barlovci-zupa.org

1. 22-10-2007 02:18

...

Doista su osvrti nekad izvrsni predlosci za clanke ili price pa tako i ovi koje je Josip spomenuo. Smijanje je dokazano s medicinskog stajalista da djeluje kao lijek, cak kao zamjena za gimnastiku toliku jacinu ima i toliko je korisno za nas zivot. Podsmjeh je nesto sto nitko ili gotovo nitko ne voli, iako ga nitko ne voli primiti, mnogi ga vole darovati, ipak podsmijeh je u satiri ili sarkazmu ponekad dobro dosao jer dobroj satiricnoj komediji uvijek se mozemo nasmijati, zapravo kroz taj podsmijeh i izrugivanje stanja drustva, pojedinaca ili cijelih sistema. politickih dogadjanja itd. satiricar moze puno toga reci upravo kroz taj podsmijeh. Dakle, nuzno podsmijeh i nije uvijek toliko crn koliko ga mi dozivimo i kako ga vidimo.

Podsmijeh je ipak u nasim svakodnevnim zivotima jedna negativna pojava koja nas izolira, nabija nam komplekse nize vrijednosti, osjecaj odbacenosti i ne pripadanja odredjenom drustvu, osobama ili sredinama. To je narocito izrazeno u adolescentkoj dobi. Mladi u tako osjetljivoj dobi svoga zivota doista pate da budu prihvaceni, ne ismijani, da budu vazni i jednaki u drustvu. Kod nas starijih podsmijeh moze izazvati nelagodu ili povrijedjenost no ipak nekako lakse se s time nositi kad imamo vec sepet iskustva iza nas. Podsmijeh osim ako nije dobro isplaniran u knjizevnosti politici itd.. dakle kad govorimo o onom svakodnevnom podsmjehivanju jest zapravo besplatan i otrovan dar koji primamo i od kojeg nam se cini da poslije kise sunce ne moze vise zasjati. Uvijek se sjetim one dramske serije Budalina Tale... u svom sjecanju, sin priziva oca koji kaze....Ni jedan svirac ne moze nasvirati koliko igrac moze naigrati... nema dakle toga podsmijeha u zivotu koji ne moze biti nadvladan i iz kojeg ne mozemo izaci kao pobjednici. Prije ili kasnije podsmijeh se izruguje sam sebi, svojim kompleksima i svom sopstvenom neprihvacanju. U skoli zivotne voznje treba racunati na prepreke podsmijeha, poruge i izrugivanja no treba ici dalje, znati da poslije kise sunce mora sinuti kao blistavi, siroki , dobronamjerni osmjeh.

Od najranijeg djetinjstva pa sve do danas veoma ostro su mi se urezali ti podsmjesi u pamet. Sve sam ih prevazisla ali ostali su zabiljezeni. Od svega najvise se sjecam izraza lica osoba koje su mi djelile podsmijeh. Ovo govorim da pokusam slikovito objasniti koliki intenzitet zapravo ima negativna energija koju primamo od ljudi u nasim zivotima. Zasto bas lice ostane u sjecanju svih tih osoba nije mi potpuno jasno ali tako je, kad se cita podsmijeh ostavljen specijalno za mene ili tebe opet se moze vidjeti izraz lica tako jak odraz podsmijeh ima u nasoj svijesti. Cinicnost je dio podsmijeha no cini mi se da je sarkazam odnio pobjedu u kategoriji podsmijavanja. Nadodala bih jos da je i provokativnost vrlo uspjesan metod podsmijavanja i da je jedan od ako se moze reci tako najpokvarenijih vidova podsmijeha, no veoma uspjesan u svijetu ismijavanja u biti obicno podsmijeh zeli istaknuti svoje ja , svoj unutarnji kompleks bilo nize bilo vise vrijednosti i time nanijeti stetu i ponizenje onome kome je upucen.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

» Odgovor na ovaj osvrt...

edita