barlovci-zupa.org

1. 31-03-2008 23:41

...

Evo Pepicu, procitala sam tvoj komentar i evo odgovaram na njega, makar sam ja vise manje u samom clanku o Judi iznijela svoja razmisljanja kako o njemu tako i o Bozijem milosrdju koje je jednom i uvijek sama ljubav i oprost. U pravu si da neke osobe vole vise citati a manje pisati ali ucinak je isti...ili gotovo isti, svatko ima svoj udio, niti bi bilo dobro da se pise a ne cita (badav onda trud pisanja) a niti je dobro da se samo cita jedno te isto i da se ne pisu nove stvari i teme kojih ovaj nas zivot sam donosi i daje.
Dobro si primijetio, neki znaju jako lijepo pisati, ili kao Nata zamljive komentare davati no, ne mozemo nikoga siliti tko se zeli javiti i napisati svoj komentar taj ce to i uciniti, u mom slucaju stoji da ja to zakompliciram ali u biti je poruka jednostavna... barem u ovom slucaju vezanom za Judu, mi , kao vjernici i krscani dobro si rekao svi smo vise - manje na istom kolosijeku i kao takvi trebamo uvijek imati nadu u oprost, zato i kad smo slabi a to cesto jesmo jer smo samo ljudi imamo sakrament ispovijedi pa kad shvatimo da smo sagrijesili uvijek se mozemo iskreno pokajati i nastaviti svoj dalji zivotni put, ne znam zasto i kako je kod drugih ali kod mene je uvijek izrazena tendencija sazaljenja nad gresnikom, uvijek mi zao kud je isao uraditi to i to...sto mu je to trebalo.... uvijek ja tako prebirem po svojim mislima i tako naidjem i na tog jadnika Judu presabiruci sve skupa i sto prokaza Sina Bozijega i sto se na kraju objesi... shvatio je sto je ucinio...e tu je ta dvojba..shvatio je i onaj razbojnik kraj Isua na krizu dakle i u srcu najokorjelijeg gresnika javila se i proradila savjest. A savjest je nesto sto svi mi bez izuzetka na dobre, lose, zle ili malo manje zle imamo. Da je Juda ostao doslijedan svojoj pohlepi na tridesest srebrnjaka rekao bi covjek nema se tu vise sto reci...ali u njemu se javila njegova savjest i zal sto je napravio i tu je taj medjuprostor gdje se javlja misao na Judino spasenje tako ja to gledam i vidim a sta je u onoj drugoj dimenziji onostranog ipak ne znam.
Ne treba ipak zdvajati nad ljudskim sudbinama i prepustiti se nekom negativnom razmisljanju, kroz zivot nas krscana treba ici stazom kojom smo nauceni i kojoj pripadamo ako koji puta zastranimo i odemo u neke sporedne ulice nasih zivota dobro je pogledati na znak koji stoji na raskrsnicama nasih zivota a to je kriz, kriz je fascinantan i izazovan tesko je to objasniti rijecima treba ga zapravo dozivjeti, u krizu je ta fantasticna snaga oprosta, zato ja mislim da je Isusov kriz mozda Judina sansa oprosta.... ako sam sad opet zakomplicirala

zao mi je ali sto napisah - napisah

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

» Odgovor na ovaj osvrt...

edita