E Josipe, bas imas zlatne prste kada tipkas po toj tvojoj tastaturi
Tako je to vazda bilo s nasim narodom. Teska vremena su se zamjenjivla dobrim, poslije susne godine dodje ona rodna. I generacije se smjenjuju tako. U ovoj nasoj zadnjoj nevolji je lose to sto nas je toliko rasulo po svjetu pa sada polako gubimo tu nasu ljepu kulturu. Lose je i to sto nismo u grupi pa da se pazimo i tjesimo, bilo bi nam lakse da smo zajedno. Ali s druge strane me zadivljuje kada vidim koliko smo mi obogatili ovaj svjet. Obogatili smo ga sto sirimo nasu dobrotu i sto u nama ima neiskorjenjiva zelja da svijet pravimo boljim i ljepsim.
Zamisli da imas jedno dobro srce u ruci i za njega te mole jedan los i jedan zao. . Kome bi ga ti dao? Mozda je bolje dati ga ovome losemu, jer onaj dobar je dobar itako. A los moze postati dobar ako dobije dobro srce. Tako je mozda Bog mislio kada je nas isseljavao. A ipak nas je i ostavio malo u nasoj zupi da se ognjiste ne ugasi.

Zavicaj.
Eh kako je samo fino ono dvoriste crkve. Bio sam u njemu samo jednom od '94. Imao sam osjecaj kao da je moje vlastito, ka da sam ga uvjek posjedovao samo ja he he A nije tada svecenik jos zivio tamo, tek je se renovirao samostan. Mozda zato sto sam igrao nogomet u njemu uvijek poslije vjeronauka. Igraju li se danas djeca tamo?
Ja to ukratko malo

Necu da Josipu zauzmem ove njegove "bite" (Mb), Neka ostane malo mjesta i za druge
