"Opet kiša", procijedi kroz zube mršava prilika zatvarajući balkonska vrata i pri tom po tko zna koji put pomisli kako bi bilo dobro da soba ima sasvim obični prozor umjesto ovih nezgrapnih vrata kao što bi to po njenom mišljenju svaka normalna soba trebala imati.
Kiša joj je bila neki njen intimni prijatelj, a ponekad i neprijatelj, ovisno o trenutku, trenutnom raspoloženju ili nekom drugom razlogu koji ni ona sama nije umjela objasniti.
U kapima kiše bilo je nečeg jednostavnog kao neki zakon izmjene dana i noći, sunca i mjeseca, kiše i vedrog neba. Kiša je najpogodnija za razgovore, zaključi mršava prilika shvaćajući da od tih razgovora danas kao ni sutra neće biti ništa. I to je bio dio zakona kojemu se htjela ili ne morala prilagoditi u svom životu. Tupo gledajući kroz prozor balkonskih vrata prepusti se nekim svojim mislima koje su vodile ravno u tišinu svojih razmišljanja od kojih nikada nije imala pretjerane koristi osim što su joj bila neka unutarnja terapija i što je s vremena na vrijeme mogla da zaviri u dubinu onog svog skrivenog drugog ja i da pri tom utvrdi da je sve na svom mjestu, poredak emocija, razmišljanja, vježbanja mozga i prilagođavanja racia svakodnevnici.
Kao što pokretima tijela, izrazom lica ili pogledom, dakle gestama izražavamo naše raspoloženje tako i dodirom zapravo prenosimo naše emocije i energiju na druge osobe. Dodirom emotivni kontakt postaje fizički konkretan. Rukovanjem izražavamo našu suglasnost, pomirenje pozdravljanje ili sporazum. Milovanjem majčine ruke dijete osjeća blagost, umirivanje, osjećaj pripadnosti njemu najbližeg bića. Dodirom nastaje cijeli jedan svijet emocija koje se mogu djelomično nadomjestiti verbalnim ili misaonim putovima ali zagrljajem, na primjer, prenosimo našu energiju na onog koga želimo zagrliti dajući mu toplinu i osjećaj privrženosti. U nekim kulturama zagrljajem se izražava dobrodošlica, pozdravljanje na rastanku, suosjećanje u izrazima sućuti itd. dok opet nama srodnijem mentalitetu poljupcem izražavamo sve ove emocije, no poljupcem je i Juda izdao Isusa, poljupcem koji je istovremeno bio simbolom i privrženosti i izdaje. U svijetu dodira važnu ulogu igra stanje našeg duha. Dodirom dakle prenosimo naše misli, želje, nadanja itd. na bića koja susrećemo u našim životima. Djeca osobitu pažnju pridaju dodiru. Držanjem za ruku majke ili oca dijete osjeća potrebnu sigurnost, zadobiva osjećaj pripadnosti i zaštite sto je neobično važno u dječjem svijetu. Opipom kod slijepih osoba lišenih sposobnosti da vide svijet oko sebe dodirom nadomještaju, dakle, tu prazninu koja sljepoća zadaje.
Crkvine, 15.8.2007. - Mnogo pristiglih bivših župljana iz
inozemstva na proslavu Velike Gospe i ove godine, slično kao i prošlih i kako
je to već tradicija u našem narodu. Svetkovina Velike Gospe u našim krajevima
obilježava se u župi Ivanjska jer je to i patron župe, kao i u Trapistima. Za
našu župu to je ovo groblje, iako su dosta blizu ova poznata svetišta, naši
župljani uvijek rado dođu na ovo brdašce gdje je trebala stajati župna crkva za
ove krajeve. Ovaj puta moglo se čuti o novom zvonu, teškom 35kg, dar bivših
župljana iz Čivčija, tako da sve pomalo počinje sličiti na ono prije.
Na grobovima svojih pokojnih i sa svojim fratrima moli se za
„Njen" zagovor i za obećanje Božje koje Ona već baštini. Moli se za pokojne, da
ih Bog privede svjetlu svoga lica, ali i za nas žive da živimo tako da budemo dostojni jednom zajedno pjevati hvale
Bogu. Naravno, dosta nas ima ovozemne potrebe u stvarima koje naše slabašne
moći ne mogu ništa učiniti, pa se s pouzdanjem u molitvi obraćamo Mariji, koju
glasnik Božji nazva: „milosti puna", da nas zagovora kod Svemogućeg.
Blagdan
Magna Domine ili Velike Gospe toliko je omiljen u našem narodu da gotovo i nema
onog koji nije čuo za Trsat, Mariju Bistricu, Gospo od Kamenitih Vrata,
Aljmaš, Međugorje, Olovo, Kondžile kao i naša banjalučka svetišta, Ivanjsku, groblje Crkvina te Trapiste i župu
"Marije Zvijezde". U svome životu susretala sam se s raznim Marijama,
Gospama, kipovima i svetištima a sve su u biti bile i jesu - jedno. Marija
Majka Isusova i Majka naša. Žena koja je svoj život provela u običnoj
svakodnevnici, prošla sve etape življenja ovozemaljskog života s tim da je
neokaljana od grijeha rodila Spas čovječanstva samoga Gospodina Isusa Krista.
Majka Božja umrla je kao i svi ljudi na ovom svijetu. No, njeno tijelo
neraspadnuto u grobu uzneseno je sa njenom dušom u nebo, u slavu Boga Oca.
Barlovci, 2. kolovoza 2007. - Barlovačka župa svečano je
obilježila blagdan „Gospodanđela" ili porcijunkulu ili Gospu od Anđela. Ove
godine blagdan se slavio četvrtkom, dakle radnim danom, što može poslužiti kao
obrazloženje zašto je danas bilo znatno manje bivših župljana koji su razbacani
po cijelom svijetu. Bilo ih je iz Švedske, Danske, Hrvatske, Njemačke,
Austrije, ali ne toliko koliko prošlih godina. Većina vjernika je došla iz šire
banjalučke okolice, tako da je na misi bilo oko 150 osoba.
Koncelebriranu Svetu misu predslavio je fra Drago Ljevar,
rođak našeg župnika koji djeluje u Rijeci, zajedno s fra Dujom, fra Mijom, fra
Ivom O., pater Tomislavom iz Trapista i vlč. Petrom iz Šimića. Časna sestra Marina
Domić sa malobrojnim barlovačkim zborom predvodila je pjevanje u koje se
uključio sav okupljeni vjernički puk, što je doprinijelo dubljem duhovnom
doživljaju i ljepšem slavlju u cjelini.
Kuljani, 20. srpnja 2007. - Blagdan sv. Ilije obilježava se
tradicionalno kod kapelice u Kuljanima, u zaseoku poznatom pod imenom
Jakobašići. U hladu starih hrastova uopće se nije osjetila sparina. Okupilo se
50-tak vjernika, što ovih iz Banje Luke što ovih pristglih sa raznih strana. Toplinu
i srdačnost prilikom takvih susreta ne treba posebno opisivati, svi ste bar
jednom bili svjedoci toga. Susreli su se oni iz Švedske, Slovenije, Hrvatske...