evo me zovnu baka Fanika kaze, evo gledam nogomet,navijam ma znas da se odmaram dusevno uz dobru utakmicu... pa vidite, dakle, stvar je u covjekovoj dusi male stvari cine ljude sretnim i opustajucim, sve drugo je stres. Ja ipak volim mjesta gdje ima puno ljudi, gdje sve vrvi do kasno u noc. Godisnji bez laptopa, hm, hm,.... tesko...tesko.... to bi bas bilo nekako robinzonski...prije se reklo, stavi prst u more i u kontaktu si sa cijelim svijetom, sad stavi prste na tastaturu i svijet je tu oko tebe. no to je vec tema interneta i globalne komunikacije, meni sad nesto dodje sjecanje u Dragocaju kad smo kupili sijeno u Lukama i barama, popodne u branu na kupanje uvece subotom igranke. Najljepse bilo na mostu to je bilo mjesto da se prosetas, da vidis i da budes vidjen... dobro de, ne zmajerite, emigrante prvih deset godina trese nostalgija oko Bozica poslije se to desava negdje u ljeto, kad je vrijeme godisnjih odmora... ... igranke... ljeto... itd..itd ... sad sam se jos sjetila i krave Perove koja je redovito jela vanjski i u nutarnji ves sa ujninog strika u Dragocaju ... a nije imala kravlje ludilo samo nedostatak nekog kravljeg vitamina...