Da sam leptir, da sam obicni mali leptir kupusar npr. proletio bih kroz dugine boje jutra, pobjegao od tuge i nasao radost u Dugi... tuga poput gusjenice nekad se ipak pretvori u radost, kao sto od neugledne gusjenice nastanu predivni leptiri. Cesaric je znao pretociti dugu u boje jutra ta bio je pjesnik..islo mu to od ruke. Dobro dosla u ovu kolumnu Zoki, hvala na paznji i citanju, dodji opet.

Gore srca!

parola dana: Gore srca dole upitnik !!!! evo mi ova moja mala rubrika postaje posjecena , jos malo pa cu postati k'o ona teta Zuzi Jelinek, znate ona bakica sto prica o svemu i svacemu i uvijek se nadje netko da to i cita.

Mozda da otvorimo rubriku s pitanjima i savjetima, oprobanim receptima kako ostati mlad...e tu ne pomaze ni Zuzi... a jest me ulovilo ovo s godinama.... sta ce tek biti do godine kad je ovako sada jel ima netko problem s godinama ili ste ok. ? ja hvala Bogu nemam evo se nesto zbrajam i oduzimam, nije strasno al' postaje kriticno... idem spavati kazu za lijep ten casa mlijeka i dobar san... i ujutro zlicu meda na taste... ne kavu neee jeste cule moje dame i gospodo med umjesto kave i jutarnji chat to vam je najbolje, isprobano i dokazano

Eto dok se vec registrujem....nece ovaj da me tamo "zapamti" vec duze vrijeme... svaki put mu kazem ....jest me sad zapamtio....on kaze nisam jer se slabo javljas....
Gore srca....ma da ste mi bili juce pitala bi vas ja jel za parolu:"gore srca" ili "gore se otvorilo nebo"......kisa, vjetar, grmi , sjeva i jos tome polplava....na posao ne odoh.......da ste me vidjeli ko pokisla kokos, do koljena u vodi......samo mi fali ribarski stap pa sam mogla ribu da lovim ulovila nisam nista ali sam zato sva iznervirana skuhala si kavicu (za bolji ten) i razmisljala .....razmisljala ..ide Zoki da malo meditira....Kazu danas opet isto.....e nek padam ali me nece iznedaditi ko juce.....idem ja jednu vrecu pjeska da pripremim ili bolje camac ..sta mislite?

kad majka ispraca dijete na put u glavi joj misao strepnje, hoce li sve dobro proci, u dusi povjerenje u Boga da on cuva i pazi ono sto je posudio roditelju sto mu je darovao, u srcu neopisiva ljubav koju majka osjeca prema svome djetetu. Roditelj putuje mentalnom vezom sa svojim djetetom, umara se, bdije , prolazi sve etape putovanja, iscekuje i nada se, docekuje i ispraca ocekuje sretan zavrsetak puta. Svim roditeljima koji ovo ljeto salju svoju djecu na put neka je uvijek na pameti molitva i pouzdanje u moc i snagu Onoga koji nas stiti na nasim zivotnim putevima. Ako ste ikada iskusili kakav je osjecaj kad se dijelis od djece onda znate kakve se misli roje, i kakvi osjecaju preplavljuju u dusi roditelja. U zrakoplov roditeljske ljubavi moze stati sve ono sto roditelj zeli svome djetetu. U stanicama cekanja, lukama presjedanja ceka rodteljsko sprpljenje, briga, povjerenje, ljubav, nada. Kad ispracas dijete na daleki put shvacas zapravo da je dijete dato na povjerenje i da ga ne mozes sacuvati ne pozudas li se u Providnost. Duse Sveti, Boze svemoguci , cuvaj malene putnike, njihove pratioce, pilote, vozace, sve one koji ce im pomoci da dodju sretno na svoja odredista. Jednom kad kotaci zrakoplova dodirnu tlo hrvatske zemlje, neka sva briga i strepnja na tren nestanu. Neka mali putnici s velikih daljina sretno stignu i neka se osjecaju u domovini kao mjestu gdje i oni pripadaju i gdje ce se osjecati doma, sa svim svojim akcentima, teskocama u sporaumjevanju, drugacijim shvacanjima i navikama. Neka im jezik zabave, radosti putovanja i zabave bude br. 1 u njihovim malim zivotima. Dobar odmor i puno zabave ovo ljeto svoj djeci koja dolaze na odmor i u posjet domovini, neka svi oceani i mora koje prevale na svom putovanju ne budu nikada prepreka da zaborave svoj dio majke Zemlje gdje pripadaju i gdje mogu doci i znati da su i oni dio necega sto se jednom rijecju zove Domovina.

Ovaj post posvecujem dragi moji Komunikaciji nasoj svagdasnjoj. Dakle, s tockicama, zarezima, Usklicnicima ili bez njih ja vam zelim reci da iz ove frtutme ovih dana na nasem shoutu vidim koliko zapravo izbija jedna energija usmjerena ka razgovoru, druzenju ili jednom rijecju komunikaciji. Nas chat je zapao u neku gadnu krizu, jel ga netko sabotirao moguce i to k'o sto nas je neki dan onaj hacker s onim prstom srednjakom povukao za nos ali ako je dobio bitku mi smo ipak dobili rat, e tako sad jel chat u problemu a i mi s njim - jest. Ali, u svakom losem ima neceg i dobroga, tako i u ovom nasem problemu oko chatanja. Dakle, mi koji smo udaljeni kuferom kilometara, sepetima zracnih milja evo dodjemo ovamo i chatamo i kratimo sve moguce vremenske i ine barijere, razgovaramo kao sto je to danas postalo uobicajeno u svijetu informatike kome sam ja evo skromnog informatickog znanja upsjela da se ipak neakko snadjem i da ostvarim izvjestan broj kvalitetnih poznanstava odnosno prijateljstava.

Komunikacija medju ljudima stara je od kad je svijeta i vijeka. Od prvotnih postanskih kocija, golubova pismonosa , trkaca s papirusom u ruci itd..stigli smo i preskocili postankse sanducice i uletjeli mnogi od nas u globalnu komunikaciju u kojoj nalazimo svaki od nas jednu vezu sa onima koji nam nesto znace. Koliko se god covjek danas otudjuje u svojoj samoci, rezervira i stavlja na distancu i ad acta sve ono sto mu prijeti mogucem nerazumjevanju, nepovjerenju itd... ipak ljudi su bica koja bez komunikacije ne mogu postojati.

Ima nas pricljivih, manje pricljivih ali dobara casica razgovora nekada dodje kao neki prijeki lijek, kao melem na dusu. Svi ste to osjetili u svojim zivotima, svi ste bili sretni kad ste mogli razgovarati sa nekom osobom a da vam nikad nije dosadno u drustvu te iste osobe, uvijek nesto novoga za reci , saslusati ili razumjeti ili naprosto biti u blizini takvog bica. Znam da ste i sami optereceni zivotnim problemima i znam da volite chatati opusteno, manje ozbiljno ili vise ozbiljno ovisi o danu ili nekoj situaciji u kojoj se nalazite.

Komunikacijsku vezu medju ljudima usadio je sam Bog u njihovo bice jer ni Adamu nije bilo interesantno samom u svoj raskosi rajskog vrta pa pozelje drustvo. (ovo sad nije nista na bazi musko - zenskog driblinga samo da se zna, al nije mogao bez zene tj. Eve.) dakle, ono sto je nas trefilo da smo se na silu razdvojili ovaj net je povezao nekako sa nekom magijom, uspio okupiti rasuto drustvo pa iako nije razgovor oci u oci ipak je to jedan nacin komunikacije koju smo prihvatili i koja nam ipak znaci nesto u zivotu.

Susret i komunikacija mogu se ostvariti ako se to zeli. Ako postoji volja za dijalogom razgovorom ili jednostavno potreba da budes tu za nekoga ili taj neko za tebe. U protivnom ako ta volja ne postoji, postoje mali sitni dugmici na ovim nasim kompovima kojima se jednsotavno iskljucimo, ili se ne javaljmo jedni drugima, no sigurna sam da takvih nema na ovom nasem chatu. Komunickaciji ovoj nasoj na ovoj stranici potrebno je kao ovih dana shoutu dogadjanja, razna misljenja, rjesenja ili pitanja , time ova stranica takodjer zivi a nasa medjusobna razina sporazumjevanja raste ka pozitivnom duboko sam uvjerena u to.

Nadam se da ce Josip sto prije popraviti ono sto je sad zaribalo pa da cemo nastaviti chatati a do tada adje pisite nesto na stranicu i ne zaboravite se prijaviti i javiti kad nekoga vidite da je tu, nista ljepse nego kad vidis ime i znas da je taj netko tu da bi razgovarao. Zamislite kako je ruzno kad netko nekoga ignorira , kad izbjegava razgovarati s tom osobom. Tada se radi o prestanku zelje za komunikacijom, za razgovorom, gradi se zid cesto puta potpuno bespotreban i cesto prestaju razgovori prije nego su zapravo i poceli. No, to je sad vec druga tema a ovo je ipak bilo o razgovoru kao casici lijeka za dusu koji je svima nama vise manje u danasnje vrijeme potreban.<br><br>Mijenjano: Josip, 30.07.07 12:20

U gornjem postu sam pisala o kumunikaciji, evo mi, pade nesto na ovu moju ipak dragu pamet, da vam pisem o njenoj visosti Nekomunikaciji, arogantnoj, napuhanoj, do zla Boga uvrijedjenoj i beskompromisnoj gospodji Nekomunikaciji. Ma koliko joj se gospodin Dijalog zelio primaknuti gdja. Nekomunikacija ostaje u svom svijetu indiferentnosti i nezainteresiranosti za sve vrste prijateljstava od obicnog brata Razgovora preko nesto slozenijieg ali nadasve prijateljski raspolozenog Saljivdzije i razgovornog spadala do onog nadasve prgavog ali uvijek u intelektualnom smjeru opredjeljenog gospodina Pametnjakovica koji misli da sve zna i da sve moze no dama Nekomunikacija nema pardona i bas je briga za sve razgovore svijeta ona je sama sebi dostatna. A je li bas tako ? Nekomunikativnost je losa osobina, uvucenost u samog sebe svoj mali egoisticni ja , zatvoren u skoljku sopstvenog kruga koji je zatvoren i koji je nesposoban za ragovore , druzenja i prijateljstva. Ta gdja Nekomunikacija pravi barijere medju ljudima, gradi zidove, udaljuje tebe i mene, njih i vas od carobnog svijeta razmjene misli, ideja, dozivljaja, svega onoga sto se zove komunikativnost. Na tebi ili meni, vama ili njima je da li ces razgovarati ili ces ipak ici ruku pod ruku s ustogoljenom gdjom Nekomunikacijom, visoko uzdignuvsi celo, smatrajuci nebitnim i nevrijednim onog do sebe da s njim jednostavno razgovaras odabiruci drustvo stare usjedelice, pomalo senilne i naravno samoljubne ocvale dame Nekomunikacije.
Pa, sad , dragi moji , drage moje imate dvije opcije u dva posta, na vama je kojoj cete pridati vise paznje, obe cekaju na vas ona druga , teta Nekomunikacija, da ostari s vama i vi s njom, i ona druga da vas podmladi, razveseli i da se u njenom drustvu osjecate sasvim ok.

dakle potkrala se greska, ona prva i ona druga...ma znat cete nije to sad da se mora nauciti ko bukvica, neg' ocito je da monolog trazi dijalog haha, pa deder nemojte da chat tamo zjapi prazan, a vidim i da su komentari zamrli kao da je pao neki zalutajuci meteor na barlovce.org. ili je teta Nekomunikacija odnijela pobjedu (Pirovu) nad gdjom Komunikacijom. Ja se ipak nadam da ste samo malo uspavani, zauzeti ali da ce uskoro sa zavrsetkom ljetnih odmora i ova stranica ponovno zivnuti. Eto, napricah se ja kao da dijalogizirah a ne monologizirah na forumu.

Jos kao sasvim mala djevojcica zavoljeh kratke poucne price u kojima se krije mnogo istine. Evo jedne takve price.

Jednom je poglavica Cherokee svome unuku ispricao jednu zivotnu istinu.

U dusi svakog covjeka se vodi bitka. Kao borba izmedju dva vuka.U dusi svakoga od nas...
Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, zaljenje, pohlepu, aroganciju, samosazaljenje, krivicu, grijeh, srdzbu, inferiornost, laz, lazni ponos, egoizam....

Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono sto pruza uzitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrotu, srdacnost, darezljivost, istinu, suosjecanje i vjeru.

Unuk poglavice Cherokeea se zamisli na nekoliko trenutaka.Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih rijeci , pa ga upita ;
- Koji vuk na kraju pobijedi ?

Poglavica Cherokee odgovori sa smjeskom na svom starom licu:
- Pobjedjuje uvijek onaj kojeg hranis ...

Divna i poucna prica, Edi.. Ja rekoh nedavno, a opet cu.. Jako mi je zao sto se ne bavis spisateljstvom, imala bih jako bogatu rodjaku.. Ovo ozbiljno mislim, jer zaista si nadarena, to je od Boga i steta je da to ne iskoristis.. A pro po tvoje price, na brzinu cu ti i ja jednu mudru, koju sam nedavno cula. Kad je poceo rat na ovim nasim prostorima, pitali su jednog mudrog cicu ko ce pobijediti.. A on ih je u cudu gledao svojim mudrim ocima, kakve moze samo starac imati i rekao: Onaj ko moze najvise da trpi! Tako je to u zivotu, hranili dobro ili zlo, sve je uzalud ako covjek nema strpljenja. Jer , s obzirom na tempo zivota svi zurimo i nestrpljivi smo, a to nas nikud ne vodi, jer prije zore ne svice.... Lijep pozdrav, draga moja Edi....