Možda o nekim pojavama i praksi niste razmišljali na ovakav način, stoga ću si dopustiti malo više kritičnosti i obično pojašnjenje ovog pojma: PRAKTIČNI ATEIZAM.

Dragi maoji, kad bni se malo kritički osvrnuli na svoju vjerničku praksu došli bi vrlo brzo do spoznaje da su neke naše radnje, geste, čini i drugo vrlo nalik na nešto što nema veze s vjerom, i ne samo to, već niječe našu vjeru. Ono što ispovijedamo jezikom od srca je daleko. Isus za neka radnje koje se vrše pro forme a ne iz srca, opominje: "ne čine li to isto i pogani?"

Gledajte samo podjeljivanje krizme i pričesti! Za darove se kupuju čak i skuteri, pa i neki skuplji pokloni. Ljudi se pred krizmu skrivaju i isključuju telefone da ih tko ne pozove za kuma, jer ćemorati dignuti kredit. Tko još traži za kuma nekoga da bude svjedok vjere, pomoćnik u trenucima tjeskobe ili pitanja smisla koja znaju dušu i osobu razdirati?

Vrijedi isto i za javne osobe,političare koji nas zastupaju. Izjašnjavaju se kao kršćani, ali kad se odlučuje o zakonu protiv pobačaja ili istospolnih brakova, tu se već kalkulira koliko će im to glasova donijeti ili odnijeti. Isto tako govor o beskućnicima, siromasima ostalima bez posla i slično.

Da pojednostavnim: vjernik živi kao da Boga nema. Ateista se kao takav izjasnio, ali vjernik pa tako živi.