Ne mogu a da ne spomenem TV pravila bivše države: kraj programa u 11 sati na večer, a vikendom najdalje do ponoći. Igranka u Dragočaju i Zalužanima traje do 11 iza toga razguli kući. Momci su vodili cure pješke do kuće pa se onda vraćaj isti dio puta do svoje kuće. Sada izlasci počinju u ponoć, auta klate tamo-amo, na žalost gine mladost u tom jurcanju. Država ništa ne poduzima i ne kontrolira taj segment društvenih zbivanja. Kad si mogao prije vidjeti na TV-u neke proste filmove, golotinju i slično? A sada toga imaš u podne i nemaš nešto školskih emisija koje su poučne. To su neke premetaljke nagradne igre. Časopisi? Pa to je užas.
Spomenula si i srednju školu i propovjednike. Koliko mi je poznato samo je ravnatelj svećenik, a ostali su djelatnici, kako to piše i u članku, sa drugih škola i tu rade kao dopunu satnice. U svakom slučaju jesu iskusni radnici i to je svakako veliki plus.
Mišljenja sam da bi morali malo više rješenje gledati i u politici, pa to se i zove obrazovna politika. Nemojmo kod izbora gledati tko više prebraja kilometre cesta, napravljenih objekata, tko više mrzi ove ili one, kolike će dati penzije, hajdemo gledati kakav obrazovni sustav će ponuditi stranka u izborima, kako će se zalagati za mladi život i perspektivu naših mladih koji završe škole. Što će nam vlast koja ne može i neće suditi TV baš po aspektu djelovanja na mlade (krvavi filmovi puni nasilja, besramne scene koje gledaju roditelji i djeca zajedno, sapunice u kojima je sve dopušteno i ubiti onoga tko ti smeta).
Ovo je ovako općenito i već sam na sličan način pisao ovdje, ali neka se malo ponovi. Još uvijek, evo i neki dan, slušam jednog roditelja gdje sliježe nemoćno ramenima i govori djetetu da u ovom svijetu ne može više ništa steći poštenjem, da je bolje da malo bude „lopov“. Kao i to da instruirani „europski i moderni i emancipirani i liberalni, otvorenih nazora i širokih vidika“ roditelj podržava istospolni brak. Kad ga priupitaš da li bi prihvatio da kćerka dovede za zeta u kuću drugu žensku osobu, onda odgovara: a ne, ja bih unučad. Eto ti našeg JA i pameti.
Evo ja ću završiti a ne započeti Papinom porukom i rečenicom iz gornjeg teksta: „Pritom im ne treba udovoljavati u njihovim pogreškama, praviti se kao da ih se ne vidi, ili još gore, složiti se s njima kao da su one nove granice ljudskoga napretka – upozorio je Papa, te dodao kako jezgra odgoja, kao i cijeloga života, može biti samo pouzdana nada. Naša je nada danas ugrožena s raznih strana, te postoji opasnost da i mi ponovno postanemo, kao stari pogani, ljudi „bez nade i bez Boga“.“
Ova prva recenica po meni kao da je pisana da se nekako otpocne tekst, tko ga je pisao nije ni vazno makar dolazilo i od samog sv. Oca dakle, cim je osoba postala roditelj automatski je preuzela rizik tj. hrabrost usmjeravanja i odgoja jednog ili vise novih bica na ovom svijetu. Dakle, prvo je roditelj taj od kojeg sve pocinje a u lancu odgojnih sturktura kroz koje dijete treba proci roditeljska zalaganja vrlo cesto ostaju na margini neuspjeha. NEUSPJEHA. Zasto je to tako, zato jer je drustvo to koje odredjuje, promovira i zakonima formulira sta ja u stvari najbolje za nove narastaje...pa tu imamo, kucni odgoj na koji se nadovezuje skola koja ima svoj zakon svoje formule i svoju nastavnu pedagogiju u kojoj cesto je i sam nastavnik tj. ucitelj sputan uciti onako kako bi trebalo djecu jer moze povrijediti skolske odredbe i normative, crkva karika izmedju doma i skole cesto u sredini nicega - ovdje gdje ja zivim vjeronaucni odgoj onaj pravi je sveden na hrv.skolu petkom sat i pol koja ako je to vazno spomena kosta roditelja sto dolara za godinu i u kojoj je program dosta nejasan i nerazumljiv djeci jer sva ne znaju hrv. za koje se opet krivi roditelj sto ga nije poucio, oni koji malo vise zele vjerskog odgoja plate narednih sto dolara kanadskoj zupi pa imaju katekizam jednom na tjedan da dodatno nauce nesto o svojoj vjeri. Oni bogatiji plate katolicku skolu koju je Zorica objasnila koliko kosta pa onda eto sto prestiza radi a sto i zbog malo jace discipline stavljaju svoju djecu u taj odgojni program. Dakle, roditelj je taj od kojeg se ocekuje napor da svom djetetu da sto bolju u ovom slucaju vjersku ili uopce obrazovnu ili pak odgojnu edukaciju. Drustvo malo ili vrlo malo pomaze ali namece zakone koji se moraju postovati. Djeci je omoguceno legalno ici raditi od petnaest godina dakle, nesto malo zaraditi i to malo potrositi obicno na skupi modni dizajn. Stega i odgoj kako ih pravilno ukalkulirati u svijet roditeljske i uciteljske pedagogije? Da, to se moze jos uvijek mozda u banjaluckom novootvorenom skolskom centru gdje rade vrhunski propovjednici, ucitelji predavaci koji imaju vrlo dobre temelje ali ovdje gdje ja zivim to je suhoparno. Kada sam krizmana neke godine u B.Luci nastavila sam ici na redovita predavanja dr. Orlovca, bisk. Komarice itd. itd. itd. u biskupiju, naravno da je bilo od koristi i da su te generacije stasale u kvalitetne osobe, izgradjenoj i jakog karaktera a to je dokazao i ovaj rat u kome smo svi preko noci odrasli ali i opstali, a sta reci za danasnje generacije mladih koji su pusteni na milost i nemilost velikih mallova, skolstva koje je pomalo izgubljeno u zakonima i kodexima koji izbacuju Boga, a uvode neke druge smjernice koji mi roditelji niti mozemo razumjeti niti prihvatiti. Stega i odgoj idu jedno s drugim a ne jedno pokraj drugoga, nije isto odgajati dijete u Italiji gdje je Papa ili u Africi ili pak u Kanadi. Standardi su razliciti tj. uvjeti, kultura zivota i sam mentalitet etnicke pripadnosti. Dijete se u nekoj siromasnoj africkoj drzavi moze pouciti vrijednostima zivota uz tablu i kredu i saku bombona i ono ce biti zahvalno sto ima priliku uciti. U bogatim zapadnim zemljama djeca od malih nogu imaju mogucnost interneta, ponudjenih rjesenja, njihovi snovi su skupa auta, putovanja itd. itd. a dovoljno je pogledati koliko su posjecene knjiznice pa da se svi zapitamo kuda ide nase suvremeno drustvo danas.
Po broju onih koji su otvorili ovaj prilog da se naslutiti da ljude manje više to baš i ne zanima. E to je jako zanimljivo za primijetiti. Inače sam tekst je jako dobro napisan pa me baš zanima da li ga je papa sam pisao ili je u pomoć priskočio netko od brojnih savjetnika.