Povijesne zabilješke, izvještaji evandjelista, fakte pribilježene u kronikama prihvacamo kao nešto vec odavno receno, bez nekog veceg razmišljanja o tome da li u tim bilješkama stoji ipak necije gledište, dogadaj koji se zbio nekada ali koji je opisan ipak necijim subjektivnim razmišljanjem i tako ubilježen ostao u povijesnom zapisu i prihvacen kao fakat, cinjenica kojoj se nema što dodati ili oduzeti.
U cijeloj povijesti covjecanstva ukljucujuci sve najomraženije likove vladara, tiranina, progonitelja, osvajaca, vojskovodja itd... ni jedan dakle od njih , nije zadobio epitet najomraženije osobe kao što je to izdajica Sina Božiijega tj. Juda Iškariotski. Kada nabrajamo apostole njega stavljamo na zadnje mjesto, kada govorimo o izdaji najbolji i najvjerniji sinonim jest opet Juda. U Judinom poljupcu stalo je više izdaje nego u svim dosadašnjim nevjerama, prokazima i izdajama kroz cjelokupnu povijest ljudskog roda. Za Judu je i sam Isus rekao:"Bolje bi mu bilo da se ni rodiao nije"!

Ali, Juda se ipak rodio, vjerno služio Isusa kroz tri godine, bio jedan od apostola koji se odrekao svega i pratio Ucitelja na njegovom putu propovijedanja i naucavanja. Ipak Juda je izdao Isusa za trideset srebrnjaka. Tu prestaje svaka dalja razmišljanja osim onog u kojem se vidi pocetak muke Kristove i užasa , u vlastitoj spoznaji pocinjenog grijeha, u nervnom rastrojstvu u Judinom slucaju oduzimanje života samom sebi vješanjem smrt i kraj Judina.

No, nije li se Juda "trebao dogoditi" u spasonosnom procesu Otkupljenja ? Nije li Juda bio predodreden da ispuni sv. Pismo? Da se Juda "nije dogodio" kakav bi slijed Otkupljenja bio? Ako vjerujemo da je Bog ljubav, da je Bog milosrde i da nitko, apsolutno nitko nije izopcen iz Božje ljubavi kako onda možemo pouzdano znati da je upravo Juda iznimka, da za njega jedinog nema spasa. Juda je primio trideset srebrnjaka i time izdao Sina Božjega, predao ga u ruke njegovim neprijateljima. No, Juda je nemalo poslije toga osjetio nemir, želio je vratiti srebrnjake, poništiti svoju odluku ali to više nije bilo moguce. Zapoceto Spasenje covjecanstva više se nije moglo zaustaviti. U Judi se nastanila sotona koja ga je vodila dalje u propast, u strašnoj duševnoj tjeskobi, u ludilu koje ga je obuzelo kad je spoznao što je uciniio Juda si prekida život i postaje zauvijek osoba koja je izdala Sina Božjega i zbog koje je Isus bio predan na milost i nemilost svojim neprijateljima. No, zar se izdaja Sina Božjega ne vrši iz sata u sat, iz dana u dan sve do danas u našim životima, u cijelom svijetu? Sa svakim pocinjenim grijehom uvijek iznova izdajemo Isusa Krista no ipak imamo nadu da ce naši grijesi biti izbrisani i oprošteni. Da Judinim poljupcem necemo zauvijek izgubiti milost i Božansko milosrde. Nipošto se ne želimo poistovjetiti sa Judom jer mi se ipak smatramo nešto vrijednijim i boljim od njega ne shvacajuci da je grijeh ništa drugo do ista ona izdaja kojom je Juda izdao Isusa.

Mnogi od nas gledali su film u režiji Mela Gibsona, Pasija. U tome filmu ponavlja se jedno te isto tema Muka Gospodina našega Isusa Krista. Za taj film Ivan Pavao je rekao, sve je tako bilo. Možda je u režiji Otkupljenja tako moralo biti da Juda izda Isusa i da zakomplicira sve one povijesne tokove kojima je covjecanstvo krenulo. Ako se Juda pokajao i spoznao što je ucinio možda, ipak možda, ona nada u Božansko milosrde nece mimoici ni Judu Iškariota.

Završavam svoje razmišljanje recenicom iz knjige Kad bi smo bili dosljedni..... "Nadam se da ce Bog prema tebi Juda imati ne samo obzira"!

Približna ocjena

   (0 vote)

Prikaži 5 of 12 osvrti