Kad je rijec o nama Hrvatima iz Bosne i Hercegovine a pogotovo Hrvatima iz Banja Luke vrlo cesto nailazimo na brojne rasprave i osporavanja o postojanju hrvatskog jezika u Bosni. Tome smo pored rata i vremena koji je netom iza nas izlozeni upravo mi Hrvati iz Bosne rasireni po cijelom svijetu. Kao sto svi znamo kako je velika nepravda progonom i etnickim ciscenjem ucinjena nasem narodu tako se susrecemo i s cinjenicom da se i danas vrsi veliki pritisak da se hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini zamijeni nekim drugim, primjerice bosnjackim ili da se ustraje u prisilno nastaloj formi tzv. srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog jezika kreiranog za bivseg socijalisticko - komunistickog rezima. Primjecujem da se pogotovo banjaluckim Hrvatima ponovno zeli nametnuti ideja o zajednickoj jezicnoj pripadnosti pa kao da nije dovoljno sto smo etnickim ciscenjem protjerani iz svoga grada, pobijeni raseljeni, opljackani a sve u ime i kao rezultat procesa koji je zapoceo jos davno prije ovog rata.

Sama sam svjedokom 90-tih godina kada su se preko noci skidali latinicni nazivi robnih kuca npr. Boske, Standarda, Triglava itd.. i postavljali cirilicni nazivi istih ili dnevnih banjaluckih novina Glasa koji je preko noci promijenio tiskanje na iskljucivo cirilicnu formu pisma a valjda sve u prilog "kulturnoj autonomiji" novonastalog sustava koji se s svim silama obrusio na nesrpsko stanovnistvo u Banja Luci te nekako ispada da smo u ime i za volju jednog naroda duzni ispriku sto ne prihvacamo srpski jezik i cirilicno pismo kao svoj maternji jezik.

Jezik kao i svaki drugi bogatiji je, ljepsi i raskosniji ako obiluje narjecjima odnosno dijalektima od kojih se upravo hrvatski jezik sastoji.U stokavici koja se koristila u banjaluckom kraju susrecemo takodjer oblike ostataka ikavice pa cak i cakavice pogotovo u nasem narodnom govoru ili molitvama kao sto je to "kantanje" npr, te narodnim pjesmama itd... No, s represijama za turskog doba te Austro-Ugarske Monarhije a u novije vrijeme za komunistickog rezima nasi krajevi usvajaju u govoru tudjice pa tako hrvatski jezik u Banjaluci i okolici zadrzava germanizme, turcizme, oblike madjarstine i naravno srbizma. No, hrvatski jezik posjeduje i zadrzava kako u cijeloj Hrvatskoj tako i u Bosni a i nasim krajevima i izvorne oblike znacenja pojmova kao sto su to mjeseci u godini. Pa tako imamo sijecanj, veljacu, ozujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac sto se jos jedino u takvom izvornom obliku moze susresti kod Poljaka. No, vrlo cesto raseljeni Hrvati Banja Luke nailaze na konstantna aludiranja o njihovom pravu na maternji hrvatski jezik spocitavajuci im istovremeno i pravo na nacionalnost u Bosni svrstavajuci ih u zajednicku grupaciju pod Bosance sto je jos jedan primjer neupucenosti i neznanja mnogih koji ne poznaju niti zele znati povijest i kulturu Hrvata iz Bosne u ovom slucaju nas iz Banja Luke. Hrvatski jezik u Bosni bio je sustavno potiskivan dugi niz godina tzv. srpsko-hrvatskim jezikom a za posljedicu imamo danasnji oblik hrvatskog jezika koji je u mnogome osakacen u njegovoj ljepoti i cistoci. Tu su u novije vrijeme uocljive primjese i posvojenje tudjica usvojenih iz srpskog jezika makar je srpski jezik u velikoj mjeri samo mladji brat hrvatskog jezika. Neki zastupaju tezu cirilicnog pisma uvazavanog kao sluzbeno pismo pored latinice ali cirilica je pogotovo za vrijeme ovog rata uvedena kao primat i gotovo je potpuno istisnula latinicu iz uporabe u prostorima grada i okoline gdje smo nekad zivjeli. Kao sto je sustavno nametana u bivsoj drzavi u kojoj su se pomno birali ucitelji i nastavnici srpsko -hrvatskog jezika u skolama pa tako i odabir lektire i djela spisatelja te su mnogim povijesnim hrvatskim spisateljima nije pridavalo gotovo nikakve vaznosti dok su se drugi srpskog porijekla naturali u oblasti knjizevnosti i jezika u skolama i drugim odgojnim ustanovama te se tako Senoina ili Maruliceva djela ili pak Ragovor ugodni naroda Slovinskog Andrije Kasica Miocica, sasvim malo ili uopce nije moga naci u skolskom programu.

Osobno sam ljubitelj arhaizama, starih, gotovo izumrlih rijeci koje mladi narastaji niti koriste niti razumiju. No, arhaizmi u sebi sadrzavaju upravo ostatke ikavice ili ovih drugih spomenutih narjecja ili je to govor neobrazovanog dijela pucanstva ali u kojem se zadrzao najcisci oblik hrvatskog jezika u Banjaluckom kraju a i sire.
Uocavam takodjer jednu problematiku novijeg datuma kao posljedicu raseljavanja nasih ljudi diljem Hrvatske i svijeta. Ovi prvi nastanivsi se u dijelovima Hrvatske kao Primorju, Dalmaciji, Lici itd.. usvajaju nove rijeci sukladno podneblju u kom su se nasli pa tako mozete cuti iz usta jednog Hrvata iz Bosne sugaman umjesto rucnik, pirun umjesto zlica, itd.. sto su opet tudjice u dijalektu ovog puta talijanstine. Kad smo kod ovog dijela Hrvatske znam da se na otoku Krku npr. kaze zaprto za zatvoreno, zaprti vrata ili prozor a sjecam se moja bi baka znala reci kad bi mi djeca puno govorili, "djeco, pricate kao nezaprt mlin!" Dakle uocljiv je ostatak cakavice u nasem govoru prenesen vjerojatno seobom Hrvata iz dijelova Hrvatske tj Dalmacije ili drugih dijelova u Bosnu. Pored spomenutih srbizama u govoru Hrvati Banja Luke imali su i veliki fond germaniskih rijeci iskrivljenih oblika ili u punoj formi u svom jeziku. Tako smo cesto puta znali cuti ili kristiti njemacke rijeci a mozda i sami nesvjesni da ih izgovaramo kao rijeci stranog podrijetla. Ovdje navodim neke:
Stekdoza- utikac, steker, vaser-vaga, cukar, laufati, ceker, supa, germutajg, laufer, fajercag, kurslus, spajza, zingati, grosmama, suster itd...
O turcizmima odnosno orijentalizmima ne treba posebno govoriti jer su za visestoljetne turske vladavine ostali ukorijenjeni u hrvatskom jeziku sve do danas a koji se uporabljuju narocito u narodnom govoru, narodnim pjesmama, salama, poslovicama itd... No, goruci problem hrvatskog jezika jest silom nametnuti srpski u hrvatskom govoru i tu se jos uvijek pokusavaju zanijekati nespojivosti i razlicitosti ovih dvaju jezika i njihovih pisama.

Problem raseljenih Hrvata po drugim europskim i prekooceanskim zemljama predstavlja usvajanje iskrivljenih oblika stranih rijeci pa se dobiva deformirana forma nekog novonastalog oblika tog istog jezika. Takvu formu jezika obicno rabe ljudi nize naobrazbe koji se u zelji sto prije asimilacije u novonastalu sredinu tj. drustvo prilagodjavaju i jezicnim usvajanjima nekih rijeci koje opet izgovaraju u formi maternjeg jezika pa se tako dobiva jedan nakaradan oblik hrvatskog jezika.
Za moga boravka u Hrvatskoj primijetila sam poplavu englescizama u promidzbenim emisijama, poslovnoj korenspodenciji, nazivima modnih agencija, ugostiteljskih objekata itd. sto oslikava stanje drustva i odaje sliku jednog kosmara u kome se ni vjerojatno vrhunski jezikoslovci ne mogu snaci.

No, primjecujem i u samoj Banjaluci cirilicno-latinicnu formu natpisa, sluzbenih dokumenata itd.. kao da zvanicnu cirilicu nikako ne mogu u cjelosti naturiti ni sami sebi pa latinici jos uvijek zadrzavaju u nekom izvitoperenom obliku u nazivima pogotovo engleskim koji se mogu citati prolazeci kroz Gospodsku Ulicu ili Zanatski Centar itd... Pokusala sam pronaci suvenir sa latinicnim nazivom Banja Luke ili Kastela npr. ali to je naravno bilo nemoguce jer cirilcni nazivi su svugdje na suvenirima s pravom prvenstva naravno no ne znam da li im to pridonosi boljoj prodaji istih slucajnim turistima ako zalutaju u ovaj oblik Banja Luke kakav je trenutno ili se time zeli staviti do znanja kako se u ovom gradu njeguje dvojezicno pismo kao ravnopravno i u svakom pogledu vrijedno paznje i divljenja ne racunajuci da smo upravo cirilicnim pismom dobivali pismene otkaze s radnih mjesta, pozive na prisini rad, prijeteca pisma itd... tako da mi onaj natpis Dobro dosli u Banja Luku velikim cirilicnim slovima i ispod mnogo manjim latinicnim izgleda kao cisto licemjerje i "prodaja magle" lakovjernim ili neupucenim u okolnosti u kojima se ovaj grad nasao.
Najvece iznenadjenje predstavljali su nadgrobni spomenici na Crkvenama npr. novoukopanih pokojnika vjerojatno srpske nacionalnosti s cirilicnim natpisima. Valjda vise ni groblja nisu postedjena od agresivnosti jezicnog nasilja. Jezik, vjera, nacija i kultura jesu karakteristike jednog naroda, tko to osporuje, negira ili pokusava omalovaziti ili nije upucen u povijest ili namjerno zeli ponistiti postojanje naroda kao dijela drustva u prostorima zvanim drzave. Ovdje gdje zivim u Kanadi postoje dva ravnopravna jezika engleski i francuski no, Francuzi ili bilo koji drugi narodi (a ovo je nadasve multikulturalna zajednica) rodjeni ovdje od roditelja koji nisu rodjeni ovdje zadrzavaju pravo na svoju naciju i korijene odakle su dosli kao i pravo da se smatraju dijelom ove velike zemlje i njene multikulturalnosti i nikom ne pada na pamet da vrijedja,negira ili omalovazava druge nacionalnosti, njihov jezik i kulturu kao sto je to slucaj na nasim prostorima.

Približna ocjena

   (0 vote)

Prikaži 4 of 4 osvrti