barlovci-zupa.org

1. 21-04-2006 13:13

Galeb, Plavi voz i tome sli?no

Neki dan pro?itah kratku reportažu u nekom našem hrv. tjedniku o onom nekad veli?anstvenom brodu zvanom Galeb. Vidjeh i sliku, zahrdjali, dotrajali i zaboravljeni nekad najljepsi brod na Jadranskoj obali stoji sam, napušten i zaboravljen. Podsjetio me kao i Plavi voz iz ove pri?e na jedno vrijeme koje je iza nas a koje je nekad ve? davno izgledalo neumrlo, neuništivo i vje?no. Kao i vodja u tom vremenu koji se volio voziti tako tim skupocjenim i velebnim željeznim napravama, statusnim simbolima državnika kojem su pripadali. Prisjetih se i svih onih svibanjskih kišnih jutara kada smo bili primorani stajati i iš?ekivati, mi ?aci nižih razreda onu famoznu tzv. štafetu mladosti i svaki put dobivali prehlade nakon tog beskona?nog ?ekanja ipak negdje popodne dobili dopuštenje oti?i ku?i i ugrijati se. A eto jednom sam i vidjela tog star?i?a o kome pri?a govori na onoj našoj željezni?koj stanici u Budžaku. Vidjela sam i onu njegovu bijelu pudlu i bila mi nekako interesantnija od same pojave tog tadašnjeg velikana. I sada nakon svih tih godina, kad god pjevamo onu ?uvenu u tom tadašnjem društvu zabranjivanu, kontroverznu Vilu Velebitu, ja se prisjetim svih onih ?ekanja ne?ega što je taj Plavi voz treba o donijeti, neku ?aroliju u moj grad, i sad kad je svima sve jasno oko te ?arolije i kud nas je dovezla meni padne na pamet ona njegova pudlica, je li i ona imala onu nesretnu sudbinu kao onaj moj Brandy i svi naši psi koji su ?uvali naša doma?instva i bili dio naših života ili se i njegova pudla provezla nesmetano do sigurnog staništa daleko od nemira koji se bio zavukao u ono vrijeme rata. To?no je da se zbog jedne pjesme ispjevane mnogo godina prije dolaska toga mo?nika i pojave njegovog Plavog voza mnogo ljudi našlo kažnjeno ili primorano biti protjerano u neke nove prostore daleko od rodnog kraja. Ti ljudi i danas pjevaju Vilu Velebitu i nitko ih ne kažnjava. Nau?ili su ipak u novom svijetu da dijete kao ni odrasli ne trpe udarce i da je znatno lakše djecu odgajati nekim drugim metodama koje danas moderna društva usvajaju. Nažalost, u onom društvu u kojem smo živjeli niti je pedagogija bila na visokom nivou a niti se pridavalo zna?aju pravilnog odgoja djece. No, eto mi smo neki otporan narod, pa ipak izrastamo iz svih životnih okolnosti nekako ja?i i ?vrš?i i danas kad smo odrasli možemo se prisje?ati iz razli?itih uglova nekih kazni naših roditelja ali i onih dobrih stvari koje su nam usadili u naš odgoj a to je ipak nešto najvrijednije i traje još dugo nakon onog sustava u kojem smo odgajani. Kao uostalom i pjesma Vila Velebita.

Guest

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

» Odgovor na ovaj osvrt...

edita