Bio je to
obični dan na obali Oceana. U pijesku, blago povijen u leđima, tik do vode
sjedio je stari emigrant Marko. Izuo je cipele, skinuo čarape i ispružio noge
tek toliko da mu svaki peti šesti val blago nemirnog mora zapljuskuje blijeda
stopala. Na glavi je imao staromodni slamnati šešir uskog oboda, a u ruci bocu
obične vode iz koje je povremeno povlačio kratke gutljaje. Bio je emigrant još
iz onog dalekog rata čije su bitke davno utihnule i čiji se nastavak nedavno
odigrao a koji je isto tako kao i onaj prethodni u novu zemlju donio nove
emigrante i njihove sudbine. Nije bio u kontaktu sa tim novim emigrantima iako
ih je u prolazu sretao. Više je volio usamljenost i zadnjih godina od kako je
prestao raditi nekako mu je najviše pasalo biti odvojen od ljudi i posmatrati
ih sa strane ako bi u nekom od njih vidio nešto zanimljivo. U zadnje vrijeme
gotovo da i nije viđao neko zanimljivo lice i zato je najčešće vrijeme provodio
na obalama Oceana. Sjeo bi na pijesak i satima zurio u pučinu bez ikakve želje
da se okupa u Oceanu. Samo je gledao u beskrajno plavetnilo koje se gubilo tek
na horizontu i kao da je čekao neku važnu vijest koju će mu Ocean odnekud
donijeti.
Simpatično je malo stado koje možemo zateći svake ndjelje u našoj župnoj crkvi. Mnogi dolaze i prolaze, oni svoje bivše sužupljane srdačno dočekuju i ispraćaju. I nije to sav njihov život. Veći dio godine imaju samo jedni druge, okupljaju se na svetim misama bilo gdje na području župe, uglavnom njih iste možete vidjeti kako, okupljeni oko svoga župnika, uskaču gdje treba, a na kraju "uskoče" i na koju čašicu u župni stan. Prava "prva Crkva": "bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko."
Za svoju dušu, za ljepši ugođaj i radosnije slavljenje kršćanskog okupljanja na svetoj misi, rado se odazivaju na poziv, na glasove, da bi trebali i zapjevati Bogu hvalu i slavu. Malo ih je, slab izbor, ali je jaka volja i veliko srce, pa čak i za samokritiku. Trenutno župni zbor vodi časna sestra Marina Domić koja iz Budžaka dolazi na ispomoć fra Duji. Iza rata zbor je ponovno pokrenula i stala na njegovo čelo poznata nam Ivka Blažević. Ova dobrostiva starica nekoliko je godina predvodila zbor sastavljen od odvažnih žena oboružanih jakom voljom i glasom darovanim od Boga. Naša Ivka je pala u bolesničku postelju, obnevidjela i slabašna tijela, ali još uvijek dovoljno jaka da primi i porazgovara sa svojim mlađim prijateljima kojima se uvijek preporuča u molitvu.
Što Peterac bend, sami se tako zazvaše, o sebi misli pročitajte u pjesmi koja je nastala u Uskrsnoj noći iz pera Ivanke r. Anušić iz Barlovaca. Uočit ćete kako u pjesmi zrači optimizam i radost, ispunjenost i zadovoljstvo "malim" stvarima. Danas, blagdan Duhova, kad ovo pišem sa sigurnošću mogu reći da je to plod Duha Svetoga: Branitelja i Tješitelja.
Dosao je u nas dom jednog kisnog predvecerja.Bio je toliko mali da je bez vecih problema stao u kutiju od cipela.Kao malo klupko zuckaste vune, mekane i kudrave zacas se odomacio s nama djecom, a gospodar mu je postao moj brat koji ga je i donio od "vojske" jer ga ni oni nisu htjeli. Nije bio pas sa pedigreom, a ni neka plemenita sorta. I tako, u kutiji od cipela s velikim smedjim, vlaznim ocima postao je nas miljenik. Naravno, bilo je vazno i kako nazvati pridoslicu. Zuco, pa cak i sarko -zbog bijele sare po sredini njuske bilo bi sasvim u redu, ali nekako smo osjecali da taj nas cuko treba imati jedno ime po kojem bi se isticao medju svojom pasjom sortom kad vec nije imao nikakva druga znacajnija obiljezja. I taman, dok smo mu mi tepali svim mogucim pasjim imenima , moj brat rece: "Zvat ce se Brendy".
Kuljani, 20. svibnja 2007. - Pod granama starih hrastova, pred kapelicom sv. Ilije, okupilo se 20-tak vjernika na blagoslov polja za ovo naselje Barlovačke župe. Uglavnom su to bili vjernici koji se redovito okupljaju na nedjeljnim misnim slavljima u župnoj crkvi. Od posjetitelja sa strane, iseljenih bivših župljana, samo jedan par pristigao autom. Ova misa, kao i sve mise blagoslova polja, župnik prikazuje za sve pokojne i žive iz mjesta u kojem je blagoslov polja. Tako i ova misa osim blagoslova polja, prikazana je i za pokojne i žive iz Kuljana.
Skupina bivših studenata, sada uspješnih u poslovnih ljudi, okupila se da bi posjetila bivšeg profesora. Razgovor se ubrzo pretvorio u žalopojke o stresu na poslu i u životu.
Profesor je ponudio gostima kavu i nakratko otišao u kuhinju. Vratio se sa vrčem punim kave i sa puno različitih šalica na poslužavniku – porculanskih, staklenih, plastičnih, kristalnih; neke od njih su izgledale vrlo jednostavno, neke su bile jako skupe, a neke su bile profinjenog izgleda. Profesor je bivše studente ponudio kavom.
Kad sam
bio oko 16 godina star imao sam dobrog prijatelja. Zvao se Branko i išli smo u
istu školu ali u odvojene razrede. Branko je bio iz neke male selendre dosta
udaljene od Banjaluke. Stanovao je u gradu. Vrlo blizu škole u koju smo išli. I
ja sam često sa njim išao do male memljive sobice u kojoj je živio. Mala tužna
sobica u prizemlju bila je vlažna i uvijek hladna čak i za vrijeme velikih
vrućina vani. Po podu, na onome što je valjda nekad bio tepih, uvijek su se
vidjele sitne mrvice starog osušenog kruha, ostaci mnogobrojnih posnih
Brankovih ručaka. Rijetkih prilika na okrzanom stolu obično prevrnuta na bok
mogla se vidjeti prazna crvena konzerva Gavrilović gulaša. Uvijek kad god bih
se našao u toj njegovoj sobici tražio sam neki razlog da izađemo odatle. Neki
hladni i bezdušni osjećaj te male jezovite sobe uvijek je u meni izazivao
nelagodu i činilo mi se kao da sam došao u predvorje same smrti. I Brankovo
lice uvijek bi se za nijansu promijenilo kad bi smo iz ulice upali u taj njegov
dom. Tu bi se zadržali samo da on uzme nešto što mu treba a onda bi smo se
žurno uputili u vrevu banjalučkih ulica.
Nedjelja, 18 Svibanj 2008
.::NASLOVNICA | .::AUSTRALIAN OPEN | .::CANADIAN WHISKEY | .::PROŠLOST | .::HOD U VJERI | .::KRONOLOGIJA | .::LINK | .::PRETRAŽIVANJE | .::FOTO KUTAK | .::BIBLIJA | .::ADRESE | .::KNJIGA GOSTIJU | .::KORISNICI | .:: FORUM | .::CHAT :))) |