Dragi moji,
na žalost, mnogi od nas u teškim trenucima sebi postavljaju pitanja o
smislu patnje, i na kraju smrti. I onda pitanja ili zašto ili kako ili
što sada.
Zgodna prezentacija, pogledajte



... dobio pa šaljem dalje...
uz iskren pozdrav!

Josip Anušić

ja sam pogledala prezentaciju i ucinila mi se kao neki mali podsjetnik , svako toliko iznenadi nas neocekivani smrtni slucaj kao sok prodjes kroz to kao da se to sve dogadja u nekom transu obicno prodje nekoliko mjeseci da dodjes ponovno k sebi..ostaje dalje razmisljanje zasto je bas tako moralo biti, zasto bas ta osoba itd. no, kad se radi o djetetu stvar postaje do kraja rekla bih kompliciranija nejasnija i tuznija. ova prezentacija daje neku nadu neki pogled na ono tamo sto mi ne mozemo vidjeti, osjetiti , gdje ne mozemo jos biti. No, u svakom slucaju jedno slicno iskustvo (ovo sa pismom koje nitko ne moze vidjeti osim mame umrlog djecaka, nesto slicno dakle, mi je pricala jedna mala curica kojoj sam nekako povjerovala od prve. vjerujem da djeca imaju vecu moc tj. senzibilitet imati neka iskustva koja nama odraslima nisu dana, mozda nekima ali sigurno ne svima. ) Meni je osobito zanimljiv naslov kako ga je Josip postavio u forumu ...dakle razmisljanja o nekim narodnim mudrostima kao i o stvarima o kojima za nas obicne smrtnike postoji uvijek neka misterija.

Evo, ja pitam sve vas, koliko paznje posvecujete onom sto ste sanjali, da li neke snove ipak uzimate kao neku objavu, neko predosjecanje ili na njih ne racunate, ne obazirete se na njih i smatrate to obicnim praznovjerjem.
Ovdje mi pada na pamet da je Bog vecinu objava dao upravo kroz snove ... pa eto dragi toliko od mene na ovu temu.

Evo se ovdje zaustavih setajuci ovim virtualnim krajolicima barlovackim, mjesto ko stvoreno za me, pricinja mi se da ce mo se ovdje druziti. Od svih tema na svijetu meni je ova najdraza, o nama.

Jer cini mi se da kad sami sebe dokucimo i shvatimo ko smo i sto smo, nestat ce sve nevolje na svijetu, jer sva nevolja zapravo dolazi od cinjenice da to ne znamo i ne znamo sto cinimo.
Zar bi netko pri sebi mogao pokrenuti rat, naravno da ne bi, a mi smo ih vidjeli toliko koji su rat zestoko prizeljkivali i radili na njemu.

Prelijepo je ovo zamisljeno, sad bih ja vas mogao upitati gdje ste do sad bili, pa ovako malo ovdje napisaste, ali ne bojte se ovdje nisam da kritikujem nego sam se ono bas opustio ko da ste mi svi ukucani, i gledajuci kako ste mirni i slusate, dodje mi da se raspricam.

Ovo zadovoljstvo da sam sa vama mi je bas ugodno.

Obzirom da zivimo u vrlo specijalno vrijeme, ima toliko stvari na koje jedni druge mozemo upozoriti, znakovi ovoga vremena su tako ociti, ali nam nije uvijek ocito i jasno kako da se ponasamo i kakav da zauzmemo stav. Zajedno je to mnogo lakse. Zato je Bog dao Crkvu.

Nadam se da cu vas sve ohrabriti da pisete, ovo bi trebalo biti duhovno druzenje a ne natjecaj za najljepsi sastav, stoga a i jer je u prirodi stvari da je najljepsa istina, kazimo koju iskrenu i pristojnu rijec, vise od toga bi bilo grijeh ocekivati.

Ako mi se ovdje ne desi razgovor, necu moci izdrzati dugo, jer sam nekako siguran da ako je crkva onda je ziva ili nije crkva, ...mi ce mo zaboraviti da sam ovo ikad spomenuo, pa u Barlovcima smo, zar ne?

Neki drugi put cu vam napisati moje misljenje o ovj prezantaciji kao takvoj, ove pocetke koristim radije da se mi jedni na druge naviknemo i pripitomimo.

Ovdje se osjecam skoro pa ko u crkvi, okrenem se okolo i vecinom zene, bas ko u crkvi, lijepim me glasovima pozdravljaju, sve mi ko pjesma, evo se cijelom koru zahvaljujem na doceku ovdje, a ako pozivim mozda i na kom drugom mjestu, u vama nam Bog dade najljepse sto imamo, u krilu vasem nas se zivot porodio, hvala za sve one koji su zaboravili zahvalnost, hvala do Neba, hvala dovijeka, i hvala Gospodinu prije svega, jer je meni sve ovo CUDO NJEGOVO.

Mnogima treba da s neba dobiju pismo da bi vjerovali u Bozije postojanje, a da u isto vrijeme cudo mnogo vece od toga spomenutog u prezantaciji imaju dostupno na svakom koraku. Istina cudo je toliko mnogo vece od ovog spomenutog u tom pismu, toliko da ga se ne opaza, a oni koji se u Bibliju usude zaviriti, odmah otkriju da imaju u rukama Pismo s Neba, Rijec Zivoga Boga napisana za njih, samo treba se usuditi.

Nemoguce je to pismo citati i ostati isti, takva je narav njegova, kad SVETO PISMO pocnes citati, ili ga prigrlis ili odbacis, ako si sebe prigrlio a njega odbacio, zapravo si odbacio sebe, jer tek u njemu otkrivas tko si.

Moja je preporuka svima da investirate vrijeme u stvarno citanje i duboko promisljanje, eto ja cvrsto vjerujem da Sveto Pismo nije skup prica koje su napisali inteligentni ljudi, nego djelo Duha Svemoguceg Boga, Njegova Ziva Rijec, Pismo na kojemu nema sijenke ni mrlje, to svima preporucujem i molim se Bogu da me cuju svi ljudi svijeta, ...daj Boze da Tvoji Barlovci zasvijetle na Tvoju Slavu, i da se Miloscu Tvojim i Snagom prosirimo na cijeli svijet,
pa da cijelom svijetu misli pocnu oblikovati Bozije Misli, jer ce one tada postati nase rijeci, a nase rijeci ce radjati takva dijela, nasa djela ce radjati takve navike, nase navike ce izroditi takav karakter, da nam zamisao Bozija postane sudbina, i zakon i sve u zivotu.

Eto sad cu ovo odmah zavrsiti, ne daj Boze da vem uzimam previse vremena koje je u citanju Biblije upotrijebljeno najsvrsishodnije, evo vas sve vidim da se poslije ovog malog druzenja bacate na neko vama posebno drago poglavlje, evo cu i ja malo pred spavanje

imam otvoreno upravo ovo:
Ivan glava 14,
1 "Neka se ne plaši srce vaše! Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte! 2 U kući Oca mojega mnogi su stanovi. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, jer idem da vam pripravim mjesto. 3 I kad otidem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete, gdje sam ja.

kakva poezija, kakva ljepota...















<br><br>Mijenjano: Plamenko B, 04.10.07 07:56