Možda o nekim pojavama i praksi niste razmišljali na ovakav način, stoga ću si dopustiti malo više kritičnosti i obično pojašnjenje ovog pojma: PRAKTIČNI ATEIZAM.

Dragi maoji, kad bni se malo kritički osvrnuli na svoju vjerničku praksu došli bi vrlo brzo do spoznaje da su neke naše radnje, geste, čini i drugo vrlo nalik na nešto što nema veze s vjerom, i ne samo to, već niječe našu vjeru. Ono što ispovijedamo jezikom od srca je daleko. Isus za neka radnje koje se vrše pro forme a ne iz srca, opominje: "ne čine li to isto i pogani?"

Gledajte samo podjeljivanje krizme i pričesti! Za darove se kupuju čak i skuteri, pa i neki skuplji pokloni. Ljudi se pred krizmu skrivaju i isključuju telefone da ih tko ne pozove za kuma, jer ćemorati dignuti kredit. Tko još traži za kuma nekoga da bude svjedok vjere, pomoćnik u trenucima tjeskobe ili pitanja smisla koja znaju dušu i osobu razdirati?

Vrijedi isto i za javne osobe,političare koji nas zastupaju. Izjašnjavaju se kao kršćani, ali kad se odlučuje o zakonu protiv pobačaja ili istospolnih brakova, tu se već kalkulira koliko će im to glasova donijeti ili odnijeti. Isto tako govor o beskućnicima, siromasima ostalima bez posla i slično.

Da pojednostavnim: vjernik živi kao da Boga nema. Ateista se kao takav izjasnio, ali vjernik pa tako živi.

Ma gdje ga nađe: „PRAKTIČNI ATEIZAM“!

Šetajuci vikendom sretoh babu – susjetku.

Malo po malo kroz razgovor upitah ja nju vjeruje li ona u boga. I reče žena da vjeruje.

Idete li u crkvu? Kaže ona meni da ne ide i reče da je crkva samo mlaćenje para.

Molite li se? Reče da se moli. Kaže da joj često dolaze djeca, unučići i jedno praunuče.
I to reče ovako da im je rekla: „ E moja djeco kad bi vi znali koliko se ja često bogu molim!”

Na pitanje vjeruje li u Isusa Krista jedinorođenoga sina božijega - reče mi da ne vjeruje.

I šta reći sad toj babi?
I gdje svrstati tu babu?

Blago onima koji vjeruju a ne vidješe!

Usklicnik napisao:

QUOTE:

Šetajuci vikendom sretoh babu – susjetku.

Malo po malo kroz razgovor upitah ja nju vjeruje li ona u boga. I reče žena da vjeruje.

Idete li u crkvu? Kaže ona meni da ne ide i reče da je crkva samo mlaćenje para.

Molite li se? Reče da se moli. Kaže da joj često dolaze djeca, unučići i jedno praunuče.
I to reče ovako da im je rekla: „ E moja djeco kad bi vi znali koliko se ja često bogu molim!”

Na pitanje vjeruje li u Isusa Krista jedinorođenoga sina božijega - reče mi da ne vjeruje.

I šta reći sad toj babi?
I gdje svrstati tu babu?

Blago onima koji vjeruju a ne vidješe!

"Preko Vrbasa" rekli bi nekad. Ma šalim se. Svakako su važna iskustva koja gospođa ima, ovdje je vidljivo da nije uvijek imala razumijevanja za svoju zajednicu. Otud valjda i razočaranje.
Ipak, objava i teologija po ovom pitanju su beskompromisne: Bog hoće zajednicu (Crkvu), Bog je zajednica u svojoj biti (Presveto Trojstvo). Božji život, koji je zajednica, najuzvišeniji je naš uzor za život vjerske zajednice - Crkve u nesebičnom davanju, dopunjavanju , ma u ljubavi, da ne nabrajam. Trojstvo je Ljubav, Bog je Ljubav, ljubav je ta sveza triju božanskih osoba.
I tako od davnina u Crkvi učimo moliti što je i ta tvoja baba naučila, ako nije naučila moliti u Crkvi i s Crkvom, onda se ona Bogu i ne moli. Tko zna kome se ona moli.

Rječnik:

• Crkva (pisano velikim slovom) znači zajednica vjernika, zajednica krštenika odanih krsnim obećanjima. Tu spadaju i Papa, biskupi, svećenici i vjernički puk.


• crkva (pisano malim slovom) to je zgrada, kamen, cigla, okupljalište za živu Crkvu jer nema Plamenko tolike kuće da bi stali svi kod njega slaviti euharistiju, zato su se u povijesti pojavila potreba raditi nešto veliko za okupljanje


• molitva= najjednostavnije rečeno: razgovor s Bogom. Da, da, razgovor s Bogom, ovdje nemaju nikakve veze mobiteli, već vjernikova najdublja i najintimnija nutrina. Molitva nije monolog (Bože daj ti meni 7 na lotu, dobar audi, i da sunce sja), već dijalog. Ušima duše svaki vjernik može čuti što mu Bog govori ili odgovara na njegovu molitvu, pardon govor.

Ma ipak, reci ti toj babi, da ona nije ništa. Nije ona niti praktični ateista, ustvari jest, ali ipak tu riječ čuvamo za one koji idu i u crkvu i krizmavaju i pričešćuju djecu i onda im dopuštaju da nevjenčano žive, pa se raziđu, pa se opet nađu s nekim drugim. I ima tu još primjera...

Ali, dobro si ovo zakuhao. Veliš ti baba tako i djecu uči? Ma ona je vražja, nek mi Bog ne uzme za zlo ovu ocjenu.

Josipove dvije rečenice:

„Ma ipak, reci ti toj babi, da ona nije ništa.
Ma ona je vražja, nek mi Bog ne uzme za zlo ovu ocjenu.”

Vidis Josipe, ne podrzavam to što si napisao:
Daleko od toga da ta baba nije ništa. Nitko od nas nije nimalo bolji od te babe!
Bog voli jednako i tu babu i nas. A to što baba nije spoznala Isusa, eh to je duga tema bez kraja.....
Ja bi samo rekao da dadnemo toj babi još vremena za razmišljanje i vremena za molitve.....
Reći toj babi da je ništa. Teške su to riječi, a daleko su od istine.
Bog će se više radovati toj babi ako jednog dana spozna Isusa, nego nama koji smo ga već spoznali!
Daleko je baba od vraga!

Mir s Vama i duhom Vašim!

Baba po mom misljenju ipak nije ateista. Nije cak niti prakticni ateista zato sto se izjasnila da vjeruje u Boga. Kojeg Boga nije precizirala ali i Hindus kad ide u temple ide se moliti svom Bogu dakle vjernik je a sto nije spoznao Isusa Krista jos uvijek nije iskljucen iz Bozijeg Plana Spasenja.

Dakle, bilo kako bilo babca mozemo definirati kao "nesvrstanog" vjernika

haha al jest neka vrazja baba pa kud na nju nagraisa baba je upetljala i nas i sebe i Usklicnika u svoju viziju i interpletaciju tj. dozivljaj svog osobnog uvjerenja dakle babu mozemo od sada prozvati baba nacionale

Ovako: na stranu svaka osuda osobnih uvjerenja, ali kad netko navodi ovakve bake koje imaju nekakvu "svoju vjeru", pa još k tomu poučava mlađi naraštaj, onda je to malo veći problem.
Bog je velik i milosrdan, ima razumijevanja po bezgraničnoj ljubavi koja je on sam. Ali taj Bog nam je na svoju sliku dao i slobodu, toliko veliku da možemo vjerovati ili ne vjerovati nakon što smo čuli navještaj. U ovom slučaju, navještaj je dobro prepoznatljiv, znači da je već osoba odgovorna za svoje postupke i još k tomu širi sablazan.
Edi navodi primjer iz druge vjerske zajednice, što samo potvrđuje moje prošlo pisanje: i budisti i muslimani i svi drugi poznaju zajedništvo u vjeri kao temeljnu vrijednost. Uskličnik i Edi, nisam baš inzistirao na kršćanstvu, nisam izrijekom spominjao Isusa. Poštivam svačija vjerska uvjerenja koja u učenju imaju bolji i ljepši svijet, pa tako i ovdje spomenuta i nespomenuta opredjeljenja. Ali da podsjetim da je uskličnik naglasio: neće da ide u crkvu, a ne temple ili džamiju. Znači baba je kršćanin kao i mi.

Ali da se vratim na našu super bakicu i druge tisuće koje imaju sličnu "filozofiju".

Poznate su mi ovakve situacije gdje ljudi imaju slogan: Krist da, Crkva ne. Zapitajmo se kakva je tu slika Krista, u takvim glavama? U najboljem slučaju onakva kakvu je ta osoba čula već prije na vjeronauku ili redovitom pohađanju mise, znači u Crkvi kakva je zamržena, pardon, negativno ocijenjena. Dobro bi bilo da o ovom se bolje razmisli. Svi. I vi i ja i svatko.
Čak mogu i prihvatiti mogućnost da se možda razočaramo u jednog svećenika u njegove najbliže suradnike (uglavnom je ovdje u pitanju ljubomor, a još više lijenost) i da zbog toga kažemo: neću u Crkvu tamo su liže oltari, novac, politika i slično. Ali otkud nekome pravo da kaže za sve, za Crkvu toliko izričito negativnog suda. Zarbarem kod te osobe ne bi trebalo postojati neko poštovanje kakvo vi ovdje pokazujete, takva osoba bi trebalo da poštiva makar ono mnoštvo koje je sigurno na ponos Bogu i na slavu njegova imena, pa ako je takvih pola u Crkvi Božjoj, opet bi trebalo biti poštovanja.

Drugi problem u nastavku ovakve situacije ili stanja, jest slika Boga koju već spomenuh. Nju mi nikako ne smijemo stvarati u svojoj glavi, jer je i to ono što je zabranjeno po 10 Božjih zap., pravljenje likova. Npr. ovdje netko spomenu onako u stilu: ma lako će to s Bogom, bitno je da u nešto vjeruje.
Ne nešto već Netko, kome je stalo do konzistentnosti objave. Recimo da ja vjerujem u leteća konje? Jel i to u redu? Ili vjerujem u nekog bradonju koji je onakav kakav baš meni odgovara. To znači da sam ja, iako vjerujem u nadnaravnu silu, tu silu sebi prilagodio, nju sam sebi u glavi stvorio idealnom baš po mojoj mjeri.
Na ovaj način, dadosmo za pravo i dođosmo do onoga što je, prafrazirajući Bibliju, rekao Marks komunjara: "i stvori čovjek (pazite!!! ČOVJEK!!!)boga na svoju sliku i priliku".
Taj proces je započela i naša "zlatna i krasna" bakica. Nebojte se nisam ja za nasilno nametanje (Bog silu ne voli, sila Boga ne moli- stara je izreka), već sam mišljenja da mi kršćani ne smijemo na to blagonaklono gledati, jer ćemo i sami pasti u to.

I pazite! Crkva je tisućljetna čuvarica i njegovateljica i tumač Riječi Božje. Drži vjeru da se ne raspline. Teško je to. Na tom putu bilo je uspona i padova, ali nauk nije nikada trpio nekakve odmake od one prve apostolske vjere. Slažem se, praksa je kroz povijest znala biti grozna i sramotna, za što se pokojni Papa Ivan Pavao II ispričavao u nekim prigodama. Sada sam zagrdio u povijest, a nije baš tema.

Tema je: da Učiteljstvo mora postojati i da ga se mora slušati. A privatne akcije pojedinaca (svećenika ili nas laika) nešto su drugo što ne smije utjecati na našu predanost zajednici Crkvi.

Ipak u svemu se ja slažem s vama, ali nejasno mi je da ste uopće mogli i pojmiti da sam ja mogao i pomisliti da za baku nema nade i da je ona ništa kao osobnost. Itekako vjerujem u obraćenje svakoga, pa i npr. višestrukog ubojice u zatvoru. Vjerujem u obraćenje, čak i u smrtnom času, ali ta sfera znana je samo Bogu i potrebnima njegova spasenja. Kad kažem ništa je, Ništa je onda u vjerničkom smislu. Nemože se takve osobe svrstati u neku vjeru ili neko uvjerenje, za sada. Kako će koga Bog pozivati.... neznam.
Vjera je dar. Bog ga rasipa kome hoće.

E jesam postao dug i širok kao Plamenko. Hoće li sad ovo tko htjeti i čitati kad vidi koliko ima?

Pročitano!

Citiram Josipa:
„Ovako: na stranu svaka osuda osobnih uvjerenja, ali kad netko navodi ovakve bake koje imaju nekakvu "svoju vjeru", pa još k tomu poučava mlađi naraštaj, onda je to malo veći problem.“

Ne vidim tu nikakav problem, a kamoli veći problem. A kakva ja babina vjera.... Ehhh, teško je ući u babinu glavu i misli.....


Citiram Josipa:
„Ali da se vratim na našu super bakicu i druge tisuće koje imaju sličnu "filozofiju".
Taj proces je započela i naša "zlatna i krasna" bakica.”

Čemu ta ironija Josipe?


Citiram Josipa:
„Tema je: da Učiteljstvo mora postojati i da ga se mora slušati.”

Hm, zvuči nekako „diktatorski”!


Citiram Josipa:
„E jesam postao dug i širok kao Plamenko. Hoće li sad ovo tko htjeti i čitati kad vidi koliko ima?”

Kad se ima vremena i volje čita se i puno duže.



Božji putevi nisu naši putevi!

kako svi znate ja mogu pisat nadugacko i nasiroko a tako i volim citati kad se ljudi raspisu Josipe samo pisi nego Usklicnik nek pokusa babu dovesti vamo na forum da mi iz prve ruke cujemo sta baba oce sama sa sobom i sa nasim i dijelom njenim Bogom.Babu dakle na forum pozdrav prakticnim vjernicima i onima koji se tako osjecaju

Usklicnik napisao:

QUOTE:
Pročitano!

Citiram Josipa:
„Ovako: na stranu svaka osuda osobnih uvjerenja, ali kad netko navodi ovakve bake koje imaju nekakvu "svoju vjeru", pa još k tomu poučava mlađi naraštaj, onda je to malo veći problem.“

Ne vidim tu nikakav problem, a kamoli veći problem. A kakva ja babina vjera.... Ehhh, teško je ući u babinu glavu i misli.....

JOSIP ODGOVARA:
ma kakav problem, jok nema problema. Sve je OK. Ako misliš na ovaj dio da je netko naveo nekakvu osobu. Što se tiče navedene osobe onda to jest problem, ili nije ako ćemo biti NEW AGE. Svaki čovjek svoja vjera, svoje poimanje Boga i vjere i vjerskih istina.

Citiram Josipa:
„Ali da se vratim na našu super bakicu i druge tisuće koje imaju sličnu "filozofiju".
Taj proces je započela i naša "zlatna i krasna" bakica.”

Čemu ta ironija Josipe?

JOSIP ODGOVARA:
Jok, kakva ironija? Gdje ti vidiš ironiju? Vidiš da su to same pohvale. Ovo ti je ironija: "bravo bako. gdje mi je dosad bila pamet. Bako zakon si, a vid mene budaleeeee. Ma, pametna si, i pametnija, k'o pratar."


Citiram Josipa:
„Tema je: da Učiteljstvo mora postojati i da ga se mora slušati.”

Hm, zvuči nekako „diktatorski”!

JOSIP ODGOVARA:

Mileni moj, možda ja to nisam uspio lijepo i ucifrano odgovoriti, što je to učiteljstvo, što je to kad onaj koji nezna ništa sluša onoga koji zna malo, malkice više i kome je to poziv i poslanje Neba.
Ali možda s jednim primjerom ispravim svoju nerazgovijetnost: "dođe meni zidar zidati šupu, a ja njemu sve već odredio i u svojoj glavi izmaštao da jeftino prođem. Ali kad on poče meni nabrajati, meni koji znam nešto, on koji zna nešto više dobru mi je prodiku održao: "cigla će ti biti pretanka ako ćeš gore stavljati ploču, temelj ne može tako ako ćeš ovakva garažna vrata, rogove možeš kraće za po jedan metar, građa ti je skupa šteta je da platiš pa baciš..."
A zamisli tek mene kako ja pametujem nekom farmaceutu, ili kako ja učim svoju liječnicu što mi treba pisati u uputnicu, ili kako djeca u školama posjela učitelje oko sebe i njima nešto predaju!
Evo ovaj primjer učenika i učitelja morao bi svima pomoći u razumijevanju riječi UČITELJSTVO. Kakve bi to kuće bile kad se ne bi poštivala pravila struke, kakva bi bila auta kad ne bi poštivali ono što je propisalo "automobilsko učiteljstvo"?

Crkveno Učiteljstvo je nešto što je dobro slušati, a ne mora se, nema tu diktature, pa već sam napisao onu narodnu: sila Boga ne moli, silu Bog ne voli.
U konkretnom primjeru: ako netko napravi auto po svojim mjerilima, kako se njemu svidjelo a ne po standardima "auto učiteljstva" on to svoje vozilo može voziti na zatvorenim pistama i testirati, razbijati, trkati se i ostalo.

Valjdanam je svima jasno, da tamo gdje nema reda, tu nastaje nered. A gdje je nered, onda tu nema ništa.


Citiram Josipa:
„E jesam postao dug i širok kao Plamenko. Hoće li sad ovo tko htjeti i čitati kad vidi koliko ima?”

Kad se ima vremena i volje čita se i puno duže.

JOSIP ODGOVARA:

Eto, hvala ti, "đe čuo đe nečuo"
__________________________

Božji putevi nisu naši putevi!

JOSIP ODGOVARA:

Hm, hm! "Ja sam put, istina i život!" - Isus
Možda više odgovara da Božji planovi nisu naši, Bog gleda drugim očima (čovjekovu nutrinu) ili naum Njegov nije naš naum...

Narode živjeli. Ja čak mislim da je ova baka fikcija ali ne neutemeljena u svijetu oko nas i dobro je poslužila da malo razmislimo o ovim stvarima.