Eh da, svi?a mi se ovaj naglasak Edite na mržnji samog zla, a ne onoga tko je to u?inio. Ali, to je velika zada?a odvajati zlo od zle osobe.
I malo bih ispravio svoj prošli osvrt: dakle, nitko nije dostojan da mu poklonim svoje emocije, kad se emocija zove mržnja. Nasuprot ovoga, svi, ali baš svi, dostojni su da im se izraze pozitivne emocije, ljubav, prihva?anje, prijateljstvo i sl. Do?osmo ovako do one Isusove: "Ljubite i svoje neprijatelje."
Nadam se da ovo ne treba posebno obrazlagati, ve? pamet u glavu.
Ono što nam se dogodilo u prošlom ratu velikim dijelom spada u domenu racionalnog, tj. da pamtimo, ne da bi mrzili ve? da ne ?inimo isto i da se isto ne ponovi barem od nas samih. Povijest- u?iteljica života.
Iako sam zapravo ovim prilogom dala svoje razmisljanje o oprostu ipak bih se kratko jos jednom osvrnula na ovaj drugi dio dakle oprastanje u nasim medjuljudskim, svakodnevnim susretima. Dopalo mi se ovo zadnje Josipovo razmisljanje o emocijama. Da, nazalost, danas je puno osoba koji zapravo ne zavrijedjuju nase emocije zbog svoje dvolicnosti, neiskrenosti, podlosti itd... Mrznjom se dakako ne postize nista drugo do akumuliranja nove kolicine mrznje no, kada mene osoba povrijedi onda ja ne mrzim vec zapravo mrzim na zlo koje je doticna osoba ucinila. Zapazila sam takodjer u kontaktima sa ljudima da ljudi vole zlorabiti tudje emocije. Zasto to rade, ne znam, ali biti tvrdokoran, ne pokazivati svoje emocije pravilo je koje je danas dobro doslo svima onima koji ne zele ostati uvrijedjeni, ponizeni ili ismijani. Cak ovoj metodi skrivanju naravnih osjecanja i emocija pribjegavaju i djeca plaseci se da ne budu povrijedjena i tako ismijana u njihovom drustvu. Jednom rijecju, drustvo u cjelini u kojem zivimo parada je razlicitih maski kojim prikrivamo svoj unutarnji svijet kome smo prirodjeni. Mozda ce moj slijedeci prilog upravo obraditi ovu temu. Ja jos uvijek vjerujem u dobru, iskrenu rijec, ljude dobre volje i neizbjezni osmijeh.
Kratko ?u ovaj put. Ivan ima u jednom pravo: oprost se može dati onom tko zatraži, onome tko žali za u?injenim nedjelima. U našim prilikama svi su u pravu i svi su krivi, pa i mi sami. Muslimani su sami sebe bombardirali u Sarajevu, naši ljudi sami sebe otjerali iz BL ili..., "zaradili smo to".
Morate se složiti da je reklamna,medijska mašinerija jako mo?na u ovoj situaciji gdje nitko ne odgovara za op?i progon iz BL, za 20000 silovanih žena u Bosni, uglavnom muslimanki, nitko ne odgovara za Srebrenicu ...
Još ispada da je sve to zavrije?eno, tako da ?e do?i do situacije da se žrtva treba ispri?ati zato što je naljutila nasilnika.
Druga mogu?nost oprosta, napokon i jedina kakvu pravi krš?anin mora prakticirati, jeste da oprosti na?elno, da u svom srcu ne nosi mržnje na bilo koga. Otvoriti se životu i makar izvu?i pouku iz svih tih zlodjela koja su, na kraju krajeva, svi ?inili: da se nikad više ne ponovi, a kako se nebi ponovilo ne smije se zaboraviti i mora se oprostiti da ne do?e do gomilanja mržnje na mržnju.
I na kraju, vjerujte da nitko nije dostojan da mu poklonim svoje emocije makar se te emocije zvala mrnžnja. Jednostavno neda mi se mrziti. Teško mi je mrziti.
u nekom mom iskustvu u ovoj zemlji, promatrajuci nase ljude cini mi se da se ona zadnja recenica ne opisuje kako treba.Kontra....ono sto je dobro pise se na pijesak da ga vjetar sto prije odnese ali sjecanje na uvredu treba uklesati na kamen....nazalost to je istina, ne u mom slucaju ali ima takvih slucajeva. Prica je poucna ali u vecini slucajeva se ne praktikuje.....onako kako je pisac napisao.
Ima li oprost svrhu ako nema kajanja. Da li oprostiti znaci osloboditi sebe nepotrebnog negativnog balasta. Meni osobno ide na zivce ona poznata fraza nakon rata koja kaze: oprosticemo ali necemo zaboraviti. Sta to znaci. Onima koji su nas otjerali ja ne oprastam nista osobno nego sam samo odlucio da o tome ne mislim kroz neku mrznju. Dakle ako hoce oprost neka me zovnu, kleknu na koljena i pokaju se i zatraze oprost. Ja cu onda to ozbiljno razmotriti. Ovo djeluje malo zestoko ali je upravo onako kako ja to osobno dozivljavam. Dakle nesavrseno.