Thank you for taking the time to report the following comment to the administrator of this site.
Popunite polje tekstom vaeg zahtjeva i klik na submit tipku da bi proslijedili vae miljenje.
Comment in question
1.
04-12-2007 02:09
...
ok.Ko uobicajeno skrenula sam sa teme,ali sad cu malo i o temi... Ja sam dragi moji uvjerena da i danas ima bezbroj djecice koja se igraju , kauboja, lutkica,zmirke, lastisa, lopte i odbojke .. Evo u nasem kvartiru klinci provode slobodne trenutke napolju, iako imaju uredjena djecija igralista o kojima smo mi mogli samo sanjariti ipak se zavuku u obliznju sumicu polome grane prave si toboznje dvorce, penju se po drvecu, kopkaju neke bljuzge u blatu, jednako se raduju kad padne snijeg i takmice se ciji ce snijesko biti najlijepsi, grudvaju se, cak se i uporno pustaju saonicama niz jedan minijaturni brezuljak iako svi ti klinci znaju skijati i maju cjelu opremu te cesto u zimi idu na prava skijalista. Klinci u mome kvartu su svih boja i nacija, no Hrvata ima najvise neznam da li su ta "nasa "djeca poprimila ipak nesto od nase fantazije iz djetinjstva pa su stime privukli i paznju ostalih klinaca tako da svi redom divljaju po nasem kvartiru, a bude i pored kaciga, skafandera, stitnika za ruke i koljena opet bude i lomova, i razbijenih noseva, i trnja u rukama, opeklina od kopriva , i smrznutih nogu i ruku , te mokrih hlaca iako imaju super opremu... I to sve dragi moji u gradu Bernu...a da nepricam o nasim domacim klincima u HR. Naravno dosta klinaca provodi vrijeme uz video igrice, kompjutere, i televiziju, ali tu je roditelj kriv (u takvim stvarima ih treba drzati pod kontrolom).
Djeca su ostala djeca kao i prije, i sve je to isto kao i prije , razlika je samo u nama odraslima , nama iz 50, 60, 70, 80 godista mi smo bili djeca u koju su roditelji imali povjerenja,djea kojima su roditelji davali sansu da nesto sami probaju i nauce ..ali vecina nas nismo takvi, drzimo ih kao u staklenom zvonu.
Znam jednu frendicu cija je cerka prohodala samostalno tek sa skoro dvije godine , a samo zato jer se ta frendica bojala da joj cerkica nepadne.Cjelo vrijeme trckala je za djetetom podrzavajuci je za ledja, tj.praveci joj oslonac da mala ne izgubi ravnotezu i da nedaj boze ne padne. No sad kad treba da joj bude oslonac i kad treba da je ima pod kontrolom...sad ima pametnija posla.E zato kazem ...nismo mi djeca bili drugaciji od nase djece..mi smo samo drugaciji roditelji od nasih.