E, Marinko, Marinko. Nikom ovo nije milo ovako damu se prikrpi nešto što nije rečeno. Ne rekoh nigdje da su sami sebi krivi,još si samo trebao reći da sam ja mislio da me baš briga. A istina je skroz drugačija, i ono što sam pisao jasno je kao dan, ali možda nenaglašeno. Samo sagledavam cijelu situaciju i cijeli kontekst. Meni nije stalo da dokažem neki svoj sud po svaku cijenu, npr. biskup=Milosevc. Bože sačuvaj. Samo na glas razmišljam i dok pišem ja otkrivam, a imam dobre volje da se potrudim nikoga ne "razapeti".

Npr. uopće nisi uzeo u obzir nas nekoliko stotina koji smo "nagulili" i prije nego što je biskup progovorio ostanite. Odlazili su ljudi jer nisu htjeli u tu rezervu i ići ratovati rat koji nije njihov. Jesu li oni svi biskupova svojta? A s druge strane, napisah to već, biskupova svojta su bili fratri na Petrićevcu, Trnu, u Presnačama svećenik i časna, Prijedor i dr. i oni su svi ostali, valjda si imao onaj kalendar gdje je prikazano 5 ubijenih svećenika i jedna časna sestra. U međuvremenu pronađeni su još neki mrtvi, a bili su proglašeni nestalima, također iz biskupovih suradnika. Trebali da nabrajam svećenike, "biskupovu svojtu", koji su bili premlaćivani i koji su pili svoju mokraću po konc-logorima zajedno sa svojim stadom. Kako oni, što oni tamo rade, a biskupova su svojta? Želim vam samo reći da nevalja generalizirati.

i Ja sam išao u tom pravcu: ne generalizirati (stavljati pod isti šešir) i ne donositi unaprijed osudu a onda po svaku cijenu je dokazati.

Crkva i politika? To je kompleksno pitanje i materijal za novu temu. Crkva Božja živi u svijetu u kojem su uređeni kakvi-takvi odnosi. Ti odnosi se zovu politika, a dio politike su i prava pripadnika vjernika, njihova socijalna, radnička, nacionalna, imovinska i sva druga prava. Kad Crkva prikuplja i dijeli nekakve pakete za siromašne članove društva tad nitko ne kaže što petlja Crkva u politici, a siromašni su ljudi plod loše politike. Tako mislim da hijerarhija nikako nije mogla prije od ostalih vjernika, običnih ljudi, znati što će biti u ratnih godina. Svi smo nagađali po signalu ovom ili onom. U svećenstvu je više inteligencije, pa su to može stvoriti dojam da inteligencija lakše i bez malo odgovornosti zaključuje i donosi odluke. A već sam gore napisao, kako su postupili jedni a kako drugi na samom početku rata. Jedni su se nadali, drugi su očajavali.
Ni na kraj pameti mi nije da sudim jedne ili druge. Možda bi ti pomoglo u shvaćanju situacije da odeš na stranice biskupije i tamo pročitaš knjigu "U obrani obespravljenih", a imaš i ovdje direktan link.