Nalazimo se u Velikom tjednu a i na našem forumu zapo?ela je tema o ?ovjekovom zdravlju, pa da spojimo ta dva za ?ovjeka prevažna pitanja.
Prva misao je odlutala u teologiju, to?nije u koncilske dokumente 2. Vatikanskog koncila. Tamo na jedom mjestu, kad se ho?e izvesti dokaz o ?ovjeku kao slici vje?nog Boga i time besmrtnosti ?ovjekove duše, stoji baš ova ?ovjekova težnja, zdrav i što duži život. Nastojanja svih znanstvenika da ?ovjeku olakšaju život i u?ine ga kvalitetnijim kako bi što duže živio, a neki ?ak tragaju i za vje?nom mladoš?u. Svi ti poticaji i sve to dolazi od one klice Besmrtnoga, Vje?noga na ?iju smo sliku stvoreni, pa ?ak i ta kvaliteta vje?nosti darovana nam je stvaranju. Dakle, klica vje?nosti iz nutrine, zasa?ena u samom stvaranju usmjerava težnje ?ovje?anstva prema ostvarenju vje?nog života. Dokaz za ovu tvrdnju možemo izvesti i iz popularnih knjiških i filmskih naslova kao što su: Dorian Gray, Eliksir mladosti, ili nastojanja starovjekovnih alkemi?ara i sl., ništa manje reprezentativne nisu i suvremene reklame koje garantiraju izgled mlade djevojke svakoj ženi koja kupi preparat iz reklame, itd.
Me?utim držimo se mi onoga što apostoli svjedo?e tisu?lje?ima, o onome što je Bog izveo u svom Sinu: uskrsnu?e na vje?ni život. Uskrs je "pokazni" spomen onoga što ?e baštiniti svi oni koji vjeruju u to. Toma povjerova nakon što je opipao rane na Uskrslomu i tad ga Isus zazva za blaženog i dodaje: "još su blaženiji oni koji ne vidješe, a vjeruju!"
Prema ovome, želim vam snagu vjere da i sami jednom baštinite ovaj slavni doga?aj i

Povijesne zabilješke, izvještaji evandjelista, fakte pribilježene u kronikama prihvacamo kao nešto vec odavno receno, bez nekog veceg razmišljanja o tome da li u tim bilješkama stoji ipak necije gledište, dogadaj koji se zbio nekada ali koji je opisan ipak necijim subjektivnim razmišljanjem i tako ubilježen ostao u povijesnom zapisu i prihvacen kao fakat, cinjenica kojoj se nema što dodati ili oduzeti.
U cijeloj povijesti covjecanstva ukljucujuci sve najomraženije likove vladara, tiranina, progonitelja, osvajaca, vojskovodja itd... ni jedan dakle od njih , nije zadobio epitet najomraženije osobe kao što je to izdajica Sina Božiijega tj. Juda Iškariotski. Kada nabrajamo apostole njega stavljamo na zadnje mjesto, kada govorimo o izdaji najbolji i najvjerniji sinonim jest opet Juda. U Judinom poljupcu stalo je više izdaje nego u svim dosadašnjim nevjerama, prokazima i izdajama kroz cjelokupnu povijest ljudskog roda. Za Judu je i sam Isus rekao:"Bolje bi mu bilo da se ni rodiao nije"!

Ve? neko vrijeme, kako ste i vi primjetili, ovdje se samo govorilo o prinovama, malim bebama. Rodila je Edita svoje tre?e dijete, pa samo nama poznata "Draginja" rodila je drugog malog Mari?a, zatim blizanke jedne kuljan?anke, i na kraju javila se jedna sretna baka. Neka Vam je svima sretno, i malim bebama i njihovim roditeljima, krsnim kumovima i rodbini. Nadam se da su bila i krštenja jako vesela. Moram ovdje re?i da su i mene zvali na krštenje malog Mari?a koje je bilo u Grubišnom polju na blagdan sv. Stjepana. Nisam otišao jer mi je auto zaribao i jako mi je žao. Pozvan sam i u Kanadu na krstitke, ali taj dan nisam mogao jer me nešto peckalo u uhu i nisam imao kila. Velik je to doga?aj za jednu obitelj,krstiti svoje dijete, staviti ga pod Božju zaštitu. Odlu?io sam za ovu priliku napisati nešto o krštenju s naglascima na manje poznate stvari. O ovome sakramentu moglo bi se pri?ati tri dana, a ja sam predstavio samo manji dio,stoga ne zamjerite na nesre?enosti na pojedinim mjestimau tekstu.

U vremenu korizme svaki vjernik ili onaj koji se tako osjeca trebao bi napraviti jedan mali test svoje savjetsti, sebe, staviti na vagu svoje loše i dobre odluke, htjenja, želje, razmišljanja, djela i prosudivanja o sebi samima ali i o drugima koje cesto uzimamo u usta, razotrivajuci slabosti i nedostatke drugih da bi u isto vrijeme zavaravali sebe i svoju savjest smatrajuci se boljima, savršenijima ili cak idealnijima od onog drugog tik do nas, kojeg susrecemo na svom životnom putu.
Ima u sakramentu ispovijedi neceg magicnog što me svaki put oplemeni, osnaži a vjerujem i vas koji pristupate ovom sakramentu u kome je dovoljno jednom, samo jednom priznati sam sebi i Bogu da si pogriješio i to je sasvim dovoljno za nastaviti dalje u svom životu bez dalje grižnje savjesti i življenju iz dana u dan s pocinjenim grijehom. Savjest može biti uspavana, uljuljkana, pritajena no jedno je sigurno. Kad tad savjest ce se probuditi. Korizmeno vrijeme idealno je vrijeme za ispit svoje savjesti. Živimo u vremenu zagadenosti zvukovima, sa svih strana okružuju nas mobiteli, glazba, buka i vreva gradskih ulica, nervoza i nestrpljenje, bucni tonovi i u tom svemu postajemo pomalo izgubljeni, vrlo cesto nesvjesni da smo potrebni mira, tišine, samoce, ovdje ne mislim na samocu kao pojam življenja vec samocu u kojoj možemo susresti Boga. Samoca ne mora nužno biti determinirana kao prostor u kome nema nikoga osim nas samih, samocu možemo definirati i sabranom molitvom ili razgovor s Bogom kroz razne oblike molitvenih susreta od kojih je meni osobno najdraža pobožnost Puta Kriza. Misterij Muke Kristove najpomnije se ocituje u ovoj korizmenoj pobožnosti koju vjernici prakticiraju od davnina.