Kad nas pritisnu križevi? Na žalost, u današnje vrijeme nije ih malo. Neke smo i sami skrivili, a neki su nam tu, jednostavno da odrastemo, da idemo dalje. Da prijeđemo iz jednog u drugo.
Pogledajte ovu prezentaciju, specijalno sam je iz sličica napravio za ovo mjestance.

Možda i ovo spada ovdje?
Kako god,vrijedno je prčitati.

>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>..

Bizarni intervju

Travanj 2002. – Ovaj intervju je pronađen na Internetu. Zaustavimo se malo i razmislimo.

Kći Bilija Grahama je intervjuirana u jutarnjem programu američke televizije. Voditeljica Jane Clayson ju je upitala (u vezi s tragedijom u New Yorku 11. rujna 2001. godine):

- Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi nešto takvo?

Anne Graham je dala pronicavi odgovor:

- Vjerujem da je Bog duboko rastužen ovom tragedijom, baš kao što smo i mi sami, ali mi sami smo mu odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade i iz naših života. A budući da je On pažljiv i poštuje naše odluke, mirno se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru?

Čini mi se da je sve počelo kada je Madeline O'Hara (koja je poginula i njezino tijelo je nedavno pronađeno) rekla da ne želi nikakve molitve u našim školama, a mi smo se s tim složili. Zatim je netko rekao: Bolje je ne čitati Bibliju u školama … Bibliju koja kaže: "Ne ubij, ne kradi, ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga", a mi smo se i s tim složili. Kasnije je doktor Benjamin Spock rekao da ne moramo tući po stražnjici našu djecu kada se zločesto ponašaju, jer bi se njihove osobnosti mogle deformirati i time bi se moglo narušiti njihovo samopoštovanje (sin doktora Spocka je izvršio samoubojstvo), a mi smo i njemu rekli: "U redu", jer smo smatrali da on kao stručnjak zna što je potrebno za našu djecu.

Zatim je netko rekao da je bolje da nastavnici i ravnatelji ne kažnjavaju djecu kada se ne ponašaju korektno. A pedagozi u školama su odlučili da niti jedan nastavnik ne smije dirnuti učenika kada se nekorektno ponaša, jer se nikako ne želi loš publicitet. Mi smo se i tada složili.

Kasnije je netko opet rekao: "Dopustimo našim kćerima da abortiraju ako to žele, a to nećemo reći njihovim roditeljima." I s time smo se složili.

Zatim je neki mudrac iz pedagoškog savjeta škole rekao: "Budući da su dječaci uvijek dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo im onoliko prezervativa koliko traže, a da bi se mogli zabavljati koliko žele, ali nećemo reći njihovim roditeljima da su prezervative dobili u školi." Opet smo se složili. Tada su neki od izabranih na izborima rekli: "Nije bitno ono što radimo privatno, sve dok ispunjavamo obveze koje smo preuzeli." Složivši se s njima mi smo rekli: "Nije važno ako netko, uključujući predsjednika, čini sve što ga volja, sve dok sam zaposlen i dok ekonomija dobro stoji."

Poslije toga netko je rekao: "Tiskajmo revije sa slikama golih žena i to nazovimo divljenjem ljepoti ženskog tijela." Opet smo rekli da je i to u redu. Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i tiskao fotografije gole djece i sljedećim korakom ih stavio na Internet. Mi smo rekli "Dobro" , jer oni imaju pravo na slobodu riječi. Zatim je industrija zabave rekla: "Napravimo TV programe i filmove koji potiču blasfemiju, nasilje i seks. Snimajmo glazbu koja potiče na krađu, droge, ubojstva, samoubojstva, sotonske sadržaje." Mi smo tada odgovorili: "Ma to je samo zabava, nema tu nikakvih posljedica i tako nitko ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo naprijed."
Sada se pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti. Zašto ne razlikuju dobro od lošega? I zašto se usuđuju ubijati različite od sebe, svoje kolege iz razreda ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i intenzivno razmišljamo, možemo naći odgovor. Mislim da se on može vidjeti u rečenici: "Žanjemo ono što smo posijali."

"Dragi Bože, zašto nisi spasio malu djevojčicu ubijenu u učionici? Srdačni pozdrav, zabrinuti student." I uslijedio je odgovor: "Dragi zabrinuti
studentu, u škole mi nije
dopušteno ući. Srdačni pozdrav, BOG."

Bizarno je kako ljudi bez razmišljanja stavljaju Boga beskrajno daleko od sebe i kako se onda čude što svijet ide u pakao. Zanimljivo je kako ljudi vjeruju onome što pišu novine i kako se protive onome što piše Biblija. Čudno je kako sve žele ići u raj, ali u isto vrijeme ne žele vjerovati, ne žele misliti i ne žele činiti ništa od onoga što kaže Biblija. Neshvatljivo je kako netko kaže: "Vjerujem u Boga", a ipak slijedi Sotonu.

Neshvatljivo je kako smo brzi u osuđivanju, ali ne prihvaćamo biti suđeni. Nepojmljivo je kako smo odlučni u slanju tisuću igara i viceva e-mailom, ali kada se radi o porukama koje govore o Bogu, uglavnom dvaput promislimo prije nego što odlučimo sudjelovati. Teško je shvatljivo kako besramni, sirovi, vulgarni i opsceni sadržaji slobodno plove Mrežom, dok su javne rasprave o Bogu u školi ili na radnom mjestu uglavnom zaustavljene ili štoviše zabranjene zakonom. Bizarno je da se netko može "zapaliti" za Krista u nedjelju, dok je On nevidljiv u njegovu životu u ostale dane tjedna.

Smijete se? Bizarno je da se ovu poruku ne usudimo poslati svima iz našega adresara, jer nismo sigurni da su vjernici. Teško je shvatljivo da sam više zaokupljen time što će ljudi misliti o meni, umjesto da se brinem o tome što će Bog misliti o meni. Jeste li se zamislili? Pošaljite dalje ovu poruku ako mislite da je vrijedna. Ako pak ne, bacite je u smeće … nitko neće saznati …

stvarno dobro, pogledala sam , poucno.

Ima više od desetak godina, otkad imam na serveru email.si adresu Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript . I sve te godine server uredno radi, služi me kao da je samo za me napravljen, sjetim se kako nikad ništa nisam učinio za te ljude, nikad im se ni zahvalio, baš ono nisam bio ponosan na se.
Otvorim njihov site a on sav šaren od blogera, raspisali se ljudi, odmah mi se učini evo mi prilike da ponešto kažem.

Pogledam malo što drugi pišu, i zapnem za ovo:


??? BOG ???
sreda, 7. marec 2007 @ 09:21
Ali Boj je, ali ga ni? Če je, kaj počne?
Povezava | Komentarji (551)
Komentarji Komentarji
avatar
Plamenko Bogumil pravi:
Bog seveda je
Kaj Bog pocne, tooo pa je vprasanje.
Pa poglejmo, ...meni se zdi da uziva.!
Zdi se mi da pravzaprav samo Bog zares uziva, cela kreacija pa po tem hrepeni, in pocasi se bliza. Odkrivamo uzivanje in nacine da si ga privoscimo.
Narava ustvarjenega vedno odkriva kreatorja, preberem pesem in takoj vidim duso ki jo je porodila, samo ustaviti se je treba in opazovati.
Ubijamo se od silne zelje da napovemo prihodnost, tezko bi nasli kaksno drugo tako silno zeljo ki razganja ljudi. Zato se mi zdi da lahko samo Bog pravzaprav uziva ker edino Bog ve prihodnost.
Ce pa je vprasanje misljeno kot na primer, kje je Pravica Bozija, Ljubezen, v tem svetu kje pometajo tsunamiji in vojske, kjer vsak dan gladni umirajo, in vlada sila in nadutost, odgovor je vedno isti. Bog uziva.

Pravica je Bozija vedno tu med nami, tako kot ljubezen in dobrota, prav zaradi ocetovske naravi Bozije nam je tako kot nam je, Dalaj Lama to vsekakor bolj kot jaz zna pojasniti,

...kakor jaz razumem, zivljenje je prav zaradi Boga lepo. Ljubim zivljenje tako kot Boga ljubim, ko zivljenje ljubim zdi se mi da ljubim Boga.


Mi na vse in na Boga gledamo z nasimi ljudskimi ocmi, z nasimi cutili, kar je tako ozko in limitirano, iz sirine Bozije pozicije je vse kar je v casu in kar je izven casa vidno in razvidno, ali vi ne bi uzivali ko znate in veste kako vse bo koncalo in da bo koncalo dobro,

Kaj je Njemu, ki poseduje vse kar je v casu in kar je izven casa, kaj je Njemu pocakati da se ljudska dusa inkarnira koncno v o Njemu zavesti. On ve da se bo zgodilo, celo kdaj se bo zgodilo ve.

Zato sem siguren da Bog uziva. Meni se redno dogaja da mi razmisljanje o Bogu i naravi zivljenja, in zakonov po katerih se ta magija dogaja, prinasa neskoncne vzitke, preplacilo za pozornost da v moje mozgane nisem nalagal kot da je smetisce, i prav v teh prelepih trenutkih mi jasno biva kako uziva edino Bog.

Potreben je samo globlji pogled vase, vse kar omenjam notri je ze zapisano, ne samo dokler je casa, celo v vecnost seze.

Za vse navidezne nepravde, ki jih je gledajoc kratkorocno pogledom enega zivljenja povsod okoli nas, pojasnilo je enostavno, vse to na ljudsko duso prihajajo posledice iz prejsnjih inkarnacij. Boziji zakon deluje brezhibno, hoteli mi to ali ne biva, "OKO ZA OKO, ZOB ZA ZOB!" Ce ne v tej inkarnaciji, ni problema, casa je veliko, placal pa bos sigurno, in tudi placilu za dobro ne bos pobegnil.


Prijetno me je presenetilo dejstvo ta je toliki svet izzvan na misljenje, ko bom nasel casa bom zraknil na to, tukaj se bom vsekakor vrnil

Dobro jutro in lepi dan nasmejan Slovenia cela,
slovenkam lepim pa rozica bela naj vonja celi dan v laseh



Zivljenje je prelepo




mar ne?




Prevod i objašnjenje:

Bog naravno postoji!!!
Što Bog radi, e to je pitanje!
Pa pogledajmo, ...meni se čini da Bog uživa.
Čini mi se zapravo da uistinu samo Bog uživa, a da cijela kreacija za tim čezne i polako se tome približava. Otkrivamo uživanje i načine kako da ga postignemo.

Priroda stvorenog stalno otkriva Tvorca, pročitam pjesmu i odmah vidim dušu koja ju je rodila, samo se treba ustaviti i posmatrati.

Ubijamo se od strašne želje da unaprijed vidimo budućnost, teško bi našli kakvu drugu želju koja sa takvom silom razjeda ljude. Zato mi se čini da zapravo jedino Bog može uživati, jer Bog ZNA budućnost.

Ako je pitanje mišljeno kao na primjer, gdje je Pravda Boyija, Ljubav, u tome svijetu gdje metu tsunamiji i vojske, gdje svaki dan umiru gladni, i vlada sila i nadutost, odgovor je uvijek isti, Bog uživa.

Pravda je Božija uvijek tu među nama, kao i ljubav i dobrota, upravo zaradi Očinske Naravi Božije nam je tako kako nam je, Dalaj Lama to svakako zna bolje od mene objasniti,

...kako ja razumijem, život je upravo zaradi Boga lijep. Ljubim život kao što Boga ljubim, kad život ljubim čini mi se da ljubim Boga.

Mi na sve i na Boga gledamo našim ljudskim očima, našim osjetilima, što je tako usko i limitirano, iz širine Božije pozicije, sve što je u vremenu i što je izvan vremena je vidljivo i cisto. Zar vi ne biste uživali da ste svjesni i znate kako ce sve završiti, i da će završiti dobro??? :-D

Šta je Onome, čije je sve što je u vremenu, i što je izvan vremena, što je Njemu počekati da se ljudska duša inkarnira u SVIJESTI O NJEMU. On zna da će se desiti, čak i kada će se desiti zna.

Zato sam siguran da Bog uživa. Redovno mi se dešava da mi razmišljanje o Bogu i naravi života, i zakona po kojima se ta magija dešava, donosi beskrajne užitke, preplata za pažnju da u moj mozak ne trpam svašta kao da je kanta za smeće, i upravo u tim prelijepim trenucima mi jasno biva kako uživa jedino Bog.

Potreban je samo dublji pogled u se, sve što spomenuh unutra je zapisano, ne samo dokle je vremena, nego čak i u vječnost seže.

Za sve prividne nepravde, kojih je toliko oko nas kad pogledamo kratkorocnim pogledom jednog ljudskog života, jednostavno je objašnjenje, sve to na ljudsku dušu stižu posledice iz prijašnjih inkarnacija. Božiji zakon djeluje savršeno, htjeli mi to ili ne, ono biva, OKO ZA OKO, ZUB ZA ZUB! Ako ne u ovoj inkarnaciji, nema problema, cijelo vrijeme je Božije, platit ćeš sigurno, a ni plaći za dobro nećeš uteći.

Prijatno me je iznenadilo da se toliki svijet javio komentarom, kad nađem vremena pogledat ću, ovdje ću se svakako vratiti.
Dobro jutro i lijepi dan Slovenijo sijela,

a lijepim slovenkama neka bijela ružica cijeli dan u kosama miriše


Život je prelijep

zar ne?

Pisao sam ovo imajući na umu da je većina nevjernika, no ipak je interesantno da se sad poslije ovog mog mišljenja rasprava ustavila, evo sam i maloprije pogledao i nista novo, pa se pitam a i vas pitam, nisam li štogod rekao krivo?

Eto znam da sam dosadan, ali evo opet, svima lijepi i blagoslovljeni dani bili, jučer, danas, sutra, zauvijek







Znam ja barlovčana koji žive u Sloveniji, pitanje je samo da li se služe internetom, i da li su djecu povezali sa korijenima

Bog je uzivanje, uzivanje je u Bogu. Uzivanje je pretpostavka savrsenosti, stanje uzivanja ne poznaje nesavrsenost ono (stanje) ako ima imalo nesavrsenosti, neugode ili takva cega onda vise nije uzivanje. A Bog, znamo to i sami jest potpuna savrsenost, ravnoteza, balans nasih zelja, naseg postojanja, nasih saznanja i nasih spoznaja.

U biti covjekovoj jest da zeli vidjeti buducnost, svoju ili tudju,da zaviri u nesto sto ga ocekuje i u sto tek treba doci.Covjek ni sam valjda nije sto posto siguran sto i kako zeli vidjeti u toj nekoj buducnosti, pretposatvljam zeli vidjeti sto savrsenije i ljepse ono sto dolazi. To je u covjeku, pa cak kad kaze, zelim umrijeti, kad ga preuzme ocaj i beznadje zapravo zeli reci, zelim vidjeti bolje, zelim zivjeti na drugi nacin. Covjek je takav da cesto ne zeli vidjeti nista osim bolje buducnosti.

Da li je ili ce u nekom drugom ili prijasnjem zivotu platiti ceh stvar je razmisljanja i uvjerenja drugacijih shvacanja i poimanja covjekovog zivota i covjekove vec prije rodjenja zapisane "sudbine". Bog, samo uzivanje, ima konacnu rijec. Nadajmo se da cemo na kraju biti dio toga uzivanja. Kako bi drugacije mogli gledati nase ovozemaljske brige, probleme, patnje kada ne bi vjerovali u savrseno, ispunjeno Uzivanje.

Oduvijek me nekako ostavljalo bez rijeci razmisljanje uvjerenih ateista. Oni obicno nisu agresivni kao neki pripadnici raznih sekti, ne uvjeravaju vas i ne dosadjuju, ne pridobivaju vas da mislite poput njih. Oni obicno uzimaju zdravo za gotovo ono sto trenutno posjeduju tj. tijelo, svoje intelektualne sposobnosti s tim zive dok ne umru i tu prestaje njihovo postojanje i razmisljanje sto i kako dalje... ima li dalje, ima li u tom dalje mjesta konacnom uzivanju njima naprosto cini se nije vazno. Nekako im se cudim i uvijek se pitam kako ti ljudi mogu tako zivjeti? Gdje im je nada i gdje im je svjetlo? Ipak treba pronaci smisao u zivotu da bi nekako dogurali do tog apsolutnog uzivanja, kako bi tesko bilo plutati na valovima zivota kad ne bi vjerovali u postojanje sigurne luke.

Ateisti su po meni cudne 'tice. Uvijek im se cudim. Mozda ipak i s njima Bog savrseno Uzivanje ima svoj plan. Tesko mi je vjerovati da ce biti izopceni iz toga uzivanja jer je Bozansko milosrdje ocean uzivanja i Bog vraca oko za oko zub za zub, ti meni nevjeru , ravnodusnost ja tebi covjece svoju Bozansku ljubav, svoje uzivanje zato je dobro nadati se tome uzivanju. Biti dio Njegove Bozanske osvete.

Zivim u zemlji za koju kazu da vlada po njenom ustavu i statutu potpuna demokracija. Primjenjena demokracija. Za blagdan Bozica sve je na nogama. Ducani rade punom parom, djed Bozicnjak useli se u trgovacke centre odmah iza Halloweena-a. Uskrs se slavi i drzavni je blagdan. Kada sam bila mala rasla sam u komunizmu. Za Bozic moji su roditelji radili jer je bio obicni radni dan. Nova Godina je bila mnogo znacajniji praznik a cijeli dvanaesti mjesec zvao se Dani djecje radosti.Redovito sam primala paketice od Djeda Mraza i dobivala dar od malog Isusa ispod bora.

U skolama je na zidu visjela slika drzavnika koji se zamjerio mnogim ljudima. Ipak je visio a ucitelje smo oslovaljavali sa druze ucitelju ili drugarice uciteljice. U skolama nije bilo kriza. O Bogu i postojanju Boga nije se govorilo. Jedino kao znanstvena pretpostavka da je pored teorije da je covjek postao od majmuna postojala jos i teorija o tome da je Bog nacinio covjeka.
Nije nam nitko branio da idemo u crkvu ali mi koji smo isli osjecali smo se nekako djecom drugog reda jer smo osjecali nekako u zraku podsmijeh a to je nesto slicno kao kad ne znate govoriti tudji jezik u tudjoj zemlji pa se osjecate jednom rjecju nikako.

U tudjoj zemlji tj. ovoj kojoj sada zivim na zidu u skoli ovoj gradjanskoj ne visi nista. Nema nicije slike a nema ni kriza. O Bogu se ne govori da se ne uvrijede osjecaji onih koji drugacije misle.
U ovoj zemlji potpune demokracije crkve nemaju tornjeve kao kod nas. Nemaju zvonike i ne moze se cuti barem u ovom gradu gdje zivim zvonjava zvona ni na Bozic , ni na Uskrs a kamoli na podne kad se moli Andjeo Gospodnjiopet da se ne povrijede osjecaji i da ne prave buku.

Ova zemlja dosegnula je najvisi nivo u svjetskoj tehnologiji, svako kucanstvo raspolaze sa barem jednim kucnim racunarom a veza je vise nego ok. ipak, u ovoj zemlji u gradjanskim skolama nema vjeronauka tj. katekizma jer je Bog na maliciozan nacin izbacen iz skola. Nema Boga. Ipak na zadnji dan skole pred Bozic uciteljice prime bozicni dar u vidu bombonjere i odlaze na bozicni party koja njihova radna org. tj. skola priredjuje za sve radnike tj. ucitelje upravo jer se rodio Bog.

Kapitalizam kao ni komunizam ne prizna Boga. Ako ga i prizna radi to iz ciste koristi. Za Bozic gotovo je nemoguce naci prigodnu cestitku sa svetom obitelji, jaslama i Isusom u njima. Na radnom mjestu preporucljivo je pozdraviti i cestitati blagdan sa Sretni praznici... jer Cestit Bozic moze uvrijediti osjecaje nekoga ko taj dan ne slavi...ipak, jos uvijek je to drzavni blagdan.

Ono sto se vec poodavno dogodilo suvremenom zapadu dogodit ce se bojim se vrlo skoro i suvremenoj Europi. Sustav kojem tezimo biti dio te Europe, slijepo izvrsavat sve njene hirove i zelje biti dio cjeline u kojoj novac, vlast i jacanje pojedinih drzava kao i jacanje vojne sile, naoruzanja itd... temelj novoj ujedinjenoj Europi jest unaprijed projekat koji ce biti osudjen na propast.Bozji zakoni kose se u mnogome sa saveznistvom kojem pojedini narodi teze. Gdje god je sustav baziran na novcu, korupciji, moci i kapitalom i gdje je izbacen Bog takav sustav postat ce dio karike u globalnom smislu rijeci tj. globalizacionom procesu i na kraju sam sebe udaviti u besmislu.

Zivim u zemlji totalne demokracije, dosla sam iz zemlje u kojoj vlada trenutno tranzicijski sustav prijelaz iz nekog neodraedjenog stanja postkomunizma u nesto sto bi trebalo biti "zemlja meda i mlijeka" tzv EU.
Odrasla sam u komunizmu.
Iskreno receno zeljela bih zivjeti u zemlji gdje bi se zakoni mjerili Bozjim nacelima u kojima bi glas sirotinje bio uvazavan, gdje bi sloboda govora doprla do najvisih predstavnika vlasti i gdje bi demokracija zivjela a ne bi postojala u velikom dijelu samo na papiru.

Onima koji su odrasli u tom jednom sustavu i nisu iskusili nijednog drugoga mozda je sasvim svejedno, meni a mozda ni vama koji smo za naseg zivota uspjeli prezivjeti vise ovih beskompromisnih sistema ostaje jedino nadati se. A kako drugacije prezivjeti u svijetu potpune demokracije komunizma, kapitalizma ili ujedinjenje Europe ?