Ako se prisjetimo banjalu?kih šetališta, igranki, prvih simpatija ukratko svega onoga što je ?inilo naš grad gradom mladosti kako su ga popularno nazivali svi koji bi ga poznavali nezaobilazno je upravo i prisje?anje na one naše famozne trebe i frajere.

Za taj izraz frajer još ?ete i danas gdje- gdje ?uti ali trebe su zasigurno danas sve odreda nešto starije, ozbiljnije, doduše još uvijek prate modu i dobro se snalaze u ulogama majki, oslovljavaju ih gospo?ama ili po imenu ali zasigurno ih nitko više ne zove onako kako su bile sve, bez izuzetka na bolje ili lošije, ljepše ili manje lijepe, pametne ili šašave zvane, univerzalnim imenom trebe.

Vrijeme je poklada. Vjerojatno je i ove godine bilo ludo i nezaboravno u Veneciji, Rio de Ženeiru ili ?ak i New Orleansu itd... U Hrvatskoj su zlo?estog fašnika i ove godine objesili ili u Primorju zapaljenog bacili u more a zajedno s njime i sve loše što se protekle godine doga?alo. Maskenbal je i ove godine popra?en raznovrsnim, možda originilanim, umjetni?ki izra?enim maskama iza kojih se kriju ljudska lica. Kriju se i izrazi tih istih lica. Naziru se samo o?i.

Svrha maski i jest prikrivanje pravih lica. Stavljaju?i masku želi se na trenutak biti netko drugi, onaj naš alter ego koji sjedi u nama. Naprosto naše drugo ja. Tako je to na maskenbalu, na karnevalima u vrijeme poklada.

Ja i moj otac se nikad nismo dobro razumjeli. Zapravo nismo se razumjeli nikako. Razumjeli smo jedino da se ne razumijemo. Nekoj djeci, barem tako vidim u filmovima, padne na um kada se ne razumiju sa roditeljima da su ih ovi posvojili iz nekog sirotista te otud svo to nerazumijevanje. Meni takvo sto dok sam bio dijete nikad nije palo na um. Vjerojatno zato sto se tada nije puno gledala televizija pa nisam imao otkud pokupiti tu mudrost. No kako sam odrastao tako je neka mudrost polako dolazila i do moje glave.
Sjecam se kako sam za vrijeme obiteljskog rucka imao prilike cuti mnoge mudrosti moga oca. Vrijeme rucka je bilo vrijeme za VELIKE misli.
" Makaroni sa sirom " rece moj otac.
" Volim makarone sa sirom "
" Kiseli kupus i suva rebra "
" Volim kiseli kupus i suva rebra "
" Konjak Zvecevo " rece moj otac.
" Konjak Zvecevo je medicina "
" Rakijetina " napravio bi gadljivu grimasu moj otac.
" Ne volim rakijetinu "
Poslije je moj otac volio i rakijetinu kad je konjak Zvecevo postao skup a plata sve manja i manja a inflacija u staroj yugi sve veca i veca.

Progovoriti o oprostu znaci ujedno otvoriti još jedno veoma diskutabilno podrucje, tematski povezano kada je rijec o osnovnom religioznom, ljudskom, etickom pa ako hocemo i filozofskom nacelu a koje se veže uz oprost a to je zlocin, pravda, istina, mržnja i osveta.
Da bi se dogodio oprost moraju se promicati pravda i istina kako se ne bi zaboravio zlocin koji je pocinjen ali ujedno odbaciti i svaku pomisao na mržnju i osvetu kako bi se oprost mogao dogoditi.
Mnogo puta spominjana recenica "Oprostiti ali ne i zaboraviti" nastala je tijekom i neposredno u vremenu rata koji je netom iza nas. Zaborav je jedna od znacajki vremena kojim se prekriva i dobro i loše, vrijeme kroz zaborav briše dogadjaje kroz povijest covjecanstva, no ostaje povijest ta uciteljica života koja opominje, da se ne zaboravi kako dobro tako i loše zbog buducih generacija koje dolaze i uopce zbog vremena koje tek treba doci. Cijelo proteklo stoljece obilježeno je nažalost ratovima, krvoprolicima a i ovo u koje smo nedavno zagazili kao da je samo nastavak lošeg puta koje suvremeni covjek bira i koji nažalost vodi u totalno pogrešni pravac. No, ukoliko svaki od nas kao pojedinac, društvo u cjelini pa i citavi narodi budu radili na principu oprosta, vjerujem, pronaci ce se novi putovi ka miru kako medu pojednicima tako i u citavom svijetu u kojem živimo.