Banja Luka je kao što svi znamo imala neki sebi svojstven šarm kojega se naro?ito mi, nostalgi?ari, uvijek rado sje?amo. Pogotovo u ovo jesensko vrijeme kad vru?ine i ono banjalu?ko sunce ustukne pred miholjskim ljetom. A tada ve? prvi znaci jeseni ulaze polako, ne?ujno u svaki grad pa tako i Banja Luku. I tad nastaje vrijeme kestena. Kesteni i Banja Luka povezani su nekom ?udnom neizre?enom molitvom, nekom tajnom vezom povezanosti prirode i ?ovjeka pa je oktobar i bio mjesec dugih gradskih šetnji Banjolu?ana kestenovim alejama. No, dugogodišnji ritual jesenjih promenada prekinut je nenadano u poslijepodnevnim satima 26.X 1969. god. kad je snani razorni zemljotres pogodio B.Luku. Kau da se od siline prvog udara zatreslo i nebo i zemlja, tako se ?inilo ljudima koji su se zatekli u tom momentu na svojim radnim mjestima, u domovima ili na ulici... a vjerojatno smo ga osjetili i mi, generacija tadašnjih nero?enih beba u maminim stomacima samo tada smo bili još nesvjesni situacije u kojoj smo se zatekli pa nam cijeli taj doga?aj nije ostao zabiljeen u svijesti no, toliko puta smo o tom potresu slušali, u?ili i pregledavali slike pa kao i da smo bili zapravo dio toga, rasli smo u našim "saniranim" ku?ama, koje su svaka do jedne imale one brojeve s kosom crtom izme?u njih znak ošte?enja objekta od zemljotresa, kao neki biljeg koje su stru?ne komisije ispisivale utom ili bijelom bojom pri procjeni štete.
Še?u?i širokom ulicom s obje strane ukrašene velikim stablima u predve?erje jednog oktobarskog dana i dok je sitna jesenja kisa rominjala prave?i romanti?ne tonove kišnih kapi koje su se slijevale s njenog kišobrana dalje na plo?nik Jadranka je razmišljala o stvarima koje su se ticale njenog ivota. Nije se ve? dugi niz godina dogodila neka izvanredna ivotna situacija, sve je išlo nekim svojim ustaljenim tokom ili se to tako ?inilo svima koji su je poznavali. Još uvijek privla?na u svojim srednjim godinama, vitkog stasa i uspravnog dranja odavala je dojam osobe koja zna prkositi ivotu a u isto vrijeme neka unutarnja ljepota i ozbiljnost odraavala se na njenom licu daju?i joj posebnu, onu tako rijetku crtu osobnosti koja se dobije ro?enjem ili koju imaju osobe koje rijetko susre?emo u ivotu.
Bio je 17. septembra, dan kad je mala crnokosa Miriam imala ro?endan. Pozvala je nekoliko svojih vršnjakinja iz škole. Na jeftinom crvenom papiru rukom je ispisala pozivnice i za vrijeme školskog odmora uru?ila ih je nekolicini djevoj?ica sa kojima se baš nije druila ali se nadala da ?e ovaj poziv za ro?endan u?initi da se to nekako promijeni. Tiho i pogurene glave pruila je pozivnice k?erkama bogatog mesara Lisi i Mary, jezi?avoj Marini, u?itelji?inoj miljenici Noli i još nekolicini drugih. Ove su je blijedo i s ?u?enjem promatrale dok su oprezno i vrškom prstiju uzimale pozivnice. Crnokosa Miriam nije bila njihova drugarica niti dio njihovog svijeta. Zbog svoga siromaštva, a posebno zbog majke koja je u malom gradi?u u kom su ivjeli uivala jako loš glas i na ?ije spominjanje imena pobone ene su se krstile, a malu Miriam vidjele samo kao proizvod grijeha u kom je ivjela njena majka, a kojoj se ni otac nije znao.
Ili što je jesen ili što su moja razmišljanja vezana uz ona mjesta u kojima se ljetos na?oh ili moda zbog ovog konstantnog, polaganog opadanja liš?a na svoja posljednja odredišta da se jednom pretvore u trule i prah. Evo me misli odvedoše na one Boje njive ljudskih duša što se odvajkada grobljima zovu. Reci ?ete moda, što bas u groblje od tolikih mjesta na ovoj majci nam zemlji?! Ako ?emo pravo, ni ja ne znam odgovor, a samo mi nekako, kao one svije?e na Svi Svete pred o?ima te Boje bašte i ja u njima.
Ja vam dragi moji, kao i vi uostalom, veem emocije tuge, sje?anja, uspomena na naše pokojne upravo za groblja. No, groblje, a ovdje govorim o našim grobljima, doivljavam kao mjesto susreta vremena (koje nam je svima dano u to?no odre?enom intervalu), povijesti, umjetnosti pa ako ho?ete i kulturnog naslje?a u nekom širem smislu rije?i. Moda se to mnogima od vas ?ini ?udnim, ali ne i meni, jer ja vam u grobljima vidim kao stope u snijegu tragove nekog ?udnog daška ivota.
Ova pjesma, zapravo proza u poeziji, o smislu i posljednjim stvarima Ivan je skromno postavio na forumu. Naravno, prebacujem ga ovdje da je svima dostupniji. Vama pak, dragi posjetitelji, preporu?am da malo pro?ešljate ove stranice u potrazi za Ivanovim tekstovima. Napominjem da ih ima još u onoj staroj @-knjiga, pa ovdje na forumu i jedan ve?i dio je pod linkom "australian open". I meni je ao, a i autor je znao biti alostan zbog toga što nema više vaših osvrta.
Neki od vas, kod naših susreta "o?i u o?i", izraavali su svoj ushit i veliko zadovoljstvo pisanjem ovdje na stranicama, pa tako i Ivanovim pisanjem. Tad sam molio i sad vas molim, ostavite vaš osvrt od samo jedne re?enice, ne treba više. Svi ?emo biti zadovoljniji. Osvrte od danas moete unijeti uz prethodnu prijavu na stranicu. Bio sam prinu?en postaviti takvu zaštitu zbog svih onih reklama. Uivajte u ?itanju.
Josip Anuši?
Sasvim obi?ni odlazak
Kako postajem stariji
sve više mislim o svom odlasku
o ne, ne bojim se ja toga
pro?i ?u ja kroz ta vrata
ali misli o svemu tome ipak gmiu mojom glavom.
Skoro da mogu vidjeti i cijelu sliku svega toga.
Jedno jutro ja i moja ena u krevetu,
" Ivane Ivane, ustaj ?ovje?e, 8 je sati " ona ?e
Ivan ne?e odgovoriti.
Ja ?u tada sjediti negdje gore visoko na oblaku i
smijati se
da da, smijati se
smijati se i gledati svoju prestrašenu enu.
Ona ?e brzo shvatiti " strašnu " istinu.
Dragi prijatelji i posjetitelji ovih stranica, dole nie prenosim vam u cijelosti pismo koje mi je proslijedio moj školski prijatelj, Ivica Brki?, trenutno ivi u Austriji. Smatram ovo zgodnom igrom, motivacijom da se pro?ita poneki redak Biblije, spasonosne rije?i Boje. Tko nema Bibliju moete na ovim stranicama ovdje s lijeve strane na?i link na on-line izdanje od Krš?anske sadašnjosti. Tako?er je intuitivna za korištenje i "on-line Biblija" na stranicama www.katolici.org . Svaki vam blagoslov elim. Pomo? za plodonosno ?itanje i razumijevanje Biblije
Kako su nastali ovi citati?
Jedan sve?enik u Njema?koj blagoslivljaju?i ku?e u svojoj upi vidio je da skoro svaka obitelj ima Bibliju, ali sva?ija je uglavnom bila posuta prašinom. Sve?enik je poticao ljude da ?itaju Bibliju i da od toga imaju koristi. Došao je na ideju da iz Biblije izvadi oko 1000 najjasnijih re?enica te tako svojim vjernicima omogu?i plodonosno ?itanje rije?i Boje. U tome je i uspio. Tako su i do nas dosli ovi citati koji su mnogima pomogli da upoznaju i zavole Bibliju – rije? Boju i da od nje ive.
Probajte i vi i uvjerite se da je Biblija i danas moderna jer Bog je moderan, a Biblija je njegova rije?.
Ponedjeljak, 12 Svibanj 2008
.::NASLOVNICA | .::AUSTRALIAN OPEN | .::CANADIAN WHISKEY | .::PROLOST | .::HOD U VJERI | .::KRONOLOGIJA | .::LINK | .::PRETRAIVANJE | .::FOTO KUTAK | .::BIBLIJA | .::ADRESE | .::KNJIGA GOSTIJU | .::KORISNICI | .:: FORUM | .::CHAT :))) |