barlovci-zupa.org

1. 31-01-2008 03:20

...

Umjesto da se upustim u raspravu i razgovor s vama o ovoj prevažnoj temi, radije ću evo pokušati iznijeti ovdje nekoliko fundamentalnih istina o odgoju.

Imao sam san koji ne dosanjah, da živim u velikoj familiji i da ima mnogo djece. Spremao sam se za taj san kao da će se uistinu ostvariti, usnio sam da starim lagano kao kralj, okružen onima koje sam naučio da se vole, koji su iskreni i u ljubavi jedni sa drugima kao s Bogom.
Slike iz toga sna su mi se tako duboko zaorale u svijest, pa iako izgubljen u svijetu i evo sam, ...gledam kako sječanj ističe, ...napolju duva vjetar i snijeg pada u kuglicama, ...života sam se u nekoliko prilika odricao, toga sna nikada, života se odreknem, a sjetim se sna, i evo me.
Odavno sam shvatio da su priče o odgoju djece priče za malu djecu. O tome se napisaše tolike knjige, postoje toliki studiji i univerziteti, cijela jedna velika industrija na tome radi, a sve te mudre glave nisu uistinu ništa shvatile. O odgoju djece nemaju pojma, jer da pojma imaju naučavalai bi ovako:
Djeca se istinski odgajaju onim što vide oko sebe, oni uvijek postaju ono što su bili njihovi roditelji i malo bolji, oni onome što su od roditelja naslijedili dodaju i zrno vlastite originalnosti, ali nije bez razloga ostla istina u narodu, ne pada voćka daleko od stbla, meni za to ne treba više dokaza, vidim ih gdje god se okrenem.
Uzalud svojoj djeci govorite ne čini ovo što činim ja, nego budi bolji, oni samo čekaju svoj trenutak da isprobaju, a pogotovo danas, kad ih sve na ovome svijetu upućuje na laž koja caruje, a to je da ako nisu probali nisu ni živjeli, i evo nas.
Ima samo jedan način da se svijet preodgoji, moramo se preodgojiti mi odrasli, probuditi se u svijesti da smo svi odgojitelji, jedni drugima a svi skupa djeci svijeta, uzalud sanjamo svijetlu budućnost ovakvi kakvi smo, naša djeca nas vide, oni su tako pažljivi i radoznali, znaju što nam je u srcima i u što vjerujemo, oni ne mogu imati većeg i boljeg ideala od onoga koji živeći sa nama otkriju.

Evo vam primjera kako to ide, naši roditelji nisu ozbiljno shvatili prijetnju pederluka, te su to tolerirali, a mi im evo dozvolišmo da nad nama zavladaju i nadvladaju. Loš primjer koji od roditelja naslijedišmo mi smo usavršili.

Djeca danas ne vjeruju u Kraljevstvo Božije i ne žive za njega jer u svome životu ne vidješe da se netko dobru divi i uzdiže ga, čini mi se da nije teško pogoditi kakvi će oni biti kad dođe njihovo vrijeme.

Obično se smatra da je za odgoj presudno ono najranije vrijeme života, i da se kasnije u životu može malo što učiniti da se promijene uzorci ponašanja usvojeni u početku, i mnogo je istine u tome, ali svako svjesno ljudsko biće svoj vlastiti odgoj ne prekida nikad, znajući da je to proces koji nikad neće završiti, jer ko je dostigao savršenstvo... Većina odraslih vlastiti odgoj smatra gotovom pričom, kakav sam takav sam, lakše je naći more opravdanja nego usrnuti u taj strašni posao, jer iz iskustva vam kažem, sve je na svijetu lakše nego sebe odgajati. Ljudima je u odgoju najveća prepreka ubijeđenje da su dobri, nevalja svijet, ne valjaju roditelji, političari, država, vrijeme, sve je loše samo su oni dobri, pravi, po njima bi svijet bio raj na zemlji, a vidimo što je postao svijet.

Koliko god bilo bolno teško, ako ne danas, sutra sasvim sigurno će mo morati da se sa tom istinom suočimo.
Kad je Ivan Krstitelj oko Jordana pozivao na pokajanje, mnogi su se smijali, koje pokajanje, zašto?...

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

» Odgovor na ovaj osvrt...

Plamenko B