Prijateljstvo o kako velika rijec to treba njegovati cuvati a pravog prijatelja imati je velika sreca.
Ljubav, radost, toplinu, prijateljstvo koje ja sama ne donesem nece mi drugi dati a niti ja ne mogu da usrecim tog drugog kad stoji preda mnom hladan, bez snage

"Ne idi ispred mene,mogu te ne sljediti.Ne idi iza mene jer te necu voditi.Jednostavno-----idi pored mene i budi moj prijatelj"
Albert Camus

Pripazite na svoje Misli, jer one postaju Rijec
Pripazite na svoje Rijeci, jer one postaju Djela
Pripazite na svoja Djela, jer ona postaju Navika
Pripazite na svoje Navike, jer one postaju VAS KARAKTER
Pripazite na svoj Karakter, jer on postaje VASA SUDBINA
-Meetropolitan Milwakee YMA----

nekad ih na?u a izgube ih bez razloga

hm..

pozdrav

zorica napisao:

QUOTE:
Pripazite na svoje Misli, jer one postaju Rijec
Pripazite na svoje Rijeci, jer one postaju Djela
Pripazite na svoja Djela, jer ona postaju Navika
Pripazite na svoje Navike, jer one postaju VAS KARAKTER
Pripazite na svoj Karakter, jer on postaje VASA SUDBINA
-Meetropolitan Milwakee YMA----

Netko me upita gdje sam do sad bio, i vjerujte mi pitanje je strasno, pred njim zastanes i pocnes misliti. Evo par dana o tome rzmisljam, i par put sam pokusao nesto napisati ali nesto zaglavilo sa mojom prijavom, tako da sam se moro ponovo prijaviti, i za cudo, koliko god je bilo nemoguce da sve sjedne na mjesto iz prve, iz drugog pokusaja je sve odjednom bilo na svom mjestu.

Dakle kad bih ukratko morao odgovoriti gdje sam do sad bio bi bilo najblize istini da sam lutao svijetom u potrazi za ovakvim istinama koje Zorica spomenu, pa sad kad sam ih nekoliko sakupio eto javljam se kao i ona u nadi da bih to sakupljeno mogao rasuti medju ljude, da se i drugi nahrane.

Bas sam se pitao gdje sam bio do sad, da ovo nekoliko tako vaznih misli za zivot nikada nisam vidio. Trebalo je ocito da u Barlovce svratim da bih dozivio da netko drugi sve ono za sto sam ja zivio izrazi u par rijeci.

Eto hvala Zorice bas si me obradovala, a umjesto da te sad hvalim zahvalit cu Gospodinu, za primjer drugima da ne hvale mene, hvalu zasluzuje samo Jedan. Za svaku vrijednu i lijepu i u sluzbi dobra stvar koju ucinim, kad vidim da je gotovo i dusu mi obuzme onaj poznati osjecaj zadovoljstva, uvijek se duboko Bogu zahvaljujem, i ponavljam: "Mudar li si Svevisnji, Mudar ali Milostiv, pa dajes meni gresniku da se priblizim Tvojoj Ljepoti, i ne samo da ja uzivam u njoj nego je mogu i drugima otkrivati.

Neki dan sam na jednom drugom forumu zapisao ovako:

Ne desava nam se ovo cesto, da dobijemo novog clana, ovdje mnogi svracaju ne bi li nesto nasli sto traze, i ja im zelim srecu u tom traganju, a najmanje je onih koji se osjecaju bogati i od punine srca svracaju da ostave stogod drugima.

Ne, ne daj Boze zato sto smo slabe naravi i interesdzije, nego jer negdje u dubini srca sumnjamo da posjedujemo nesto izuzetno, sebi smo tako obicni, banalni cak, cesto nas obilaze misli da smo niko i nista na ovome golemom i poludjelom svijetu, da ne mozemo uciniti nista, i onda ni ne cinimo nista.

A zapravo je to Djavolska varka na koju ljudi najcesce nasjedaju od Adama i Eve pa naovamo, njemu je dovoljno da u ljude posije sumnju, i sve je postigao.

Tako svijet, pa onda i mi ovdje na forumu zivimo od vjere, ali taj zivot ne uspijevamo uciniti onim sto sanjamo radi sumnje.

Apostol Pavle kaze da vjera nije nista bez dijela, tek u djelima se ona objavljuje, tek kad ucinimo neko djelo vjere se i sami osvjedocujemo u vjeri.
Vjerovati da mozemo poboljsati ovaj svijet je danas postalo najveci luksuz, rijetki imaju taj osjecaj, svi uglavnom cekaju da se nesto desi, nesto izvan nas samih i da postane bolje, da postanemo sretni.

A istina je zapravo da smo mi velicanstveni, lijepi i bogati, sposobni biti sretni i druge usrecivati, i da nije sumnji rascvjetali bi se kao tresnja u proljece, nema tresnja kud, njena narav dovede do cvijetanja, tako i mi, po onoj naravi koju je u nas Velicanstveni posadio, i po Njegovu Planu svi smo mi kraljevici jedinog istinskog Kraljevstva, Njegovog, i kako dragi nas brat apostol Pavle cesto istice, Njegovi dionicari.

Kako bi onda moglo biti da nemamo sto reci, da ne znamo, da ne mozemo, da ne cinimo. To jednostavno nije istina!!!

Vara se ko misli kao sto danas svijet misli, da je ako si izasta nesto vrijedan, onda si u necemu sampion, istinski sampioni smo mi bojazljivi i tihi tragaoci za "kamenom mudrosti" koji ce ubiti sumnju.

Varaju se koji misle da je potrebno nesto genijalno pred cim ce svijet pasti na **pe, pa onda da se javimo i pojavimo, te su misli djela sumnji, uistinu i dvije tri lijepe rijeci su bolje nego nista.

Jer ponekad i jedna sama nahrani. Nije li nam se svima desilo da nam neko kaze hvala, a radost nam se spusti u srce kao padobranac, pa ostanemo bez rijeci.

Nick ima lijepi obicaj da ostavi rijec, ne pise Markove konake, ali kad god ga ugledam obradujem se i prije nego procitam njegov redak, a da ga i ne procitam znam porucuje nam, "evo i danas sam ovdje zavirio, radi dobra, dobro mi budite," i meni puna kapa, neki bi pomislili da je lijen pa malo pise, a ja sve mislim da je vrijedan pa ostavlja znakove.

Ne cekajmo dakle da nam se porodi nesto genijalno, moze nam se desiti da dugo cekamo, a sto je jos gore to cekanje moze postati ne daj Boze nasa navika, a onda dalje se ne ususdjujem ni razmisljati.

Kao u ispovijedaonici vam pricam u ovim javljanjima, pa sve ispada kao da se sa vama iz grijeha hocu uzdignuti u nebo oprostenja, iznad oblaka i iznad ove kisurine, eto za to za sve nas Boga molim i pozdravljam vas kao najrodjenije

Kad se pročita ovakav komentar kao što ga napisa „Plamenko Bogumil“ promisli se:

„moram nakratko uskočiti na barlovce kao korisnik.”

Šta da jos dodam na njegov komentar u vezi teme „prijateljstvo 2”?

Neću ništa dodavati jer plemenite i istinite riječi napisa Plamenko B.

Možda samo ovo: za čitavo vrijeme čitanja komentara osjećao sam pozitivnu energiju.

Živio ti meni „Plamenko B.” a i ostali korisnici naravno!

Pozdrav i mojim Domovima!

Od one prve radosti koju ivijek osjetimo kad dodjemo negdje i novi smo a lijepo nas prime, jos se nisam ohladio a vec se desilo toliko toga. Neke sam iznenadio prijatno i to me veseli, a jos me vise veseli kad vidim koga sam iznenadio, vi ste meni najprijatnije iznenadjenje i osvjezenje.

E sad sam odlucio da ne budem vise iznenadjen nad tim, ali ne mogu da ne budem iznenadjen nad onim sto nam je sa ovim Bog spremio. Sve mi je ocitije da se ovdje ne okupljamo slucajno.

Mene je danas tesko natjerati da se negdje pojavim kao ovo ovdje, a tek ce te vidjeti kako tesko me se je rijesiti kad sam jednom tu.

Trebat ce mi vremena da iscitam vasa razmisljanja, nisam povrsan pa ne mogu samo preletiti, pogotovo ne na mjestu u ovome svijetu prevare na kojemu narod uzgaja iskrenost.

Citam tako pa ponekad uzviknem, majko moja pa ovi zbilja kao da su iste mise slusali i kao i ja istog Boga sluze.

Zivot nije nista drugo nego mora trenutaka koji se smjenjuju jedan za drugim, svima nam je jasno kako malo mozemo uciniti da mijenjamo tokove zivota, ali trenutak uvijek mozemo uciniti malo boljim, radi vas meni je ovaj bolji ne moze biti, daj Boze da i vas bude lijep dok citate.

Magija je sto i onaj sledeci trenutak bude bolji radi onog prvog. Dobro jednako kao i zlo ostavlja tragove i uticaje.

Najgore je sto je zivot kao voznja biciklom, sve moras popravljati i uredjivati u voznji, jer ako stanes spade sa bicikla, ode zivot, nego ovako vozimo i usput dok nam vjetar mrsi ruse kose, uci djecu, uci sebe, uci muza, a nikad prilike da kazes ono zivote imam te dosta, deder sad ustranu sva ova guzva da ja odmorim. Ne, u zivotu cesto kad je najgore i svi nas trebaju a pred svima smo ono sto jesmo, nemocni, onda i na cesti zivota po vrhu jos i uzbrdica, pa guraj.

Ali kad stignete u dvorac raspjevani, postoji samo jedan usklik, "Oh Boze, da je i tisucu put gore bilo vidim da nije bilo nista, jer je Premudri postavio kreaciju tako da koliko god je bilo cekanje tolika i radost kad se doceka, kolika god ceznja tolika i ekstaza.

Na zalost nasu nevolje su potrebne, da nikad ne osjetimo zedj kako bi ikad znali cijeniti vodu, tek kad si od zedji osjetio skapavanje, tek onda znas procijeniti i cijeniti sto je voda, nije li?

Ovo je zapisano u pet sest put, cijeli mi je skoro dan comp otvoren na ovo mjesto, i ja svratim i dopisem rijec, a i neka djeca komsijska me pometaju, a sta cu kad ni bez jednih ne mogu,

Bas mi sad nije jasno kako se post pojavio dva put, evo ovo je pokusaj da ovo duplo obrisem<br><br>Mijenjano: Plamenko B, 06.10.07 03:42