barlovci-zupa.org

1. 29-03-2008 14:17

...

Kako kad umre draga osoba ?
najgore je proci cini mi se trenutak kad se cuje vijest o smrti nekoga tko nam je jednom bio dio nas, nasih zivota bilo da se radi o obiteljskom clanu ili prijateljima itd.
Svaka takva vijest je sok iz kojeg se moramo sami izvuci i prebroditi ga. Prva vijest da vise draga osoba nije ziva, druga vijest nacin na koji je umrla, treca vijest prije koliko je umrla sve to udara na nasu dusu tesko i tesko se sa tim nosimo.
Neki dan sam primila strasne vijesti o mojim dvjema prijateljicama kojih vise nema, godinama sam zeljela uspostaviti kontakt sa njima, uvijek smo bile skupa, znale smo nase tajne, nase prve nepodopstine, nasa zaljubljivanja i odljubljivanja, izlaske, Bozice, Uskrse sve smo to prolazili skupa dok nije dosao rat a onda doznam da od nas pet dvije vise nisu zive, nacin na koji su umrle jos vise me sokirao i sada kada citam ovaj prilog sve je tu receno kako treba biti i kako spada i kako mi vjernici trebamo rekla bih dostojanstveno proci kroz zalost i tugu ali meni je trebalo tri dana i tri noci da shvatim i prihvatim ono sto je neminovnost u slucaju mojih prijateljica. Imala sam potrebu pokazivati sliku jedne od njih ljudima u metrou, na poslu pricati o njima i plakati na sav glas a onda biti sama i tugovati, neizmejrna tuga pritisnula je moje srce i ja to ne mogu opisati nikakvih rijecima nego samo suzama. Moze to izgledati pateticno i placljivo, ali drugog nacina nema, tuga i plac i milion i jedno pitanje u takvim momentima prolaze kroz glavu. A nakon nekoliko dana covjek ipak prihvati cinjenicu i fakt da je smrt dio naseg zivota i da s time treba racunati, nije receno da cemo bas umrijeti jako stari i senilni moze nas smrt zateci u najljepsim godinama ili vremenu kad smo jos uvijek puni energije, mi ne znamo kad ce nam odzvoniti smrtni cas i na to trebamo biti pripravni, ipak nisam ocekivala, nisam se tome nadala , ono sto sam mogla uciniti jest nazvati pokojnikove obitelji i izraziti sucut, tada je takodjer tesko kad covjek treba covjeka utjesiti mislim da sam ipak taj posao odradila dobro,
ovdje zelim reci, kad vas u zivotu snadje vijest o smrti neke vase drage osobe ponasajte se kao sto vam srce nalaze u tim trenutcima, postoji vrijeme radosti i vrijem zalosti u nasim zivotima a zalost i tuga za nama dragim osobama jednake su ljubavi koju smo za njima osjecali i sada kad ih vise nema ostaju samo uspomene.
Ipak u takvim trenucima vjera ima zadnju rijec, da nema vjere kako i na sto bi slicilo rastajanje sa nasim dragima ?
Uvijek cu se sjecati svojih kolegica onakvih kakve ih pamtim i uvijek ce imati posebno mjesto u mome srcu, vjerujem da su one sada u blizini Boga u jednoj dimeniziji kao i svi nasi vjerni mrtvi u koju cemo i mi doci kada ce nase tuge postati nase radosti i kada nas nitko vise nikada nece moci rastaviti od nasih dragih koje smo jednom poznavali u ovozemljskom zivotu.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

» Odgovor na ovaj osvrt...

edita