Pokušat ću biti kratak.
Ima u oba pisanja ono nešto. Biskupu su govorili da bude Mojsije, da stane na čelo kolone i da izvede narod iz pogibelji. Vjerojatno je to Ivan čitao. Čini se to ispravnim, lijepim i simboličnim, ali biskup je bio sa svojim vjernicima svoj na svome, a Mojsije je bio u zemlji Egipat sa svojim narodom u svojstvu robova.
Što je radila biskupova obitelj i suradnici, to je njihov problem. Osobno mislim da su oni svako za sebe odlučili i sigurno im nije bilo lako donijeti takvu odluku, a vjerojatno im nije bilo lako tada zvati se biskupovom rodbinom. Zašto ovo govorim? Nekoliko naših koje sam sreo a bili su na radnim obavezama goli i bosi, ali prvo su bili premlaćivani u starom domu JNA. U jednom od tih batinanja najgore je prošao upravo brat od jednog našeg svećenika i baš zato što su ti krvnici znali da mu je brat svećenik, zato su ga više mlatili. Mlatili su i ubijali naše svećenike i časne.

Što ovo znači? Nije uvijek lijepo se zvati rodbinom od svećenika ili pak biskupa ili neke druge javne, eksponirane osobe.

Ne trebam ja braniti biskupa, on radi ono što drži ispravnim, njegovo je govoriti pravo, a tko će ga slušati neka izvoli po volji i svojoj procjeni. I uostalom, zašto je palo na biskupa da on u ovo zadnje vrijeme, a i ono prije, vodi brigu o onima koji se žele vratiti ili žele vratiti svoju imovinu. Gdje su Hrvati iz BiH političari?U Hrvatskoj, pravoslavna crkva se bavi obnovom parohija, pastoralom a nekoliko srpskih stranaka i udruženja se tužakaju kod međunardnih institucija o pravima Srba. Svaka čast.

Moj Marinko, sjećaš se: "Quo vadis Domine?", kamo ideš Gospodine? "IDem da me ponovno razapnu." Svi smo u ratnom periodu proveli mučne trenutke u rodnom gradu, kad je prekipjelo i kad se pružila prilika, snalazio se kako je tko već donio odluku. Biskup nije bježao od progona i tu se slažem s Ivanom, a što bi bilo da je to učinio? Sigurno ne bi bilo vjernički i to bi se mogla prozvati namještaljka...

Ovakav progon Hrvati u BiH su prošli za vrijeme turčina, i opet se nešto sabralo, rodilo i narodilo da smo uspjeli biti znak u našem gradu i u ovo posljednje vrijeme. Došao je progon, ali opet će doći vrijeme sabiranja, osobno vjerujem. Nešto zbog posla, nešto će se vratiti uživati penziju, nešto je i ostalo. Zato se krenulo u gradnju crkvi. One koje su totalno porušene uglavnom se grade puno manje. One koje se obnavljaju, samo se obnove i to je to. U Trnu je bila misa polnoćka u novosagrađenoj crkvi koja je manjih dimenzija. I nije da tamo nema vjernika za blagoslov kuća 2005. godine bilo je 240 katolika. U našim Barlovcima slično tako. Npr. prošle godine je bilo 6 krštenja, pretprošle 11. Pa, nije to baš za baciti i za otpisati. Tako da mogu ustvrditi da se crkve ne rade iz inata, već jer su potrebne. A znate ono pravilo, kad se već nešto pravi onda treba misliti najmanje jedno stoljeće unaprijed, to je nepisano pravilo u Crkvi.

Pokušao sam biti kratak ali ne ide. Plameni bi citirao i rekao: "Oče oprosti im ne znaju što čine" daj nam Bože takvu ljubav.