|
OD SVEGA POMALO U OVE PROHLADNE, JESENJE VECERI....
NA ZRCALO U MOJOJ SOBI NALIJEPIO SAM PAPIRIC S OVIM RIJECIMA:
"Lutao sam ulicom bez novca i nade,
nesretan sto nemam cipela.
Tada sam susreo covjeka bez nogu,
i shvatio koliko sam bogat".
VRIJEME ZA MOLITVU
Jutros sam se probudio rano
i uletio ravno u novi dan;
Toliko me posla cekalo,
da molitvu propustio sam.
Odasvud me okruzise teskoce,
i teza bijase svaka nova stvar
"Zasto mi Bog ne pomaze?"Pitah se...
Odgovorio mi je :"Da si me zamolio bar".
Htjedoh vidjeti svu radost i ljepotu,
ali dan je izgubio car,
Upitah se zasto mi ih Bog ne pokaze,
On rece "Ali da si zatrazio bar".
Pokusah doci u Bozju blizinu;
Svaki sam kljuc iskusao.
A Bog me blago i s ljubavlju ukorio,
"Ali prijatelju moj, nisi pokucao">
Jutros sam se probudio rano
i zastao prije ulaska u novi dan;
Toliko me posla cekalo
da vremena za molitvu naci....
morao sam!
POZIV DRAGOM ISUSU
O Isuse kako bih volio kada bi se
udostojio da udjes u moj stan.
Gdje sasvim obicne o zidu stvari vise,
Gdje se u oknima rano ugasi dan.
Pricao bih Ti, kako svjetiljku mutnu palim,
da kratki ovaj dan produzim,
Kako zivim zivotom sasvim malim,
I pun jeda sa bracom svojom sluzim.
Pricao bih Ti o ljudskoj kuci,
O oknima koja su pokatkad plava.
O vratima kroz koja pognut moras uci.
O bravi koja se cvrsto zakljucava.
Pricao bih Ti uz dim obicne cigare,
O svakom covjeku i kako se koji zove,
i kako jedni uvijek nose haljine stare.
I kako drugi uvijek nose haljine nove.
I kako ima sedam briznih dana.
O Isuse, svaki je ko sto je bilo juce.
I o tom, kako se, kad zaboli rana,
sesir na celo duboko, duboko natuce.
Pricao bih Ti, dugo, sve dkok ne zacujemo,
kako se rosa niz prozor sliva.
Onda bih ti rekao sasvim nijemo:
Isuse, umoran si, tebi se sniva.
O lezi, zaspi na postelji ovoj,
koju covjek svaki dan otkupi.
Tuzno Ti celo ovit cu u utjehe povoj,
Spavaj samo, a ja cu na klupi.
Nikola Sop.
|