trud se isplati ako i ne postanu mali Paganniniji ili Beethoveni neka nauce razliku dobrog i loseg glazbenog ukusa. Neka nauce da u duhovnoj glazbi mogu uvijek pronaci svoj dusevni mir koji ona tako velikodusno daje. U ove bozicne blagdane posjetite ako ste u mogucnosti neki bozicni koncert, oplemenite svoju dusu njime, napunite svoje duhovne baterije klasikom i bice te ispunjeni mirom.

Ako ikad a ono ove godine pricali smo na mnogo mjesta o kolinju, svinjama da li jesti ili ih ne jesti, prizeljkivali nesto cvaraka i suhe slanine u nasim friziderima, no da sam znala da su ljudi oni nasi stari uspjeli svinjokolju i pjesmu posvetiti zbilja nisam, nego evo ja ne odolih da je upisem ovdje pod svinjokolj... izvedba originalna, 1968. pjesam pobjednica na nekom takmicenju folklornih skupina cini mi se u Zg. te iste godine. ( izvodi skupina muskaraca, akapelo)

selo Prkavci, Slavonija

Oj kad su stari svinje zirovalii...
oj kad su stari svinje ziroval'...

Oj debele su krmace terali...
Oj debele su krmace teral'

Oj svinje moje bile bi debeleee..
Oj svinje moje bile bi debel'

Oj da ste vise zirova pojelee...
Oj da ste vise zirova pojel'

Dobih u zadnje vrijeme veci broj mailova gdje me citaoci ove stranice pitaju pitanja vezana za folklor i izvornu glazbu, narodne nosnje itd.... ako ove tekstove citaju mogu u njima samima pronaci dosta odgovora na njihova pitanja, sto se tice ovakvih pjesama i napjeva ja ih takodjer skupljam i rado ih dijelim drugima. Osobno sam zainteresirana za Debeljacku Tarabanu ako netko ima u orig. verziji i neke pjesme ako ih itko ima zabiljezene uz bugariju. Dakle javite mi na moj mail. Hvala unaprijed.

Nedavno smo odgledali na nasim tv prijamnicima vijesti o smrti tri veoma poznate i vazne osobe u svijetu. Dvije od tih osoba bili su predcjednici drzava a jedna od njih bio je cuveni pjevac, crnac, mali covjek velikih glasovnih mogucnosti. Umro je dakle James Brown, muzicka legenda, covjek koji je s pravom nazvan kum soula... u bljestavim odijelima, lakiranim cipelama i urodjenim plesnim pokretima zauzeo je u svojem narodu pocasno mjesto upravo kao sto se takva vaznost daje predsjednicima drzava. Zasto, pa zato jer je muziku duse crnackog soula pretvorio u svjetski priznati zvuk kvalitetne glazbe, nije se dakle sramio svog crnackog naroda, vec ga je naprotiv doveo u ravnopravan status sa svim drugim utjecajima glazbenih tokova toga doba da bi umro usavsi u legendu jos za zivota i da bi svi mi osjecali kao neku malu tugu slusajuci i gledajuci njegove nastupe, albume i onu cuvenu "pelase, please, please...", Gerald Ford umro je mirno u samo nekoliko dana kad i James Brown i ovaj treci oko cije se smrti podiglo dosta prasine i svakako aktualizirajuci pitanje smrtne kazne, koliko je takva kazna uopce potrebna covjecanstvu i sto se njome zapravo postize. Sam Papa zalagao se za ukidanje srmtne kazne smatrajuci da po njoj covjek kaznjava covjeka ne prepustajuci Stvoritelju konacnu vlast. ... NASTAVAVK SLIJEDI

odgledali smo dakle tri sahrane, zlatni sanduk u kome je polozen James, predcjednicku sahranu sa svim pocastima koji uz to idu Geraldu Fordu i izvrsenje smrtne kazne nad Sadamom Huseinom i njegovu mirnocu i hladnokrvnost kao da se sve to dogadja nekom drugom a ne upravo njemu. Sve trojica su predstavljali svoju naciju i njihovom smrcu svijet je poklonio paznju. Najjezovitije je dakako bilo odgledati izvrsenje smrtne kazne koja se mogla u cjelosti vidjeti na internetu i koja kod svakog normalno