Thank you for taking the time to report the following comment to the administrator of this site.
Popunite polje tekstom vaeg zahtjeva i klik na submit tipku da bi proslijedili vae miljenje.
Comment in question
1.
20-12-2007 16:07
...
Hvala, dakle prica ima osnove autenticnosti a psovecena je sveceniku koji je nosio hranu beskucnicima koji zive pod mostovima ovog grada u kojem zivim. Ljudske sudbine, pogotovo izbjeglicke i emigracijske neizvjesne su i neodredjene, jedna na drugu se nadopunjuju i nadovezuju mnogo tuzne istine je stalo pod most ovih dviju rijeci.
Dozivljavam ljude koje susrecem u zivotu subjektivno pa tako i prosjake, cak nesto i ucim od njih, pokazuju da zivot moze biti onakav kakav upravo ne zelimo ali je vrlo moguc. To je dokazao i prosli rat u kojem sam se danima osjecala kao prosjak i lutalica, kao nomad koji ne zna gdje da se skrasi. Veoma volim rijeci, poznajem ih i razumijem, ja njih a one mene, rijeci su kao melodija kao note. Ljudi od rijeci razumiju se sa njima. Ipak, jednu rijec voljela bih da izbrisu da ne postoji, da je nikome ne prikace u dokument, u karton da je sahrane i da izumre. Ali tada ne bi bilo ratova, ne bi bilo sirotinje, ne bi bilo ljudi koji moraju lutati svijetom u potrazi za novim domom. Ne bi tada Bozici bili otuzni i ne bi ljudi stvarali refleksije svog rodnog kraja svoje domovine iz farova automobila. U rijeci izbjeglica stala je sva tuga i nemoc da se nesto promijeni, ona je ultimativna, zahtjevna, opora i teska, ona je kao krpelj na kozi. Definitivno ne volim tu rijec ali je se i ne stidim. Bila sam izbjeglica i vjerojatno to jos uvijek jesam. Kao i ovaj covjek iz price slicimo si moj junak i ja u ovoj prici, emigrant je malo elegantniji izraz za isto znacenje. Zbjeg je zbjeg ma kako bljestav ili siromasan bio. Kako rekoh najbolje bi bilo da ta rijec ne postoji kao ni razlog njenog nastanka.