barlovci-zupa.org

[ STATISTIKA ]

Korisnika: 159
Novosti: 215
Linkova: 8
Posjetitelja: 2126141

[FOTO ARHIVA]

GOSPODANDJELI-2003.
hits: 264

1. 20-08-2006 15:26

edita

Na Velilku Gospu posjetih groblje Crkvene. Vidjeh nakon 14 godina mog izgnanstva poznate ljude, prekrizih grobove mojih rodjaka, prijatelja, neke od njih pomalo zarasle u travu, ostecene, osamljene. Na polasku ukaza mi se prilika proci kroz Budzak. E, taj moj stari, dobri Budzak.... Docekao me sutke, a ni meni nije bilo do nekoh velikog razgovora. Sad pitate se, sto se ima govoriti s nekim mjestom gdje si nekad zivio.... e pa u mom slucaju ima. Ja sam u tom mom Budzaku uvijek pricala sa svime sto me okruzivalo, razumjevali smo se mi bilo nam je lijepo tada. No, stvari su se promijenile kako i sami znate. Zastadoh pored one moje bivse kuce u kojoj sam se rodila, dakle, koja mi je bila dom. Pogledah u onu moju sobu sestru, navuceneih roletni, dotaknuh ogradu prstima, ocima upih sav onaj ambijent oko mjesta mog djetinjstva i pomislih, Boze, o Boze moj, kako je lijepo nekad bilo ovdje, kako nam je lijepo bilo zivjeti u nasem Budzaku.... no, zivot ide dalje. Budzak vise nije moje malo misto, ja zivim u velom mistu veoma daleko od njega i on od mene. Ali veze nas jedno, budzacka upornost, kad nam je tesko, kad nas razdvajaju daljine, kad plivamo u moru poteskoca izdrzavamao. Ne zalimo se. Poput naseg Budzaka. Tiho i neopazeno prolazimo ovim svijetom , kao sto Budzakom prolaze neki drugi ljudi, tako i mi budzacani idemo dalje. Samo ponekad kad se tamo nadjemo u tom nasem Budzaku zastanemo, kao ja neki dan, predahnemo, oslusnemo je li jos ziv taj stari, strpljivi, dobri Budzak i nastavimo dalje.....

Guest

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

» Odgovor na ovaj osvrt...

'Gost'

CB Online