ha, ha, idealisti pisu pisma, realisti ocekuju milion dolara u njima.... kako su lijepa pisma vrijedna milion dolara a samo par rijeci u njima.... ali realnost je realna zar ne, ideali ah, gdje ste nestali romanticni ideali, nigdje vas ne mogu naci.....

?ekam i ?ekam, ali nikako do?ekati nešto drugo osim ljubavne poezije. Dobro je krenulo, narode samo naprijed i s drugim temama.

Nekako mi se uvuklo u glavu da je ovdje svoren stav da nije dobro pisati nostalgi?ne radove. Mislim da nostalgija nikako nije nešto sramotno, nije ponižavaju?e, niti odlika "slabi?a", a najmanje, uvjetno re?eno, poraz.
Lijepo bi bilo kad bi sad navalila jedna serija napisa o svojim mjestima i selima.

Balada o B.

Sino? sam te u snu
gledao kroz vrata od suhoga zlata
uokvirenu suncem
sjedila si za starim klavirom i
prstima šaputala
Beethovenovu Symphony No 9
Tiho i sa žudnjom
pri?oh ti s le?a
položih ti ruke na gola ramena.
Osjetivši dodir mojih dlanova i
poznati dah na vratu
okrenula se nisi
samo ti se prsti ja?e
zariše u dirke klavira.
Ispružih prste i
spletoh i sa tvojim
i opet kao nekad
zasvirašmo
pjesmu
o ljubavi.

Ivan B.

Nekako u ovo kisno vecer pade mi na pamet poslusati cajku zvanu Amela kojoj pisac, uf, pardon, pjesnik posveti i cijelu pjesmu. Dakle, otvorim onu cuvenu mp3 stanicu sa jos cuvenijom rijeci Nostalgija kad tamo sve od nase Amele... Uskoro doprijese do mojih usiju milozvucni tonovi turbo folka ili neceg slicnog tome i neke rijeci kao "gori nebo, gori, zemlja..." i ja zamislih nasu Amelu kao postariju, vec na zalasku karijere cajku romskog porijekla, nekad lijepu sad vec oronulu staru pjevaljku.. No, opet onaj moj krivi, urodjeni krivi smisao za dobru procjenu svega sto me okruzuje a najvise ljudi... kako joj cuh glas pomislim red je da se vidi i stas, klikom na jedno polje ukaza se slika nase Amele i sta da kazem, macka od svojih 4o i nesto godinica, utegnuta u neko zlacano odijelo kakvo pristaje iskljucivo cajkama, komad sto se kaze i po... i ja pomislim kako opet pogrijesih, kakva stara pjevaljka, kakvi sto, otkud meni to kao da mi je netko dosapnuo krivu info na usi a ja naivna to i prihvatila, nego, dragi moji, Amela je cajka, koka boli glava i ne cudim se sto je dobila i cijelu pjesmu na ovoj stranici. Amela, nasa Amela, sad je vec mozemo svojatati jer je prisjpjela i na barlovce.org. dakle, nase je gore list hvala ti za tvoje milozvucno pjevanje i jos vise za dobar izgled jer bez tebe ovaj forum ostao bi uskracen za poeziju kao sto je Uspavanka za Amelu Z. Tko ima strpljenja, dobre zivce i vremena nek je poslusa mozda jos netko posveti i obogati ovaj forum poezijom zahvaljujuci upravo inspiraciji koju nam daje nasa Amela....

Kisa opet kisa, idealno vrijeme za citati ovu nasu poeziju.... e sad procitah i ovu zadnju uspavanka, kako li ono, a nee, ovo je balada, nesto malo suptilnije i sofisticiranije balada o nekom slovu. E, tu sad odosmo na onog gluhog, sto se nije dao kupati sedam godina, pogadjate, Beethovena... i klavir i sve u tom stilu.... Ostavih odmah onu nasu Amelu i predadoh se zvucima klavira Ive Pogorelica koji ima u malom prstu i Beethovena a i sijaset njemu slicnih kompozitora. I gle cuda, zamislih dirke klavira, mir, tisinu i vrata od zlata.... e jest, malo morgen, to je san a san je uvijek nestvaran, dakle, sta sad ili odustati citati ovu pjesmu ili poceti sanjati, ne znam... znam samo da je Beethoven sa samo cetiri takta napisao cijelu simfoniju i da je ostavljena na Mjesecu eto dokle slava genijalca dolazi, pa i neka zasluzio je dobri , stariBeethoven, i nesto mi bi drago da i on koji je dokazano bio star i malo na svoju ruku ipak dospio na ovu stranicu, a svirati njegovu devetu i nije bas lak posao vjerujte mi, tim vise neka se pored bljestave cajke spomene i ovaj genijalac, mozda netko i zavoli klasiku kao sto sam je zavoljela ja moji dragi citatelji ovog nadasve poeticnog foruma....

a ove gore komentare zaboravih se predstaviti napisah ja, Edita slusajuci mp3 u ovo kisno vecer....

CITAT
Izmedju ostalih nevolja, glupost ima i ovu osobinu---uvijek se ponavlja.
Saneka

Mladost imamo da bi cinili glupost a starost da bi za tim glupostima zalili. H. de Balzac

ovo je samo proba da vidim da li ce primiti...moje veliko postovanja Zorica

Eto draga nasa Zoki, dosla si nam i ti na ovaj nas poeticni forum, no ti se malo udalji od ljubavnih tema ali to je sigurno jer je proba u pitanju. No, glupost cini mi se ide ruku pod ruku sa ljubavi. Sto sve ljudi ne cine kad je u pitanju ljubav, ruku na srce najcesce cine gluposti. Veliki, a ja se usudjujem reci i zapetljani Krleza napisao je djelo pod nazivom Tebi o gluposti ljudska.... dakle, nisi si se ti ni tako puno udaljila od ove ljubavne teme na ovom forumu, fino je procitati i koju misao cuvenih filozofa i mislioca. Pa hvala ti na njima, osvjezavaju ovaj forum. Postovanje, Edita.

Umjetnost mržnje

Postoji dovoljno Izdaje, Mržnje, Nasilja
Apsurda, u prosje?nom ljudskom bi?u
Za opskrbiti bilo koju vojsku u bilo kom danu
I Najbolji u ubijanju su oni koji propovijedaju protiv
I najbolji u mržnji su oni koji propovijedaju ljubav
I najbolji u ratu su oni koji propovijedaju mir
Pazi se
Prosje?nog muškarca
Prosje?ne žene
Pazi se njihove ljubavi
Njihova Ljubav je Prosje?na, traži Prosje?nu
Ali postoji Genije u njihovoj mržnji
Postoji dovoljno Genijalnosti u njihovoj
Mržnji Ubiti te, Ubiti bilo koga
Nežele?i Osamljenost
Nerazumije?i Osamljenost
Oni ?e pokušati Uništiti
Bilošta
Što se razlikuje od njih
Nesposobni stvoriti Umjetnost
Ne?e razumjeti Umjetnost
Sopstveni Neuspjeh kao Kreatori
Smatra?e Neuspjehom Svijeta
Nesposobni da Vole Potpuno
Vjerova?e da je tvoja Ljubav
Nekompletna
I onda ?e te Mrziti
I njihova Mržnja ?e biti Perfektna
Poput Blještavog Dijamanta
Poput Noža
Poput Planine
Poput Tigra
Njihova Najotmjenija
UMJETNOST.

Henry.C.B.

Dakle, procitah ovu poemu koja me natjera u dublje razmisljanje o nama samima, dosta tema je bilo obradjeno na ovoj stranici kao sto su ljubav, oprost itd. No, umjetnost mrznje o kojoj pjesnik ovdje govori jest tema za razmisljanje. Kaze se od ljubavi do mrznje mali je korak. Pa ima u tome istine dragi moji. Kod velike vecine prosjecnih ljudi to se dogadja, ljudi ne zele u biti mrziti ali svojim djelima to obicno ne pokazuju , kazem u velikoj vecini slucajeva. Umjetnost mrznje je slicna kao i umjetnost uvjeravanja, i za jedno i za drugo treba doza te umjetnosti. Uvjeriti prvo sebe a onda i ostale da ne mrzis jednako je tesko kao i raditi na sebi da prevazilazis tu opaku osobinu usadjenu u svima nama. Postoje ipak bica nesposobna mrziti, duboko sam uvjerena u to, pa se usudjujem velikom pjesniku proturjeciti, nisi psjesnice u pravu, ima ljudi na ovoj zemlji koji mrznju pretvaraju u tugu ili okrenutost svojim sopstvenim cesto propalim idealima. A to su oni prosjecni idealisti, nesposobni na mrznju jedino sposobni osjetiti gadjenje na prevaru, laz, dvolicnost. Ali to jos uvijek nije mrznja, veliki pjesnice. Ima ih i takvih sasvim prosjecnih muskaraca i zena duboko jos uvijek vjerujem u to.