Ovih dana u hrvatskim medijima dostojno je popra?en nesvakidašnji doga?aj, 52-godišnja ena postala je majkom blizanki, prvorotkinjom, koji je ?ak od dijela medija proglašen uistinu rijetkom pojavom i medicinskim ?udom. Taj radosni doga?aj, koji je privukao pozornost i televizije i novina, izvor je dugoo?ekivane i velike sre?e za obitelj Maruši? iz Rijeke. Nama na ovim stranicama je zanimljiv iz razloga što su roditelji iz Banje Luke, a u Rijeci su se našli kao posljedica ratne migracije.
Majka Mira je rodom iz Kuljana, djevoja?kog prezimena Mrši?, od pokojnih oca Mate i majke Mande.
Sretnim roditeljima i njihovim bebama elimo svako dobro: zdravlje, sre?u i blagostanje. Bog ih blagoslovio.
U nastavku imate cijeli ?lanak objavljen u Ve?ernjem listu.
Ruku na srce, koliko god bili dobri domacini i voljeli ljude i druzenje, svako bi od vas mogao napraviti spisak svojih gostiju. Procitala sam prije par dana jedan clanak koji me nasmijao od srca, pa eto da i vama prenesem samo jedan mali dio.
No. 1 gosti -koji ostaju predugo. Stara poslovica ne govori dzabe --svakog gosta tri dana dosta----a recimo nekih je dosta i 3 minute. Svi mi imamo nekad goste koji nam dodju nakon dorucka ali odu tek sljedeceg jutra. Prvih nekoliko sati izdrzavate, sljedecih nekoliko drzi vas na zivotu nada da ovog casa odlaze i pogled na kauc koji zamisljate praznim. A jos znaju i prespavati kod vas, pa kad se probude pilaju vas tamo gdje su stali. I kad konacno ustanu i podju, stanu na sred sobe tako jedno dva sata, za oprostaj, pa dva sata u hodniku, pa na vratima sve dok ne protresete od hladnoce i dok ne pomodrite.
Kompjuterski polupismen nekako sam i ja, nakon due i tee bolesti, otkrio famozni YOU TUBE, mjesto gdje moete na?i sve mogu?e video zapise od onih glazbenih, isje?aka iz filmova, samouradaka svakolikih tema i svega drugoga što se zabiljeava iz nekog razloga. Ponekad i bez razloga, a razlog se vremenom nametne sam od sebe.
U po?etku sam gledao video zapise vezane za protekli rat, onda isje?ke iz nekih starih dobrih filmova, i naravno mjuza. Pogledao sam video pjesme nekad popularnog Bijelog Dugmeta i brzo zaklju?io da to više NE RADI kad sam ja u pitanju. Jednostavno te stvari me ne mogu više pokrenuti ni na što. Il sam ja mrtav il je mjuza Bijelog Dugmeta umrla, neznam ni sam. Poslušao sam još neke od bivših VELI?INA yu glazbene scene i, i, i, šta da vam kaem. Veli?ine nisu više tako velike kako mi se nekad ?inilo. Da li sam ja to odrastao ili sam ?ak i prerastao te veli?ine opet neznam.
Do?ek Nove godine, ovo neka je ipak Dan obra?enja ili promjena u našim ivotima, ali i u ivotu naše civilizacije, svijeta kakvog poznajemo. Na alost, za ovakvog kakav nam je poznat iz novina i TV vijesti moemo re?i da nije lijepo mjesto za mnoge. To je realnost.
Da bi došlo do promjena na bolje trebamo vidjeti sebe. ?itali ste i sami na mnogo mjesta, da ?e promjena svijeta nastupiti onda kad nastupi promjena svakog od nas pojedina?no.
Neka i ova Nova godina bude vrijeme promišljanja o potrebnim promjenama kod nas samih i za preobrazbom svijeta, za koji moemo re?i da nije u redu.
Jedna poznanica neki dan re?e da ?e njena novogodišnja odluka ili promjena biti prestajanje pušenja. To je radikalna i teška odluka koja mnogima teško polazi za rukom. Takve su i mnoge druge odluke i ne treba odustajati od njih. Pozitivno je u svemu tome,
prvo: što ?ovjek kod sebe uo?ava nedostatke i potrebe mijenjanja;
drugo: što je spreman podnijeti rtvu i poduzima ipak neke korake da bi ostvario plod svoje odluke i tre?e: nekima ipak uspije, pa zbog toga treba uvijek iznova pokušati raditi na promjenama onog što smatramo nedostojnim.
Znajte! Kad vam uspije i najmanja promjena, bit ?e to po?etak novog vremena, bit ?e to "Nova godina".
Na kraju smo jos jedne godine. Svi smo stariji za tu jednu godinu.Trebalo bi podvuci jednu bilancu u nasim zivotima slicno kako se to radi u knjigovodstvu u zavrsnim obracunima na kraju godine, vidjeti dokle smo dosli, gdje zapoceli, a gdje opet zavrsili nase racune. Uskoro ce covjecanstvo sahraniti jos jednu godinu. Bit ce to najveca sahrana uz puno pompe plesa, zabave, malo cudna sahrana zar ne? No, u jednom hipu ovu dojucerasnju staru godinu zamijenit ce potpuno nova, nedozivljena godina puna nadanja, obecanja i ocekivanja. Neki od nas sahranit ce u staroj godini neku nedovrsenu zivotnu odluku ili ce je u najboljem slucaju prenijeti u Novu Godinu. Pokopat cemo neke stare navike, mozda poneko staro prijateljstvo, par neuspjelih i neostvarenih planova i sve to pospremiti duboko u nesto sto ce se vec 01.sijecnja zvati proslost.
Vec smo navikli da u jaslicama, uz Svetu Obitelj, budu i dvije domace zivotinje: vol i magarac. Jos od djetinjstva taj odabir mi se nekako cinio nelogicnim. Meni se naime vise dopadao konj nego magarac, jer ostavlja dojam snazne, pametne, plemenite i lijepe zvivotinje ili npr. pas covjekov vjerni prijatelj od pamtivjeka. Ma, bilo kao bilo, sjecajuci se tako moga razmisljanja iz djetinjstva odlucih veceras s mojim curicama popricati o tome...
I tako skupismo se oko nasih malih jaslica i zapocesmo pricu. Nisu djeca o tome razmisljala niti se backala s tim pitanjima kao ja, ali ipak su sad, kad im ja dajem pitanje dale odgovor: pa moze biti i maca u stalici, cuko. Mladja veli "ribice"mislila je cak i na akvarium..heheh (danasnja djeca),e to me ponukalo da njima a i vama ispricam jednu staru pricu koju meni nitko nije ispricao u mom djetinjstvu: