IZ DUBINE DUŠE

Kaže meni prijateljica, skini se sa ljubavi... Ljubav prava ne postoji, neki kažu da postoji samo jedna osoba na svijetu za svakoga od nas.... idi, znaš koliki je svijet, gdje da nadješ to savršenstvo? Treba uživati u životu, pusti ljubav, traži sre?u!....

Pomisli ja sta ona to pri?a , kako postoji sre?a bez ljubavi...
I krenula ja ... Sama sebi rekoh pusti srcu nek odabere...

Prekrasno ve?e spuštilo se na moj grad ...nad vedrim nebom stidljivo zvijezde svjetlucale... Bože ugledah ga !..
Nakon nekoliko vremena opazio je moj pogled, koji je neprestalno letio prema njemu....

Pogledi su se sudarali....tjela drhtala... nisu bile potrebne rije?i.... .bila je to nit , nit koja je ja?a od ?elika koja povezuje dvije duše... bili su to veli?anstveni osjecaji..... srce je govorilo daa... tjelo je bilo izdajica ....

Dok su se duše spajale , iz prekrasnog ve?era spustio se vihor na moj grad , munja , grom , nevrjeme kakvo ne pamtim.......rastjerao duše, prekinio nit....

Hmm.. sad razmišljam sta se to dogodilo?...