Evo nove teme na forumu. Dakle šta će mo ili ćete raditi kad i ako dođemo u mirovinu. Evo npr. ja. Neću sigurno surfati po internetu. Možda i hoću ako ne budem baš pokretan pa onda šta ti drugo preostaje. Ja bih rado neku kućicu kraj neke rijeke ili potoka i u nekoj šumici i tu polako lovio ribu, brao gljive i ljekovite trave i živio jednim prostim životom bez puno tehnike oko mene. Volio bih se baviti pravljenjem BONSAI drveća. Ako neznate Bonsai je ono malo drveće u koje se posebnom tehnikom održavanja drži u patuljastom razvoju. Pa tako možete imati neki hrast star 100 godina koji držite u saksiji i koji nije viši od 20 ili 30 cm. Jako volim taj bonsai i mislim da ću se tim malo baviti ako bude prilike u toj nekoj mirovini. Ma bavit ću se čime bilo samo nek je u nekoj prirodi i što dalje od ljudi. Što manje ljudi oko mene to bolje tj. mirnije. Ma bit će i toga ali ipak u ograničenim količinama. Samo da mi ne odvalče pažnju od prirode jer kako čovjek stari sve se nekako više zbližuje s prirodom. I šta je ljepše od nekog čistog potoka ili guste šume. I naravno bonsai drveća. Ajde sad vi.

pozdrav ivanu i samo da kazem kako si ubo bas svaki detalj svog penzionerskog zivota ,zasad osim bonsai drveca ,u Moravicama.

pisacu memoare, igrati se unucicima (ako ih budem imala), chatati sa prijateljima uz jutarnju kavicu i kukati sta me " sve ne boli "...Provirivacu svako malo kroz prozor da vidim sta se sve ne desava vani ili kod komsije, zabadacu nos u tudje stvari.....salim se ...ko zna hocu li i docekati mirovinu ali eto pustimo malo mastu na pasu pa neka ona govori---sta bi bilo kad bi bilo....e kad bi ja sad bila u mirovini Ja bi znala sta bi!!!!A ovako moram da brojim jos dugoooooooo ......a sta bi bilo kad bi rekla da cu ici u disko....pa sva se moda vraca, a dok ja stignem eto ti i disko muzike ponovo.....ali ovaj put sa stapom...mogu zamisliti..ali sta cest i to je zivot....vazno je da se uziva.
Ivan bi u prirodu a ja bi u "guzvanjac"....de ti onda sadi to drvece kad ti dodjem u posjetu da se nauzivam u gledanju, a ja te pozivam na jedan 'siz", kako kazu----maknite astale zapocma siz---babci i didovi...

Zaboravih.....ne znam plesti, ne znam heklati, znam vesti......i crtati....

Povratak prirodi! Daaaaa! I ja sam za to!
Ne znam tačno šta cu raditi kad dođem u penziju, ali cu u svakom slučaju tražiti mir i vrijeme za razmišljanje jer u ovom radnom životu, u ovoj trci i gnjavaži, jednostavno nedostaje vremena za povlačenje u sebe.
Sjediti negdje sam i daleko od svega i satima zuriti u daljinu i jednostavno se opustiti i zaboraviti na vrijeme.
Ova užasna mašinerija u kojoj se nalazimo i koja prijeti da proguta svaku humanost i jednostavnost - jednostavno je užasna.
Da li ćemo se ikada uistinu moći opustiti veliko je pitanje, jer novi problemi dolaze i nema im kraja dok smo živi, a to potvrđuju svi koji su već u mirovini.
Jedino što me u toj mirovini zaista raduje jeste neka neovisnost od radnog odnosa jer danas je radno mjesto sviju nas toliko nesigurno, možda kao nikad prije i toliko smo ovisni od tog radnog mjesta i ljudi koji barataju s nama kao sa stvarima.
I kad znam da sam toliko ovisan od te mjesečne plate, koja može da nestane sa pogrešnim osmjehom na pogrešnom mjestu pred pogrešnim ljudima, e onda je svaka mirovina
spas od takve vrste potlačenosti.
U mirovini očekujem zdravlje, da mogu negdje spavati i da imam nešto za pojesti.
Biti sretan sa malim stvarima veliki je cilj kojem težim i molim se da ostvarim taj cilj.
Sad moram da završim jer žena viče: «de pripazi malo na dijete»!
Do pisanja!

Nist..

Čuo sam iz pouzdanih izvora da Nata ima neku viziju o tome šta će mo mi raditi u toj mirovini, svatko od nas ponaosob. Pa Nato ajde napiši kako ti nas vidiš u toj nekoj mirovini. Vjerojatno je slika malo nadrealistična ali nema veze. Ja se neću ljutiti kako god da sam viđen . Dakle čekamo..

I ja čekam.
Bit će to nešto za izvalit se od smijeha. Mislim da će to biti priča za naslovnicu ovih stranica.
Nato požuri, nestrpljiv sam.

Rado cu procitati tu pricu a bas sam mislio i ja jednu sastaviti,eto ovaj put ne idem preko reda kao sto i do sada nisam.
Penzija,ko nju doceka,mora biti zadovoljan sto ju je docekao,eh,to za sada poslije.
Kad su vam se u krv uvukle radne navike,vi bez tih istih necete dugo moci opstati,morate raditi,bilo sto.
To odrzava metabolizam i one koji su to i dozivjeli,nas vijek je takav.
Ja kao mlad,vec sada imam taj predosjecaj.
Naucio sam to od mojega dida i babe,tad nisam shvacao ali sad to dolazi na red.
Penzija,ipak ja nju zelim dozivjeti a i raditi ono sto mi je volja,onako,slobodnog stila.
Ako je docekam??
Zivi bili pa vidjeli!!
Pozdravcic!
Pepic

aljudi moji sto me sad izbaciste iz takta,da neznam ni sta cu radit za sat vremena...