barlovci-zupa.org

1. 21-10-2007 06:52

...

Kad savladam ovaj mali prozor u koji staje samo tri tisuće i petsto karaktera, i u njemu vam uspijem reći što sam namislio, i kad to bude uredno sa kvačicama i ostalim kako treba, e onda ce to početi zapravo, ovo su sve samo vježbe iz pravopisa i čistopisa.

Pisao sam nekad sa ovim znakovljem, evo po sjećanju odmah nađoh smjehuljak, sad mi na sasvim drugom mjestu na tipkovnici, a kad ga ovako pred vas postavim jednako vidim dolazi sa moga lica.

Baš zgodno!

Ode petsto karaktera dok trepneš.
Opažam da što više imamo vise nam fali. Pored sve ove miline i mogućnosti, meni sad nedostaje da mi ovdje pored, jos i naše ranije pisanje pred očima, nije to problem sve je postalo daleko na jedan klick, ali razmišljam, koliko je onoga što nas priječi i otežava nam, a koliko onoga što nas pokrene da oživimo.
Eto ću od ovoga Ivanovog smijeha koji se na sve nas proširi, reći par riječi o Dobrom Duhu Kršćanskog smijeha. Jer ni smijehovi nisu svi isti, ima osmijeha i podsmijeha, osmijeh podiže a podsmijeh ponižava.
Ako hoćete da vam je vožnja uvijek zadovoljstvo, a ne zaboravimo da je upravo to oduvijek za nas bila Božija nakana, onda se morate odreći nervoze. Sve razloge za nervozu jednostavno odbacite u paketu. Zašto onaj tamo samo ljudima smeta, zašto su neki bezobzirni, zašto je poledica ili kiša, sve to i more drugih bezveznih izgovora nije opravdanje da nam se u osmijeh useli podsmijeh. Jer će on po svojoj naravi rušilačkoj sve što smo sa osmjehom gradili porušiti. I tako dok osmijeh putovanje čini božanskim za sve putnike u vozilu, podsmijeh od njega napravi začas pakao.
U tradiciji i u genima smo naslijedili sklonost smijehu, to sam oduvijek u našemu narodu posebno volio, upravo to nas je činilo pitomima i blagima, kad bi se sa svijetom poredili mogli bi pogrešno pomisliti da u našemu narodu samo pođekoji nije svetac.
Sreća ne poredimo se sa svijetom nego sa našim IDEALOM, pa kad vidimo kakvi smo vozači, iako bi rado popustili nasoj prizemnoj naravi i u gužvi i žurbi i sami krenuli gristi si nokte, ili ne daj Bože dragi gristi čokoladu od muke, hahaha, ne, nećemo se žderati i kvariti si trenutak, dobri vozači nikada ne zaboravljaju putovanje, kakva god da je trenutna muka. U životu nisu strašne muke i problemi, nego je strašno što mnogi tome podlegnu, a dato nam je zapravo da se na tome uzdignemo.
Svi smo vidjeli do sad putujući, da je put krivudav i pun uspona i nizbrdica, ...Quote

nika muka nije dovijeka

moja baka je ponavljala ko da mehlem stavlja na ranu,
Kad bi svirači mislili na muku koja je pred njima dok ne prosviraju, nikada mi njihove svirke čuli ne bi, shvatite svoju vožnju kao ucenje sviranja, znajući da vam nervoza ne pomaže, ona ce otpasti kao nepotrebna, a vožnja ona, ko simfonija.
Mnogi niti prave razliku niti obracaju pažnju da li se smiju ili podsmijavaju, meni ovo kao i Josipu smijeh pa ga pozdravljam, i u njemu pozdrav svima, idem prije nego ovaj prozor zajauče, ne trpaj više u me insanu kršteni!

Ako sam koju kvačicu ispustio ne galamite na me, ipak je najvažnije da znam gdje mi je osmjeh

evo ga ,

, kad se sjetim,

i da pojma nemam gdje mi je podsmijeh, pitam se da li sam ikad i znao.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

» Odgovor na ovaj osvrt...

Plamenko B