Thank you for taking the time to report the following comment to the administrator of this site.
Popunite polje tekstom vašeg zahtjeva i klik na submit tipku da bi proslijedili vaše mišljenje.
Comment in question
1.
24-06-2007 09:03
...
Evo nas u jos jednoj ivanjoj noci, jedna od najromanticnijih noci jest noc kad se svici i drage baje zasvijetle kraj malih potoka, po livadama i sumarcima, kraj prozora soba gdje umorna djeca pokusavaju zaspati no od uzbudjenja svega dozivljenog sanjaju otvorenih ociju, vatre svijetle, obasjavaju tu ljetnju ivanju noc. Tako je to bilo nekad u doba moga djetinjstva, mozda je tako jos negdje u nekom mjestu gdje se jos uvijek mogu naci vatre i svici. Sjecam se da sam jedne godine imala pet dana svog vlastitog "kucnog ljubimca", cijelih pet dana svijetlio je svitac u bakinoj tegli od pekmeza. Bio je to najljepsi fenjer koji sam ikada vidjela. Bio je zelenkaste boje a prelijevao se u neki odraz narandzaste kao one mentol bombone. Bio je to zivi fenjer sa potpuno zivim svicem. Na poklopuc su bile izbusene rupe da taj svitac ima zraka i da moze zivjeti. No, svicev zivot je kratkotrajan poput nagle vatre, brzo sagori i zavrsi se, kao da ga neki veliki oganj mnogo jaci i snazniji sagori i proguta. Tako je bilo i sa mojim svicem, ostala je samo prazna tegla kao neka prazna napustena skrinja u kojoj je nekad bilo mnostvo zlatnih dukata. Tegla bez svica nije fenjer. Sa svicem ona postaje ispunjena gorivom ,pogonom ,koji ju obasjava i postaje prava mala lampa. Tako je to sa zivim fenjerima u noci svetog Ive. Moj svitac je cak imao i ime, zvao se Romanticar.