Naš biskup Franjo Komarica na Badnjak ove godine povodom boićnih i novogodišnjih blagdana dao je intervju za Nezavisne Novine. Intervju je preuzet u cijelosti i moete ga ovdje pročitati.
INTERVJU BANJOLUČKOG BISKUPA FRANJE KOMARICE ZA „NEZAVISNE NOVINE“,
Banja Luka (24.12.2007.) (Dragan Jerenić, glavni i odgovorni urednik)
Još trajeovo vrijeme radosno i vrijeme milosno. Obiljeiti Boić iz snova uvijek je podrazumijevalo snjeni pokrivač, jelka, puno svjetla, odlazak u crkvu i pjevanje boićnih pjesama. Nešto od toga prikazat će vam ovaj video clip. Nije nešto, ali za one koji nisu dugo bili u takvom ambijentu bit će dovoljno. Svakako otvorite i ostatak priloga gdje vas čeka još jedan zanimljiv glazbeni video kojeg mije poslao moj školski Ivica Brkić. Uivajte u iznanađenjima.
I molim vas ne zaboravite: Boić je blagdan svjetla. Rodio se Isus, svjetlo svijeta, naš spas i svjetlo našim stopama dok hodimo u ovom ivotu i po ovoj zemlji. Budimo svjetlost potrebitima tako što ćemo ih često obradovati i priuštiti im česte svijetle trenutke u ivotu. I svima nama elim mnogo svijetlih trenutaka u narednoj godini. ivjeli!
Sretan Boić i Isusovo porođenje, svima koji ovo stigoste pročitati. U naoj upnoj crkvi u Barlovcima i ove godine je bila misa polnoćka na koju se okupilo, zavidnih, 50-tak vjernika. Nije kao u vremena prije rata kad je znalo biti i tisuća, a moda i više vjernika. Pošto smo bili uskraćeni za tu nazočnost mnoštva, Bog nas je obilno darovao drugim darovima.Ovaj Boić smo dočekali u, tako rekuć, filmskom ambijentu: snijeg pada, svi kolotrazi na cesti vode samo k crkvi, ukusno osvjetljena crkva, lijepe jaslice, raskošan krizman i ozbiljni vjernici. Uistinu je bilo kako su anđeli pjevali: "Svim na zemlji Mir, veselje", što je u ovom kutku zemlje i bilo tako.
Čut ćete ovih dana mnogo riječi čestitanja. Nešto od izgovorenog bit će jednostavno i već odavno otrcano i neiskreno. Druge, pak, riječi čestitanja bit će jako maštovite i djelovat će srdačno i umjetnički dotjerano i lijepo, Treći pak zatrpat će vas porukama čestitanja koje su pronašli na internetu od autora koji imaju prekrasan stil pisanja. Meni je došla nekakva kombinacija ovog gore navedenog i svidjelo mi se, stoga ću to podijeliti s vama. Čestitku je poslala naša Ana Šalić iz Hamburga i to je jednostavno čestitanje: Sretan Boić od srca i bla, bla. Međutim, prezentacija "Marijin san" upravo je ono što osjećam sve ove godine. Preuzmite i pogledajte: MARIJIN SAN.
Dok se obavljaju zadnje pripreme za najradosniji blagdan Boića, elim Vam s nekoliko riječi zaeljeti, dragi naši posjetioci ove stranice, Čestit Boić i sveto Isusovo porođenje!
Neka vas radost Boića uvede u novu godinu s nadom, entuzijazmom, mirom, blagoslovom i uspjehom u Vašim ivotima.
elim čestitati Boić posebno onima koji iz bilo kojeg razloga trpe, usamljenima, bolesnima, nesretnima, onima koji su moda izgubili nadu, siromašnima, potrebnima naše ljubavi i milosrđa. elim da im se Bog - Boić priblii kao nikada i da ih obuzme snaga ljubavi novorođenog Spasa svijeta. elim i onima, koji će ovaj Boić pustiti suzu ljubavi u tuđini, koji će raditi na blagdan Boića, onima koji će biti budni uz postelju bolesnog djeteta ili bolesnika u svojim obiteljima, bolnicama, staračkim domovima, neka boićne jasle budu ideal njihovog vlastitog trpljenja i davanja sebe za druge.
Hvala svima na učešću u radu i aktivnostima ove stranice. Mir i dobro!
Moje osobne čestitke svima koji su nas tijekom godine pratili, pisali, komentirali, chatali i dijelili vrijeme sa nama: Vašim on-line prijateljima.
Obradujte svojim čestitanjima pišući mailove, pp poruke, shout itd. sve one za koje znate da će ih takva poruka obradovati, ako iz bilo kog razloga niste u dobrim odnosima s nekim nastojte učiniti svojim čestitanjem prvi korak baš Vi i tada se tope sante leda i rađaju ponovna prijateljstva.
Edita Topić osobno, i u ime uredništva barlovci-zupa.org internet stranice!
Badnja noć poput zvijezde repatice širila se beskrajem prostranog oceana. Bjelasajući na nebu mjesec se poigravao zvijezdama prosipajući svoje svjetlo u prozor sobe doma staraca gdje se ivot lako gasio ili polako dogorijavao u godinama bolesti, starosti i sjećanjima.
U svojoj sobi koju je dijelila sa natprosječno visokom kineskinjom gospođom Wong, mršava starica ljuljajući se u stolici prisjećala se Boića u svom ivotu. Odavno je nestala napetost i nervoza kojom je bila izloena za vrijeme boićnih priprema. Slike iz ivota redale su se u njenoj još uvijek bistroj memoriji.