kod svakog normalnog covjeka izaziva nelagodu i gnusanje. Iako smo barem mi s onih nasih prostora gdje je tek nedavno zaustavljeno bjesomucno ubijanje i rat naviknuti na sve prizore uzasa i patnji ipak mozemo se zapitati koliko je Balkan sa svim svojim vrlinama i manama daleko ili pak blizu od naizgled civiliziranog zapada ili konzervativnog istoka. Smrt kao i glazba univerzalna je i zivot nas svagdasnji veze se i za jedno i za drugo. Zanimljivo je bilo gledati udovicu Jamesa Browna kad usred sahrane svoga muza uzme mikorfon i sto je grlo nosi raspjevano oda pocast svome muzu, za nase pojmove malo neobicno ali eto svatko na svoj nacin dozivljava radost ili zalost pa tako i udovica Jamesa Browna. Podsjetilo me to na trenutak na nase Cigane (ovdje koristim namjerno ovaj izraz radi upecatljivosti kazivanja inace koristim termin Romi), jer oni pjesmom sahranjuju svoje mrtve. Jednom kad Cigani odluce poletjeti u nebo onda se to desava uz glazbu i to je samo po sebi razumljivo kao sto je bilo razumljivo samo po sebi da Ciganima kao doduse i dobrom dijelu Balkana pripada pocasno mjesto zivotnih lola i bekrija pa kako god uzmes dodjes na isto.. ima u soulu i blouseu isto toliko duse koliko i u ciganskim romansama ali i u onim nasim starim sevdalinkama, nekim novokomponiranim pjesmama i isto tako zestokim ritmovima dobre stare Azre

Ja sam generacija koja je upamtila veliki koncert Band Aid-a ali i generacija koja se lako uklapala u rock, pop, disco, brzo uskakala u stimung narodnjaka ako je trebalo ali onih probranih ne sad bilo kakvih kao sto je onaj ruzni turbo folk.. dakle, sve smo mi to konzumirali i sve slusali, cak mi na um pade i one dvije sestre Esma i Usnija Redzepova koje su pjevale ciganjsek pjesme i koje su mi i danas u usima. Najvaznije su ipak bile Eurovizije.. sjecam se jedne takve kad je cini mi se vrlo visoko drugo mjesto sa pjesmom Sitnije Cile sitnije zauzela tadasnja grotestna pojava Lepe Brene... tada je vec bilo naznaka da je bivsa Juga dobrano zagazila u uzas undergrounda zvanog turbo folk i da joj nema spasa... no spas je ipak bio u onoj pjevljivoj pjesmici koju je svaka normalna teen girl znala napamet a isla je ovako, Stigla je sama sa ljetom, prisla i rekla hallo, pogeldi su nam govorili vise od rijeci... bla, bal... i u pozadini cak se malo culo i harmonikice... a Danijel je pjevao i bome osvojio visoku poziciju na Euroviziji te godine.. Brena je doduse postala mega zvijezda kao danasnja ah npr Severina i dalje znamo sto se sve desavalo sve do pojave ove koju navedoh i koja nas onako osramoti u Europi proslog ljeta. Pitam se jesmo li ipak imali imalo bolje sto za poslati na to takmicenje ali sto rekao Mesa "Da smo imali brasna kao sto nismo imali masti dobar bi smo kacamak napravili".

Pisah ovaj clanak o korizmi i ovom vremenu do Uskrsa, zamislih se na trenutak koliko sam upravo ja, autor toga teksta udubljena u ovo vrijeme korizme i sto sam ucinila u svom zivotu da bih nesto korisnoga i dobroga napravila. Mozda netko u tom napisanom clanku nadje nesto korisnoga za sebe, mozda opet razveselim svoju djecu jednim velikim toplim zagrljajem u ovom dalekom svijetu pokusavajuci im nadomjestiti one koje nemaju tu uz sebe. U korizmi petkom ne uobicavamo jesti meso, dapace pridrzavamo se posta pa cak neki revniji i onog posta o kruhu i vodi u kojem snaze svoj duh i jacaju volju, poboljsavaju kvalitetu molitve i postaju vjerojatno kreposniji. Vrijeme karnevala, maskenbala je iza nas, neki si ne dopustaju slusanje glasne muzike u ovo vrijeme korizme i na taj nacin cine jednu malu zrtvicu kako bi se bolje pripremili za radosno vrijeme Uskrsa. Sve su to znakovi da zelimo biti bolji, da nam je stalo ciniti dobro, posjeta kojem bolesniku ili usamljenoj starijoj osobi jedno je od velikih djela milosrdja i sve je to dobro dok covjek ima vjeru i nadu. No, sto je sa onima koji su se od te vjere nekako udaljili, koji su iskrivili u svojoj viziji vjere neka poimanja i u tome ostaju izgubljeni. Takvih razocaranih, utucenih zivotnim problemima, bolestima, nepravdama itd..ljudi je sve vise na ovom svijetu i s velikim znakom upitnika nad njihovim zivotima. U ovo vrijeme korizme zelim takvim osobama ponovni pronalazak vjere, povjerenja u ljude oko sebe, zelim im da cine dobro i da se zadovolje svojim zivotnim krizevima da ih nose onako strpljivo kako su ih nosili nase bake i djedovi, sto bi se reklo od pamtivijeka imali su ljudi svoje zivotne tegobe. U tim tegobama neka Veliki Petak ostane dan u nasoj vjeri kad je sami Bog podnio svoju presvetu Muku i time nam pomogao nositi nase svagdanje krizeve. U tom Velikom Petku pomozi Boze mom bliznjemu, mom prijatelju, mojim znancima a i meni samoj da nosimo svoje krizeve i da ne padnemo pod njihovim teretom. Pomozi nam Boze nas da izdrzimo. Amen.

test

proba/test

U ove vec kasne sate konacno odlozih moju pregacu i sjedoh da malo predahnem. Ovo se svim kucanicama veceras vjerojatno cini tako familijarno, vrijeme je ubrazanih priprema za nedjelju Uskrs kad ce mnogi od vas imati goste, neki ce iciu goste a neki ce provesti mirno sa obitelji ovaj najveci krscanski blagdan. Pa tako nekako ce biti i u mojoj obitelji. Kad je mala beba u kuci ona diktira tempo, no kako rekoh, nakon sve sile brasna, germe, oraha, pekmeza strudle su ispecene ( i vec dijelom pojedene,) sunka j spremana za kuhanje a prve cestitke za Uskrs vec pristizu. No, pored svega ovoga treba prozivjeti Veliki Petak. U Velikom Petku dogadja se Muka i smrt Isusa Krista. Svake godine krscani cijeloga svijeta dolaze polubiti drvo kriza, gdje visi Bog. Visi onaj koji je ljubav, istina, svjetlo i zivot. A svijet kao da ne vidi od silne zaslijepljenosti ratovima, novcem, zeljom za vlasti ne vidi i ne zeli vidjeti raspetoga Boga. Razapinje covjekovo zlo sirotinju, nemocne, gole i gladne treceg svijeta uboge Bozije prilike. Ubija zlo nevinu djecu Iraka, Somalije, ratom osakacuje Bozija stvorenja da se iz toga rodi novo zlo i tako unedogled. Zaboravlja covjek brata covjeka i ne mari za osnovnom porukom Krista, ljubi bliznjega svoga kao sebe samoga. Nema mjesta u okorjelom ljudskom srcu za brata siromaha, brata invalida, jer se taj zakon protivi zakonu stjecanja bogatstva, vlasti politicke i svake druge na ovome svijetu. U nepravdi koja stoljecima vlada na ovoj Zemlji drvo Kriza svjetli i opominje. U Velikom Petku trebalo bi pronaci smisao naseg zivota. Trpiti i onda kad se to cini nemogucim danas se cini pomalo nazadnim shvacanjem. No, nije li cijeli nauk Isusa Krista trpljenje, ljubav, zrtva, to je po mojem shvacanju cijela filozofija Kriza na Veliki Petak. Koliko smo mi kadri pratiti i primjenjivati ovu filozofju zrtve to je pitanje na koje moramo svatko za sebe odgovoriti. Kusnje u zivotu dolaze kao testovi nase slabosti ili nase jakosti. U ovu svetu vecer Velikog Petka zelim vam svima trenutak tisine sa svojim raspetim Bogom. Nasim vrijednim kucanicama neka odloze svoje pregace i neka budu stupovi u svojim obiteljima. Sve kolace i sve djakonije neka budu ukusne i neka se na Uskrs dobro provesele sa svojim bliznjima. Svima sretan Uskrs od Edite i njene obitelji. Do novog pisanja ostajte dobro i veselo !

Dugo me ovamo nije bilo, ljeto na vratima a ja od Uskrsa nista ne upisah u ovu jamo reci kolumnicu da ne kazemo monolog. Ovih dana citala sam jednu malu knjigu i to zamislite s hercegovackim duhom i piscem a glavnog junaka Lijana ne mogu a da ne spomenem. ovo proze hercegovacke naslovise ovako "Ja uvik idjen dalje "... kako god oduzmem i saberem, kad bi covjek malo procaprkao po nasim krvnim zrncima stokakvim DNK i ostalim tricama naslo bi se tu gena svih vrsta i podvrsta i to najvise hercegovacki. E, sad sta je tu je, evo prva ja, tocno se zna za neka dva brata Brnu i onog drugog sto su se iz one kamene kuce tamo negdje oko Sirokog B. nastanili u Lukende, a da sad ne spominjem dalje vas to vi sami najbolje znate koliko cega ima u vama i vasoj krvi i to onoj kad prokljuca..kad ste ljuti..to iz vas progovara eh... ljuta hercegovacka...nije sad ovo ne daj Boze neka podjela na regionalne i neke druge pokrajine, opcine ,kantone i sta ja znam sta sve..ovo vam je tako kako jest i nema nam druge. E, tako i Lijan sve kad je presabrao u svojoj starackoj glavi zakljucio je da kad u njemu provrije ono na pravdi Boga kad ga trefi nepravda to onda progovara bijes pravednoga covjeka. Primijetili ste da me nije bilo neko vrijeme, nista nisam pisala, nista komentirala sve u svemu ko da me Bog nije dao vamo na www.barlovce.de, sad o razlozima ne bih puno al eto uvijek dobro dodje ono..imam bebu, obaveze bla, bla...a nesto sam se mislila da mi je ovo vrijeme bilo bas dobro da se nesto razmislim... o vama i meni, naime, meni se ovo u posljednje vrijeme pocelo sve nesto izokretati, ovo virtualno i ovo vamo sto bi trebalo biti realno. sad cu ja prekinuti ovdje bolje nego da ono mene prekine je li Josipe ?

e tako sam nesto razmisljala da je uvijek vazno reci ono sto se misli pa kom pravo kom krivo...al, u ovo neko novo doba bolje prodju oni sto reknu a ne reknu...i zato se ja mislim k'o i stari Lijan, ako je pravda na mojoj strani tko ce protiv mene? No, da se ja vratim na ovo moje razmisljanje o vama i meni...dakle, vi ste meni postali stvarni i bas mi fino kad virnem ovamo pa jos kad se zachatam sa ovim mojim online frendovima. A sad ako ste vi samo u nekoj irealnoj iternet dimenziji onda sam i ja vama iz vase perspektive u toj istoj dimenziji znaci nisam stvarna... e tu se ja pobrkam i ne znam vise sta da mislim, zato mene ovaj net zbuni, ko starog Lijana palitika i ta cuda oko nje u novom nasem drustvu... ja sad ne znam jos kako da objasnim pomno i detaljno ovo moje internet druzenje sa vama ali sad je meni jos na to sve jos jedan ? nad glavom, ako je sve ovo nesto nestvarno i virtualno sta je onda sa mojim rodjenim muzem jel i on postao takav.... ako ga sretnem na internetu tj. chatu i komuniciram s njim tipkovnicom i smajlicima jel to virtualnost ili stvarnost, eto to se nesto mislim ovih dana no sto je tu je, ja ipak idjen dalje .... s netom ili bez njega dio ste mene i nadam se dio sam vas... idem sad dalje citati hercegovacku prozu sa puno nase bosanske istine u njoj.

sesti mjesec je mjesec u nasim katolickim kalendarima u kojima ima najvise svetaca i dana kad se "nista ne radi". To je malo izokrenuto ovamo gdje zivimo na ovim daljinama, tu se vec uvleiko brkaju pojmovi nerada i rada, i sve se svodi kako svi vez znamo na trku, zurbu, rad i opet rad i slucjani, gotovo uvijek nervozni pogled na kalendar, da nismo ne daj Boze pobrkali dane pa izostavili vazan sastanak kod dr ili zabunom upisali party rodjendan nase djece gdej trebaju ici kad u koje vrijeme itd.. e u tome svemu pogled nam se zaustavi na recimo kocki u kojoj pise jasno i glasno svetac dana taj i taj... automatski nam pred oci dodje slika petricevca, barlovcke crkve, lila i svitaca, jabuka petrovki itd. itd... ovisno o kojem je svecu rijec. Tako ce to biti dok je nasa svijest jos toliko koliko bistra, dok jos u memoriji ne nastaju praznine i prazne kocke u kojima nema sjecanja...nasa djeca vjerojatno ce jednog dana odloziti nase brizljivo skupljane i cuvane slike sa festi, slavlja imendana itd... u neku mracnu ladicu dok im i to prilikom nekog seljenja ne postane samo stvar dodatnog opterecenja i dok vjerojatno te slike ne zavrse kao i nasa sjecanja u uvijek dobro doslu ladicu zvanu proslost. Godine ce neminovno uciniti svoje i s malo vise realnosti, malo manje nostalgije i zala za nekim davno minulim vremenima netko ce jednom sva ta nasa sjecanja pohraniti u kutiju uspomena kojce se sa nasim odlaskom zatvoriti vjerojatno hermetickim poklopcem od cistog zaborava i primjese nezainteresiranosti za nesto sto je bilo nekad davno i sto je postalo staro i dotrajalo. Vjerojatno se sjecate banjaluckih "jesenjih vasara". Ti su se vasari odrzavali u jesen u dvorani Borik. Tu su se prodavale majice za djecu na kojima je bila neka odredjena vocka, jabuka, tresnja, visnja, banana, narandza i ispod koje je pisalo, "pogrebi i pomirisi". Kad bi zagrebo po toj slici voca doista bi se osjetila ugodna aroma tog istog voca. No, nakon nekoliko pranja ta bi aroma nestajala, a slike svjezeg primamljivog voca bi blijedile... Ta bi majica postajala stara i dotrajala, kao sudna krpa ili bi ubrzo posluzila kao odlican tarac da se s njim peru podovi. Vrijeem bi vrlo bzo ucinilo da pogrebi i pomirisi majica sa jesenjeg vasara postane obicna krpa koja vise nije vrijedna nicega. Tako cesto bude i sa godinama, u nasim godinama nakupljaju se bore, sijede vlasi kose, podocnjaci, mozda koji pokvareni zub, s godinama se pocnemo mozda osjecati kao neka malo bolja majica na kojoj kad zagrebes i pomirises dobijes neki miris malo natrulog no jos uvijek jestivog voca, kao na onoj majici nekad sjajoj i lijepoj. Ne znam kako vama, ali meni u ovim mojim novonastalim godinama nekako otuzno pada ona dobro poznata i uvijek dobro dosla recenica nasih prijatelja, poznanika itd dobro se drzis za svoje godine... koje godine, koliko ih je, zar ih je vec toliko, ljudska priroda je takva da nas malo onako lecne... takne, htjeli mi to ili ne, pomislimo o nekoj ljudskoj prolaznosti o nekom potrosnom materijalu koji propada i koji ne moze vjecno trajati. Dolazi rijeka novih, svjezih lica, mladih, punih elana i energije... tvoje godine pokazuju da si u povorci onih koji polako ali sigurno idu prema necemu sto se naziva obicno stariji dani da ne kazem starost. U kalendaru zivota stoji upisano koliko jos do kraja odbrojavanja slijedi godina. Do toga kraja valja nama preko rijeke... rijeke koju zivot nosi ka svome uscu a dotle mozda je ipak vazno da se dobro drzimo za svoje godine, jer ako ih ispustimo i ako se rpestanemo pridrzavati za te godine desice nam se starost ona starost kad si svjetstan da ti je odzvonilo ... kad tresnes svom snagom na realnost zivota u kome godine nece vise nista znaciti samo ce biti vazno da se sutra probudimo u novi dan. Ako vam je ovo djelovalo nesto tuzno i zalosno, a vi pogrebite i pomirisite svoje kalendare na zidovima vasih kuhinja, hodnika i soba... vidjecete tamo hrpu datuma koje ste u zurbi i trci preskocili, odahnite, uzmite jedan dan "day off" samo za sebe i osvjezit cete se ugodnim mirisom slavlja imendana, rodjendana, festi i veselica na dan nekog sveca koji vam je nekada toliko puno znacio.

SLAP---Tece i tece, jedan slap;
Sto u njemu znaci moja mala kap?

Gle, jedna DUGA u vodi se stvora,
I sja i drsce u hiljadu sara.

Taj san u slapu da bi mogao sjati,
I moja kaplja pomaze ga tkati. D.Cesaric

(ovo je samo za moju "tuznu" (mislim juce bila jako tuzna, a ne mora znaciti da je i danas) frendicu Edi)