Neznam ja ništa više što ne znaju drugi. Ono što hoću reći da je funkcija biskupa ne samo vjerska nego i malo šira. Znaš i sam da je naša Crkva organizirana hijerarhijski, poput svake države, i kad su u pitanju neke krupnije stvari odluke se donose na višim instancama pa sve do Vatikana.
Nadalje znaš da je Banjalučka Biskupija najistočnija katolička biskupija u ovom dijelu svijeta. Dalje od toga ide Pravoslavlje i Islam. Naravno da crkvenim geostratezima je sve to poznato i učiniće sve moguće da se ta granična Biskupija ne ugasne i pomakne ta neka granica razgraničenja među religijama. A Biskupiju možeš održati samo ako imaš ljude, vjernike, na tom tlu. I čini se sve da se ljude zadrži.
E sad dolazimo do toga da je biskup po dužnosti govorio ljudima da ostanu. On je zadužen između ostalog i da čuva i čini sve da tu zemlju sačuva kao što je to dužnost nekog vojnika. Pa bilo bi nelogično da je govorio da idu jer zemlju jeste potrebno čuvati. E tu se saad postavlja pitanje PO KOJOJ CIJENI čuvati tu zemlju. E, tu je malo škakljivo. Gdje je granica te podnošljivosti i koja je cijena previše da se plati taj ostanak. O tome se može raspravljati i svatko ima svoje individualno mišljenje.
Pa nije biskup bio toliko naivan da ne shvati u to vrijeme da će se broj katolika drastično smanjiti u toj Banjaluci. Za tu procjenu nisi morao biti Ajnštajn. Na samom početku rata bilo je vidljivo da tu na meti nije bila neka suprostavljena vojska već narod kao cjelina, tj. etničko čišćenje.
A to što su ti neki njegovi suradnici nagulili prije ostalih meni nije poznato jer ne znam tko su oni. Ono što sam čuo da su članovi njegove bliže familije odlepršali prije većine ostalih. Je li i zašto to bilo tako, ja baš i neznam. Vrlo moguće da jeste. Ono što znam da su neki svu tu gungulu prošli puno lakše nego drugi. Sjećam se kad sam ja nagulio odozdo i kad nisam imao ni gdje spavati ni šta pođteno jesti, neki su stanovali u nekim crkvenim stanovima i smještajima po Starog Gradu u ZG i tamo oko Ratkajevog Prolaza. Ono što neću nikad zaboraviti je ono slanje paketa za Banjaluku i cijene koje su udarali ovi iz Caritasa od nas bijednika i beskućnika po Hrvtaskoj koji smo htjeli pomoći našima u Banjluci. Ono što zamjeram biskupu osobno, drugi možda imaju svoje viđenje, je to što taj Caritas nije malo bolje stegnuo jer svašta se tu radilo. Neki svećenici su se ponijeli jako nekorektno u svemu tome i pokazali su i jedno drugo lice, koje baš i nije za pohvaliti se. Neki naravno, ne svi. Tu je biskup trebao biti malo energičniji da se danas ne vuku repovi ogovaranja zbog raznih stvari koje su se oko toga dešavale.

No ono što je najvažnije je da tu funkciju biskupa vidiš ne samo kao religijsku već i malo kompleksnije. Isto tako da je svakome čovjeku ostao osobni izbor da donese odluku hoće li ostati ili otići. Pročitao sam na jednoj drugoj stranici mišljenje jednog čovjeka koji je napisao jednom da je biskup trebao dignuti cijeli narod iz Banjaluke i sa njim načelu napsutiti BL. Vjerovatno bi efekat tog čina bio u fokusu svjetskih medija. Kakve bi posljedice imao to ne znam ali bilo bi zanimljivo vidjeti šta bi taj pokvareni zapadni svijet učinio da se to odigralo. Vjerovatno ništa. Bila bi to vijest za par dana iz divljkeg Balkana i nikome ništa. Možda i ne bi. Tko bi znao odgovore na ta hipotetička pitanja.
Na ovo sve se može nadovezati obnova i gradnja crkava po BL. Recimo da li je potrebno graditi crkvu u jednom Trnu kad u tom Trnu i okolici gotovo da i nema nijednog katolika. E ja sam za to da se gradi. Kao prvo jer te crkve su bile tu i prije pa kad su bile neka ih opet pa taman sam motiv gradnje bio inat. Znam da se crkve ne prave iz inata ali ja kao nesavršena osoba nemam ništa protiv gradnje ako je poriv i inat. Ne moraju to biti nema mramorna zdanja, nek su od kartona, ali neka ih. Drugi grade iako nikad prije toga nisu gradili pa moramo i mi tako.

Možda sve ovo gore nisam dobro prezentirao, jer sam malo umoran i glava radi smanjenom brzinom ali osnovna nit će valjda biti donekle jasna.