Iskreno da vam kazem jos se ne zamaram sa time sta cu raditi kad odem u mirovinu,ali ako ostanem nemirnog duha kao i sada ,vjerovatno da u toj mirovini necu bas ni mirovati,uvjek cu gledati da imam neku zanimaciju,neznam tocno di cu i kako tad zivjeti ali neka bude kao i sada ja cu biti zadovoljna.Trudit cu se da budem cesto sa svojom djecom i naravno sa unucadima.Zelja mi je da sa mojim muzem skupa dozivim mirovinu,da se podnosimo makar pola koliko i sada,i zelim da budemo zdravi,da se posjecujemo sa nasim prijateljima skojima smo proveli tj.trenutno provodimo ove lijepe radnicke dane,i naravno da se ponekad sretnemo i sa nasom rodbinom.
Ne radujem se nesto posebno toj mirovini,jer znam da stime isitce lagano i moj rok trajanja,pa tako sad uzivam koliko stignem i u prirodi,i po gradu,i na poslu,i sa djecom ,i svim mojim ostalim znanim i dragim ljudima.

Ali razmisljala sa mi o vama dragi moji forumasi..kako bi bilo kad bi bilo za 30setak godina...
Pa da pocnem..
D a nije sve kako je i da zivimo svi u jednom gradu mislim da bi ja i moja frendica Edita sjedile dugo u popodnevnim satima na nekoj terasi u blizini neke krasne fontane ,bio bi to jedan mali mirni restorancic u sred nekog parka ,sa puno hladovine jer sunce za kojim sada toliko ceznemo ,to isto sunce ce tada za nas biti prejako.Pijuckacemo tako neki caj pomogucnosti neki koji je povoljan za cirkulaciju krvi,te za dobru probavu,kavu necemo smjeti piti jer nam je lijecnik zabranio.
Sjedicemo tako i pricati o svim ovim zbivanjima i dogadjajima koji se ovdje tu i bas sad dogadjaju..naravno pomagacemojedna drugu u sjecanju jer smo postale lagano i zaboravne,i tako cemo se smijati ovim nasim ludorijama sve do momenta dok nas ne pobrka jedna starija dama ..
Onako spretna i nekako puno zivahnija od mene i Edite,pricice nam i zagalamiti :vidi baba vidi baba..pa mozete li vas dvije jedna bez druge a?
Ooooo vidi ti nase Zorice..ma otkud ti?Eto kao i uvjek zurim ,ceka me Zoka,isla sam caskom do apoteke po mast protiv reume..
Zoki kakva je uvjek u nekoj zurbi naravno jedva bi je ubjedili da sjedne i popije "takodjer caj sa nama"i onda bi nas tri satimaaa..brbljale o najnovijoj modi ..koje su najbolje i najsavremenije ortopedske cipele..
nastavlja se...

Uuuuu, baš je dobro započelo. Požuri s nastavkom. Ovo za Zoki, baš će ovako biti. Stalno je u žurbi, ima najveću djecu od vas tri, a najrjeđe se može vidjeti. Možda joj je čo'jek opasan?
Nato samo nastavi.

samo se vi drzite, sad cu ja...samo sto nisam....nato nastavi..veoma interesantno....samo navali ...cekaj Jole da samo cujes o sebi....hahahaha...zurim adio narode....

E pa dragi moji nakon sto sam se jucer u mojoj mirovini srela sa Editom i Zoki ,dogovorile smo se jutros naci ponovo na "caju"naime Zorica ujutro ima vise vremena pogotovo danas,Zoka priprema Gril i veceras je skup "chat umirovljenika"kod zorice..
Tako smo odlucile mi zene da kupimo svjeze povrce ,a Joza i Robi i tako i tako danas imaju "Bocanje" u planu,naime "bocaju" vec 4 godine i to sa spuzvenim lopticama,jer imaju probllema sa kicmom ,ove loptice su im lakse,a pri ruci imaju i lavor sa vodom,ako zapuhne vjetar onda namoce loptice u vodu tako da imaju malko tezine.
No vratimo se na nase povrce..
Razgovaramo tako da idemo na trznicu ,ali Zorica se necka..ma znate ajmo ipak do Ivana..je malo podalje ali uzet cemo taksi..
Ja njoj na to govorim da mi se neda ici kod Ivana..naime dulje od dvije minute sanjime i posvadjam se..a uostalom neide mi se sad u Bosnu ama nikako??I To samo zbog toga jer Ivan gaji,najbolje paprike u Bosni..
Zadnji put kad sam bila kod njega,kupovala paprike,nisam mogla a da mu ne prigovorim .."a sta je Ivane kakve su ti ovo paprike izrasle po Bonsaiu?
pogledao me onako tipicnim hladnim pogledom ..i rekao "Nato brate jesi kapriciozna ..ne vrijedjaj molim te Bonsaie..to su najlijepsa drveca na svijetu,uvjek sam ih zelio imati..to je drvece koje zna biti staro i do 1000 godina..e na taj komentar rekla sam mu:Ajde ivane nekukaj imas te paprike cuti i uzivaj a drvo od 1000 godina vidis svako jutro u ogledalu..
On se naljutio na mene rekao mi da ga nikad nisam voljela i da ga nevolim,ali meni to nesmeta to mi ponavlja vec 30 godina..a eto ipak redovno idem kod njega po povrce..ide to Ivanu nekako od ruke.Ja bi ipak da Zorica i Edi same odu po te paprike jer cemo se ja i Ivan garant opet pokvockat ,a vala dodoijali smo i Bogu i narodu...a uvecer ipak treba da se skupimo svi kod Zoke na party "umirovljenika"i dok vas dvije odete po paprike..idem ja zvati moga Jozu..moramo navratit kod J.Anusica ostala su mi kod njega vec zadnja 2 Glasa Koncila..on samo uzme da pogleda pa nikad da posalje nazad ili da vrati..
I tako je i bilo,nakon sto smo dosli kod Josipa..e Josipe Josipe..haah isti si samo si pobjelio pojacao dioptriju,a vala nisi nista ni ofalio na kilam abas kao ni ja..
Eto dodjosmo kod njega ,dobismo i kolac(necu vam reci ko ga je pekao..otome cemo jednom..kad bude vrijeme),a Josip A. odmah kritiku na nas..
Nato ti i one babe,samo se vucete po cjeli dan ,kakav "party umirovljenika"jel nemate pametnija posla..znas da nesmjem jesti sa grila hranu,imam zgaravicu poslije..Ma smiri se Josipe otisle Edi i Zoki kod Ivana po povrce..bice za tebe ono sto ti prija .
E babe ko babe nemate pametnija posla..bolje da ste dosle meni ,pogledaj koliko imam papiterije oko mene,valja lo bi sve ove knjige sortirati,bolje da meni pomazete nego sto tamo dnagubite..imam stvari jos da pripremim za djecu,a valjalo bi mi i naruciti te paketice za Bozic,ove godine cu biti po 8 put djed Bozicnjak u nasoj misiji..i jos me niko od djece nije prepoznao ...natavak slijedi..

(ako vam se da ..)
i nema ljutnje sami ste rekli da smijem ..ne brinite ima jos jedna epizioda..

Uzgoj paprika poželjan u svakom slučaju ali nikako u neke komercijalne svrhe. Više onako za dobre stare frendove s chatova i foruma. Ono, paprike prirodno uzgojene i bez pesticida i samo za poklon. A od bonsai drveća ne odustajem.. bonsai ili smrt
Očekujemo Natin nastavak

Odlazeci od J.Anusic..razmisljam sa kako smo se mi nekada svi druzili na Barlovackoj stranici ,sjetim se svih nasih prica,komentara zgoda i nezgoda ,a gle nas sada..veceras cemo se svi naci skupa na nasoj i samo nasoj party umirovljenika..
Eh jos da Piriju kazemo da ponese domaceg vina,to mu je usput kad bude unucad vracao doma,zvali smo ga ranije al dida ko dida ,nema vremena unucad na prvom mjestu ,ali ne brinite docice i on sa svojom dragom veceras..

I evo nas konacno..
Svi kod smo se skupili kod nase nam Zorice jer ove godine je njena reda da docekuje umirovljenike..
Gledam nas i promatram sve jedne po jedne,da smo se nekada ranije cesce vidjali mogla bih uociti i neku razliku,ali ovako..ma jesmo se svi postarali kako da ne ali smo ipak svi nekako u dusi ovog trena mladi.Maldi?Pa naravno jer cjelo vrijeme prepricavamo kako smo se "onda druzili"preko neta pa nas to nekako baci nazad u mladost,u onu mladost kad smo toliko zeljeli da budemo konacno u mirovini,u onu mladost kad smo pisali o mirovini..
A sad smo svi tu na okupu,kompjuter ni blizu nas vremena se mjenjaju,oni nasi kompjuteri iz 2007 su davno zaboravljeni mozda ima jos poneki exsamplar u nekom muzeju
Eh te davne 2007 koliko je tu prica napisano..sad nam to nekako fali rado bi to opet prolistlali,i onako kako ja to uobicavam reci "oci u oci"prokometirali ,sad bi to bili neki zreli komentari,meni je smjesna sva moja neozbiljnost ,cisto nemogu vjerovati da sam to ja sve tada pisala pa me lagano i malko kao sram zahvati.Josipe sta si se udaljio?Pridji nam uvjek se nekako drzis po strani pa kad se najmanje budemo nadali ti ces prokomentirati..Pridji nam i daj to Pirijevo vino da nazdravimo ,i pocnemo sa nasim "live chat party umirovljenika"sad ovdje i tu ,jer jedna je samo godina 2037 ko zna koliko ce nas se ubuduce jos skupiti nagodinu kod nekog od nas..na party .

Puno se stvari promjenilo dragi moji..puno..
Samo je Ivan jos uvjek nekako za sebe u svome svijetu gdje otvara vrata samo onda kad on to zeli i hoce,a ponekad nas daruje sa nekom prekrasnom pricom ,i naravno sa svojim svjezim povrcem iz vrta.
Zorica ,ma neznam kako samo moze ,uvjek zivahna sto bi se ono reklo ne da se,ali tu je ipak za sve nas jednako uvjek spremna da pomogne,i da nas nasmije.
Edita..
Edita najvise vremena provodi citajuci knjige, druzi se sa svima nama a jos uvjek ima losu manu ..cim se svi skupa sretnemo nju stisnu emocije i pocne da place..nikad nije mogla da skrije svoje osjecaje.Edita je od sviju nas bila i ostala najosjetljivija dusa..
Josip A.
Prilicno povucen ,nece cesto sa nama na "caj"on uvjek ima pametnijeg posla ,jedva ga dovucemo i na patry umirovljnika,ali ipak je uvjek za sve nas tu,jos uvjek je tu da nas isparavi u nekim stvarima,i vrlo cesto je kao i do sada u pravu.
Piri .
Piri njega nekako najmanje sretnemo,on se uvjek nakud svrlja,u dusi je jos uvjek dijete sto njegova unucad kod njega i obozavaju.Rijetko se moze sresti,ali kad ga i sretnemo ..onda se snjime zasjedne satima..

Nata..
Nata ce doci za vama.....hahaah misim da sam ja ipak najmlada?

S"ovim zavrsavam moju djetinjastu viziju o nama ..
Ako sam nekoga ovdje naljutila ili uvrijedila,molim odmah za oprost,akomislite da ovo sve nebi trebalo da bude na stranici ,slobodno brisite..necu se ljutit..
hvala na razumjevanju:

Ma svaka cast Nato. Zaista sam odusevljena tvojom pricom, humorom, mastom. Jedina zamjerka je sto i mene nema tu, ali valjda sve u zivotu treba zasluziti.... Zato cu se sad potruditi da se "nadjem" u "starosti " sa akterima ove krasne price. Mislim da nam i treba humora ove vrste, a ne da stalno placemo, kako to Nata uvjek kaze. Svaka cast i lijep pozdrav. Svjetlana

Evo i iz moje perspektive nas u toj nekoj mirovini što bi valjda trebalo asocirati na stanje mirovanja. Pa da vidimo kako mi to MIRUJEMO u toj budućnosti.

Josip A.
Nakon bezuspješnih pokušaja liječenja od internetske ovisnosti glavni urednik ovih stranica sad u već poodmakloj dobi nalazi se pod stalnom policijskom prismotrom. Naime, dotični se nakon umirovljenja kao pripadnik stare kmopmjutorske hakerske škole iz zabave bavio provaljivanjem u strogo čuvane kompjuterske sitove u vlasništvu države. Nakon relativno uspješne rehabilitacije drži se u kućnom pritvoru gdje posjeduje komp. ekran veličine pola zida ali mu je od strane mjerodavnih veoma ograničen pristup internetu.

Zorica
Simpatična bakica Zorica nadaleko čuvena po svom zaraznom osmijehu kojim je uveseljavala stanare doma umirovljenika osvojila je prvu nagradu u hodu na 100 metara, bez pomoći štaka. Cijelu dionicu te duge trke je jedina završila i pritom se nijednom usput nije izgubila. Za nagradu je dobila duplo sledovanje andola i analgina.

Edita

Ekstremni slučaj ovisnosti o internetu i neuspješno liječena, podvrgnuta je jednoj sasvim novoj i alternativnoj metodi odvikavanja od interneta. Nade u uspjeh su male ali ipak postoje. U međuvremenu, živi u jednom canadskom domu za umirovljenike, bavi se pisanjem poezije koju ni ona sam ne razumije i preko medija vodi kampanju da se jedno Vancouversko predgrađe nazove imenom Budžak.

Piri

Po treći puta Piri je u svojim umirovlejničkim danima osvojio nagradu NAJSIMPATIČNIJI DJEDA i za nagradu je dobio dvije, zamislite dvije, boce bezalkoholnog piva koje će podijeliti sa svojim prijateljima.

Pepić

Nakon povratka s rada iz inozemstva zasadio je plantažu šljiva i kupio je tri kotla za peći rakiju. No kako je u međuvremenu Hrvatska ušla u EU privatn proizvodnja rakije je strogo zabranjena. Vodi bitku s nadležnim organima za dozvolu. Nakon odbijenice tražio je dozvolu da od istih šljiva proizvodi PEKMEZ ali ni individualna proizvodnja pekmeza nije dozvoljena.

Svjetlana

U poodmakloj dobi napokon se sreća osmjehnula i još dobrodržećoj gospođi Svjetlani te je preko oglasa pronašla čovjeka svojih snova i s dosta novca. Sretnik je jedan šlagirani amerikanac od kojeg dotična očekuje bogato nalijeđe.

Car

Veliki poslovni čovjek Car, vlasnik desetine ugostiteljskih lokala u podmakloj dobi doživio je jednu za život opasnu nezgodu. Naime dotični, poznat po najdebljem zlatnom lancu istim se umalo nije udavio u snu. Udebljao se toliko da mu kravata ne visi okomito već zbog velikog stomaka stoji gotovo vodoravno.

Nata

Vesela starica Nathalie već tko zna koji puta zaredom na regionalnom takmičenju za najjezičaviju staricu osvaja prestižnu umirovlejničku babsku nagradu ZLATNI JEZIK. Dotična je prilikom prijema te velike nagrade izjavila da če i sljedeće godine obavezno učestvovati na natjecanju i da je gotovo sigurna u osvajnje ako ne zlatnog a onda zasigurno SREBRENOG JEZIKA. Uz pehar primila je i i kvalitetnu novu kinesku zubnu protezu.

Ja

Pa ja sam ipak najpametniji. Ja sam se već odavno maknuo s ovog svijeta i zauzeo gore jedno vrlo fino mjesto. A otišao sam vrlo neromatično. U starosti, oslabljenog vida i uma misleći da su ljekovite trave pobrao sam listove s bonsai drveća, koje je konačno počelo i kod mene rasti, i od toga skuhao čaj. Nakon manje agonije oslabljeno tijelo je popustilo i tako se završila i moja zemaljska priča.

Eto, jel vam se sviđa. Hoćete li se ljutiti. Ma nećete naravno. A i da hoćete baš me briga

lijepo si nas zamislio Ivane i zato ti dajem ovu pocasnu sliku." "koja ti idealno pristaje!
Kako ces biti medju najaktivnijima da se sto prije nas udomis "gore na onome svijetu"...dozvoljavam si da te i tamo vidim u mojoj viziji!
Bice ti lijepo i puno toplo naime i red je da odes prije nas ,jer trebace nam "zege" za kotao u kojem cemo prziti ajvar.Ja cu te ososbno sa zadovoljstvom kao i uvjek najarcati da se usijas na jaku vatru ,Edita i Zoki ,ce ponekda imati mislosti(jer si se i ti smilovao njima u ovoj viziji..) ,i posprskace te sa kojom kapi vode,a sto se tice Josipa A.on ce se truditi da te redovno zatrpava loopatom uglja ,tako da ti bude ugodno i toplo!
Ostale ucesnike nebi spominjala,jer ih nepoznam dovoljno.
Bas mi je drago sto cu u starosti dobiti nagradu "zlatnog jezika"jer to ocekujem sve ove silne godine ,njegujem se i vjezbam godinama za tu nagradu!
Kineska proteza wuuuaaauu...i to jos od porculana,ma isplatice se svaki moj osmijeh !
Pozdrav " " autoru ove vizije ..i de ti kreni lagano,treba gore zege..

Uf, uf. Dobro ti je ovo jarane. Koliko god izgledaolo grubo ali tako je nekako. KOd mene si zaboravio trbušinu i senilnost. Zaboravljam već neke osnovne stvari, pa čak i one priče kad miih mailaš.
Sad možda Edi dadne svoju viziju? Baš je zabavno.