Evo nove teme na forumu. Z D R A V LJ E.. Ništa ljepše u životu nego biti zdrav, fizi?ki i psihi?ki dakako. Ima ona stara koja kaže, Bože zdravlja a za ostalo ?emo ve? nekako. To je uistinu tako. Kad te ništa ne boli i suh kruh je sladak. No mi eto kao nesavršena bi?a ?esto zaboravimo na sve to i sjetimo se toga tek kad nas neka bolest malo podsjeti koliko smo ranjivi. Eto toliko od mene što se ti?e zdravlja.

Izgleda da nikoga ne zanima zdravlje.

Ova tema trebala bi biti vazna, citana i diskutirana a znam da ce od toga svega najvise biti ipak citana. Neka, i to je dobro i vazno jer o zdravlju govoriti cini se kao da je i suvisno, da se sve vec zna, vazno je biti zdrav i vazno je da nas u nasem poimanju zivota zdravlje sluzi da bi mi mogli raditi, napredovati, zivjeti kako bi se reklo zdravo i veselo i da nas bolnica, bijeli mantili lijecnika zaobilaze u velikom luku. No,to nije uvijek tako, kad se najmanje nadamo, cesto dozivimo iznenadnu automobilsku nesrecu, povredu na poslu, rodi se dijete s vec teskom dijagnozom dozivotnog invalida ili se bolest polako uvuce u nase tijelo nastani se u njemu i polako ga izjeda tiho i polako dok najedanput ne eksplodira u vidu kakvog tumora, raka ili nekih drugih smrtonosnih bolesti. Tada dolazi vrijeme borbe protiv bolesti i tada se covjek zamisli nad svojim zivotom, cesto se upravo tada priblizi Bogu i postaje svjestan da je Bog vladar nad nasim zivotima, nasim zdravljem i nasom bolesti. Dok cete u razgovoru sa zdravim covjekom cuti cesto njegovo kukanje nad zivotom, nesretnom sudbinom sto se nije obogatio,sto nije ostvario svoje sne itd.. kod bolesnika zelja je jedna da mu je samo jos jednom biti zdrav. Ja sam e koz bolesnike u mom zivotu naucila jedno, iz Bozije ruke primi zivot, odravaj zdravlje i cuvaj ga a kad dodje vrijeme bolesti primi je i ponesi kao svoj kriz ne kukaj, ne panici, budi strpljiv budi jak i vjeruj u providnost Boziju. Ljudi koji zive uz bolesnike, skrbe se o njima, zdravstveni djelatnici, osobe koje se brinu o starima i nemocnima u domovima vjerujem cine humano djelo milosrdja i po njima se Bog ocituje u bratu covjeku. Kada sam bila mlada djevojka jedno vrijeme bavila sam se ozbiljno primislima o odlasku u misije. To se nije dogodilo. Moj zivotni put odveo me u misiju blizine bolesti. Kroz zivot uvidjela sam da ne moras otici u Afiku da bi bio bliz ljudskoj patnji. Ona je dio nas, i mi smo dio nje. Kroz bolest onog do tebe i ti sam rastes i sazrijevas u toj ljudskoj potrebi biti tu, sad za nekoga ko te na ovaj ili onaj nacin treba. Vjerujem da ste i vi dosa puta u svom zivotu osjetili da vas netko treba ili da vi trebate neciju pomoc. Zdrav covjek ne smije nikad zaboraviti da zdravlje nije zagarantirano na dugorocne staze i da je bolest dio naseg zivota koja ce ipak jednom pokucati svima nama na vrata.

edita,?itam sve tvoje zapise,a i poznajemo se iz lukendi.ja sam svjetlana iz tuzle.krasno pišeš.

Umalo spadoh sa stolice hahahha, ne mogu vjerovati Svjetlana, ma kako te se ne bih sjecala, oprostite eh eh... pobrkah temu ali ovo je isto kao zdravlje, sto ljepse nego kad trefis staru poznanicu i to jos iz djetinjstva .... Svjetlana vidimo se mi na chatu... hvala za pohvalu ovim mojim "planetarnim razmisljanjima... sto ti je internet, stavis misao na forum a ona dopre ziva i zdrava do tvojih prijatelja... " nadam se da si ok. i da su svi tvoji zdravo. Pozdrav ti i vidimo se kako rekoh na chatu da pretresemo sve ove protekle godine iza nas..Bogggggg

U svijetu u kojem zivimo danasnji covjek najcesce se u bolesti okrece lijekovima dobivenim kemijskim putem, na kojima farmaceutske kuce zaradjuju basnoslovne sume novaca. Tabletama, pilulama, raznim sirupima itd... pokusava se vratiti zdravlje ili ga barem odrzavati da kako tako zivimo bez bolova i tegoba koje bolest sa sobom neminovno nosi. Suvremeni covjek zaboravlja vrlo cesto na blagodati majke nam prirode, na sve one ljekovite biljke kojima nas je ta majka priroda obasula samo sto mi na to ne obracamo paznju. Naravno da covjek treba biti pazljiv ako se odluci za posjet kakvom travaru ili odabere neku vrstu lijecenja prirodnim recepturama. Ima tu i nadriljekara o kojima ovaj puta ne bih govorila, no provjerene recepture zlata su vrijedne i lijekovi spravljeni po njima zasigurno nece stvoriti ovisnost, nece jedno lijeciti a drugo trovati u nasem tijelu. Mi smo u B.Luci imali izuzetnu srecu sto su nase susjede bile one casne u Aleksandrovcu koje su skupljale trave i pravile gotovo sve vrste lijekova za mnoge bolesti koje su i tada a i sada vrebale i napadale krhke organizme. Ljudi su se njima obracali za pomoc, nije se pitalo koje su bile nacije i vjere svi su odlazili i trazili lijeka za svoje bolesti. Nazalost, kao veliku nezahvalnost u ovom ratu casne su dobile izgon u najkracem mogucem roku i znamo kako je to sve proslo. Sto je bilo s recepturama, da li jos uvijek prave prirodne lijekove ja ne znam a ako netko zna bice mi drago da nam ovdje da na znanje pa da se u slucaju kakve bolesti mozemo ipak njima obratiti. Takodjer su u Bosni franjevci skupljali i pravili od trava i biljaka prirodne recepte a te recepture zabiljezene su u poznatim franjevackim Ljekarusama koje su veliko blago i u kojima stoje izvori zdravlja samo je stvar osobno svakog da li ce zeljeti naci taj izvor i pokusati lijecenje tim nekim alternativnim metodama, uvijek naznacavam vrijednost meda za zdravlje nase svagdanje. Med stvaraju i proizvode pcele, najradisnija bica koje je Bog stvorio u svojoj raskosnoj prirodi pored covjeka. Med ima nevjerojatne mogucnosti lijecenja mnogih bolesti pa se i ne cudim sto se jedino za pcele kazu da na kraju svog pcelinjeg izmorenog zivota kaze da samiru poput covjeka jer cijelog svog vijeka marljivo skupljaju taj med da bi ga covjek mogao jesti i biti zdraviji i jaci u svom zivotnom vijeku. ...

U stresnom nacinu zivota koji vecina nas zivi, nametnutoj trci za poslom, svakidasnjim obvezama, aktivnostima itd... dolazi do neravnoteze duha i tijela, tijelo postaje kronicno umorno i iscrpljeno a duh slabi pod svakodnevnim umorom i stresom a znamo da je stres tihi ubojica i da je glavni krivac za nastanak mnogih bolesti u nasem tijelu. Bolesti duha cesta su pojava u danasnje vrijeme. Ljudi su vise nego ikad pored svih tehnoloskih napredaka sve vise okrenuti sami sebi, usamljeni su i cesto nesretni, razlozi tome su raznovrsni ali u biti dolazi vrlo cesto do raznih vidova depresije, dusevnih i drugih oboljenja. Mladima se kao savrseni ideal namecu modeli sa naslovnica, besprijekornih mjera, trazi se savrseni izgled a utjecaj sredine je vrlo cesto ogroman, mladi zele biti dio sredine u kojoj se nalaze, boje se odbacenosti i podsmijeha i nastaju cesto vrlo zalosni primjeri anoreksije, bulimije itd.. kod mladih djevojaka ili "nabildanih" mladica koji jos posteno nisu izasli ni iz svog adolescentnog doba u punu zrelost a vec su postali karika u lancu nametnutih laznih ideala koji mogu vrlo cesto zavrsiti tragicno. U ratu koji je ne tako davno prosao kroz nase zivote pretrpili smo velike dusevne boli, ponizenja, razocarenja, strahove, neimastinu itd... naravno da su posljedice bolest, aneksioza, da ne spominjem strasni PTS i da je vise nego zalosna slika mnogih mladih ljudi koji su oboljeli, cija psiha nije stabilna i koji pate od raznih vidova psihickih poremecaja. Njima je potrebna prije svega podrska u obitelji, razumijevanje prijatelja i drustva a i njihova sopstvena volja da prevazidju teskoce u kojima se nalaze i da pronadju smisao u svom zivotu.. U zdravom tijelu zdrav duh, tako se kaze i tako jest, pa da bi svi mi imali zdrav duh jedimo dobro, stavimo zlicu meda u caj, obavezno se naspavajmo i druzimo se... zelim vam zdrav zivot i zdrava razmisljanja, je li da sam se raspisala ??? pozdrav svima a sad zbilja Zdravo, boggggg

Da malo i ja nabacim koju misao na ovu temu. Gledah na TV jednog lije?nika koji je obilazio gradove s EKG aparatom, spirometrom i slušalicama kako bi utvrdio zdravstveno stanje na "ulici". Taj lije?nik je izrekao jednu groznu ?injenicu u kojoj sam se i, na žalost, pronašao: "današnji ?ovjek kad govori o brizi za zdravlje u praksi je to briga za izlije?enjem. Dakle ve? je bolestan i želi ozdraviti. Preventiva je samo deklarativna kategorija, iako najvažnija za zdraviji život". Naveo je ?ovjek tu i pretilost, i previše brige prema tlaku na uštrb drugih parametara zdravlja, a i to znanje o tlaku je jadno.

Nekidan u bolnici posjetim svog nekadašnjeg radnog frenda koji boluje od teške bolesti. Rak plu?a, grla i još nešto što nisam razmio o ?emu se radi. Ne može govoriti ve? piše na papiru. Iznenadio se kad me vidio jer mene stranca sa kojim je kratko radio vjerojatno nije o?ekivao. Na moj upit kako je napisa da nije dobro. Pitam jel ga posje?uju djeca, bivše žene, samo odmahnu rukom. Teško je je govoriti sa nekim za koga vidiš da umire. Šutnja je još teža jer ona valjda više govori od rije?i. Nisam ostao dugo. Nisam izdržao. Izašavši na ulicu kora?ao sam ko zombi. Duboko u podsvjesti i skrivena od danjeg svjetla bila je misao: sre?a moja da nisam na njegovom mjestu. No jednog dana bit ?u i ja na tom nekom mjestu i netko ?e isto tako iza?i iz posjete meni i možda se isto tako osje?ati. Neznam sad šta bih pisao dalje. Rije?i ponekad nemaju nikakvog smisla. Bolje da prekinem ovog trena.

Pretilnost kao i poviseni ili snizeni tlak jest vrlo cesto oboljenje koje prati danasnjeg covjeka. Kod pretilnosti ipak je zanimljivo da svi ljudi skloni debljanju u biti su dobrocudni, mirnih naravi barem je slucaj s ljudima koje ja poznajem. Nikad jos nisam naisla na neku malo korpulentniju osobu a da je neka ostrokondza, cjepidlaka i nektko tko ti "truje zivot", to je slucaj ipak sa mrsavima ali opet ne generalno uzimajuci u obzir... svi mi koji zivimo na ovom nazovi Zapadu znamo na kakve primjere debljine nailazimo... vec u djecjoj dobi ili od samog rodjenja poremeaji u ishrani pocetak su vrlo cesto debljine s kojom ce se ta osoba u zivotu nositi, naravno da i genetika cini svoje ali u biti nezdrava prehrana, nekretanje i neaktivnost glavni su po meni uzroci debljine. No, poviseni ili snizeni tlak takodjer se namece kao bolest suvremenog stresnog drustva a vi svi koji patite od tog uzburkanog pritiska u svome tijelu znate kako se tesko s tim problemom nositi. Sto reci nego ukoliko je to moguce pratiti savjete lijecnika i strucnjaka i pokusati sam sebi biti lijecnik...to je sve fino ovako napisati ili procitati ali evo prva ja kad se uzrujam ili kad sam pod stresom cini mi se da kazaljka mog krvnog tlaka dosegne onu maksimalnu tocku pa sto se kaze kod nas Bosanaca ono nesto prokljuca u nama... e tada je najbolji bijeli luk iliti cesnjak... s malo jogurta i da vidis odmah se smiris i postanes sasvim ok... a preventiva za onaj neprpijatni odor iz usta jest ipak siroki osmijeh... onda se nitko ne moze ljutiti na vas i pogledati vas popijeko zar ne....