barlovci-zupa.org - Može li Juda zadobiti oprost

Posjeta : 1079

Povijesne zabilješke, izvještaji evandjelista, fakte pribilježene u kronikama prihvacamo kao nešto vec odavno receno, bez nekog veceg razmišljanja o tome da li u tim bilješkama stoji ipak necije gledište, dogadaj koji se zbio nekada ali koji je opisan ipak necijim subjektivnim razmišljanjem i tako ubilježen ostao u povijesnom zapisu i prihvacen kao fakat, cinjenica kojoj se nema što dodati ili oduzeti.
U cijeloj povijesti covjecanstva ukljucujuci sve najomraženije likove vladara, tiranina, progonitelja, osvajaca, vojskovodja itd... ni jedan dakle od njih , nije zadobio epitet najomraženije osobe kao što je to izdajica Sina Božiijega tj. Juda Iškariotski. Kada nabrajamo apostole njega stavljamo na zadnje mjesto, kada govorimo o izdaji najbolji i najvjerniji sinonim jest opet Juda. U Judinom poljupcu stalo je više izdaje nego u svim dosadašnjim nevjerama, prokazima i izdajama kroz cjelokupnu povijest ljudskog roda. Za Judu je i sam Isus rekao:"Bolje bi mu bilo da se ni rodiao nije"!

Ali, Juda se ipak rodio, vjerno služio Isusa kroz tri godine, bio jedan od apostola koji se odrekao svega i pratio Ucitelja na njegovom putu propovijedanja i naucavanja. Ipak Juda je izdao Isusa za trideset srebrnjaka. Tu prestaje svaka dalja razmišljanja osim onog u kojem se vidi pocetak muke Kristove i užasa , u vlastitoj spoznaji pocinjenog grijeha, u nervnom rastrojstvu u Judinom slucaju oduzimanje života samom sebi vješanjem smrt i kraj Judina.

No, nije li se Juda "trebao dogoditi" u spasonosnom procesu Otkupljenja ? Nije li Juda bio predodreden da ispuni sv. Pismo? Da se Juda "nije dogodio" kakav bi slijed Otkupljenja bio? Ako vjerujemo da je Bog ljubav, da je Bog milosrde i da nitko, apsolutno nitko nije izopcen iz Božje ljubavi kako onda možemo pouzdano znati da je upravo Juda iznimka, da za njega jedinog nema spasa. Juda je primio trideset srebrnjaka i time izdao Sina Božjega, predao ga u ruke njegovim neprijateljima. No, Juda je nemalo poslije toga osjetio nemir, želio je vratiti srebrnjake, poništiti svoju odluku ali to više nije bilo moguce. Zapoceto Spasenje covjecanstva više se nije moglo zaustaviti. U Judi se nastanila sotona koja ga je vodila dalje u propast, u strašnoj duševnoj tjeskobi, u ludilu koje ga je obuzelo kad je spoznao što je uciniio Juda si prekida život i postaje zauvijek osoba koja je izdala Sina Božjega i zbog koje je Isus bio predan na milost i nemilost svojim neprijateljima. No, zar se izdaja Sina Božjega ne vrši iz sata u sat, iz dana u dan sve do danas u našim životima, u cijelom svijetu? Sa svakim pocinjenim grijehom uvijek iznova izdajemo Isusa Krista no ipak imamo nadu da ce naši grijesi biti izbrisani i oprošteni. Da Judinim poljupcem necemo zauvijek izgubiti milost i Božansko milosrde. Nipošto se ne želimo poistovjetiti sa Judom jer mi se ipak smatramo nešto vrijednijim i boljim od njega ne shvacajuci da je grijeh ništa drugo do ista ona izdaja kojom je Juda izdao Isusa.

Mnogi od nas gledali su film u režiji Mela Gibsona, Pasija. U tome filmu ponavlja se jedno te isto tema Muka Gospodina našega Isusa Krista. Za taj film Ivan Pavao je rekao, sve je tako bilo. Možda je u režiji Otkupljenja tako moralo biti da Juda izda Isusa i da zakomplicira sve one povijesne tokove kojima je covjecanstvo krenulo. Ako se Juda pokajao i spoznao što je ucinio možda, ipak možda, ona nada u Božansko milosrde nece mimoici ni Judu Iškariota.

Završavam svoje razmišljanje recenicom iz knjige Kad bi smo bili dosljedni..... "Nadam se da ce Bog prema tebi Juda imati ne samo obzira"!

Praćenje (0)

Osvrti:

Približna ocjena

Prikaži 12 of 12 osvrti

1. 31-03-2008 23:41

Evo Pepicu, procitala sam tvoj komentar i evo odgovaram na njega, makar sam ja vise manje u samom clanku o Judi iznijela svoja razmisljanja kako o njemu tako i o Bozijem milosrdju koje je jednom i uvijek sama ljubav i oprost. U pravu si da neke osobe vole vise citati a manje pisati ali ucinak je isti...ili gotovo isti, svatko ima svoj udio, niti bi bilo dobro da se pise a ne cita (badav onda trud pisanja) a niti je dobro da se samo cita jedno te isto i da se ne pisu nove stvari i teme kojih ovaj nas zivot sam donosi i daje.
Dobro si primijetio, neki znaju jako lijepo pisati, ili kao Nata zamljive komentare davati no, ne mozemo nikoga siliti tko se zeli javiti i napisati svoj komentar taj ce to i uciniti, u mom slucaju stoji da ja to zakompliciram ali u biti je poruka jednostavna... barem u ovom slucaju vezanom za Judu, mi , kao vjernici i krscani dobro si rekao svi smo vise - manje na istom kolosijeku i kao takvi trebamo uvijek imati nadu u oprost, zato i kad smo slabi a to cesto jesmo jer smo samo ljudi imamo sakrament ispovijedi pa kad shvatimo da smo sagrijesili uvijek se mozemo iskreno pokajati i nastaviti svoj dalji zivotni put, ne znam zasto i kako je kod drugih ali kod mene je uvijek izrazena tendencija sazaljenja nad gresnikom, uvijek mi zao kud je isao uraditi to i to...sto mu je to trebalo.... uvijek ja tako prebirem po svojim mislima i tako naidjem i na tog jadnika Judu presabiruci sve skupa i sto prokaza Sina Bozijega i sto se na kraju objesi... shvatio je sto je ucinio...e tu je ta dvojba..shvatio je i onaj razbojnik kraj Isua na krizu dakle i u srcu najokorjelijeg gresnika javila se i proradila savjest. A savjest je nesto sto svi mi bez izuzetka na dobre, lose, zle ili malo manje zle imamo. Da je Juda ostao doslijedan svojoj pohlepi na tridesest srebrnjaka rekao bi covjek nema se tu vise sto reci...ali u njemu se javila njegova savjest i zal sto je napravio i tu je taj medjuprostor gdje se javlja misao na Judino spasenje tako ja to gledam i vidim a sta je u onoj drugoj dimenziji onostranog ipak ne znam.
Ne treba ipak zdvajati nad ljudskim sudbinama i prepustiti se nekom negativnom razmisljanju, kroz zivot nas krscana treba ici stazom kojom smo nauceni i kojoj pripadamo ako koji puta zastranimo i odemo u neke sporedne ulice nasih zivota dobro je pogledati na znak koji stoji na raskrsnicama nasih zivota a to je kriz, kriz je fascinantan i izazovan tesko je to objasniti rijecima treba ga zapravo dozivjeti, u krizu je ta fantasticna snaga oprosta, zato ja mislim da je Isusov kriz mozda Judina sansa oprosta.... ako sam sad opet zakomplicirala

zao mi je ali sto napisah - napisah

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

2. 31-03-2008 05:12

Eto,bilo je kasno u noc kad sam pisao ovaj moj mali clanak.
Mislim da sam ga mogao i bolje napisati,naprotiv cekao sam reakciju drugih clanova sa ove stranice a mozemo se na prste izbrojati i na ovo niko nije reagirao,pa sto bi??
Sve sam komentare procitao i svi smo u stvari na jednom smjeru,tako smo valjda nauceni a to i jeste istina nas svih koji se javljamo.Ipak,ima svako svoje misljenje a zapravo se sva misljenja nas svih podudaraju.
Vidim da Gospodja Edita to jako lijepo formulise,zaista.
Ja recimo,pokusavam da stvorim jedan dojam,takav dojam da me svi shvate i mislim da to ne mogu onako uciniti kako to Ivan i Edita rade.Natalija takodjer ima svoje lijepe zamisli.
Neke osobe sam primjetio,vole samo citati,pa neka!
Ali milsim da i njima nebi falilo da napisu koju stvar koja moze biti korisna za nas sve,Katolici smo,jer samo takvi zele nesto napisati na ovoj stranici,drugi,sumnjam da ce to napraviti.
Editi znam sto cu reci:ona lijepo pise,jedino kad bi mogla nesto jednostavnije ali nije uvjet.
Ja sad ne bih prestao pisati ali cu morati,lakse je licem u lice nesto reci onoj drugoj osobi jer to je sasvim jedna posebna situacija koju covjek mora dozivjeti sa nekom osobom s kojom nikad ranije nije bio u kontaktu.Ja sam to dozivio i tu nista nije strasno

.
Evo za Judu sam se vec izjasnio i rekao svoje misljenje,kriv je i on je to shvatio tek onda kada je sve kasno.Ovom namjerom zelim reci da i mi moramo biti takvi,da se ne vrijedjamo.npr. ili neke druge vece stvari cinimo koje vode u `propast`.
Svi mi imamo problema,bilo kakvih i to je neizbjezno.To ce nas pratiti sve do kraja zivota,sto stariji,sve veci problemi.
Ja sam spreman na njih.
Prepustam se Bozijoj sudbini.
Pozdrav svim clanovima i shvatite stvar kao ozbiljnu,mislio sam na ovu temu?!

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

Pepic

3. 30-03-2008 08:56

Evo sa sazaljenjem pratim ove koji nesto kukaju,(iskreno) o nekakvom oprostu.Moze li Judi biti oprosteno.Moze!!oOn je svoje ruke oprao u cistoj vodi a njegovi koji su htejeli njega bicevati,nisu se slagali!Oprost koji je on mislio zasluziti,nikako nije bio ostvarljiv.Juda je kao Zidov,jedan koji je htio da njegovi "Zidovi"ne naprave to sto je on strogo zabranio.Nije on htio da se on bicuje.
Zbog toga,zapamtite!!
Jer je zelio da mu se to ne desi,pa oprost mu je stigao veoma kasno.
Neki su vec sanjali uz tijek ratova da je on puno pogrijesio i pustio Isusa da ide na poznatu kalvariju.
Da,i sto sada?
Citao sam Bibliju.
Istina je se saznala na kraju,kraju kad je vec kasno?!
Bez njega,da nije nacinio dobro djelo i mi bismo danas bili u toj tugi.
Cemu se onda veselimo!!
Najvise onomu sto je Isus Krist izdrzao.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

Pepic

4. 29-03-2008 14:39

Ima nekad u zivotu patnji i ocaja kada covjek sam sebi zeli oduzeti zivot, prekratiti muke i rijesiti se tog svog i sebi samom nesnosljivog zivota. Mozda se u njemu javlja nemoc da nesto promijeni, mozda je nesposoban za trajnu i konacnu odluku, mozda ne zeli trpjeti jer je odvise slab i zahvata ga tjeskoba.
Kada ipak covjek sam na sebe podigne ruku, kada si oduzme zivot onda se tu nema puno vise sto reci a ipak pitanja sama od sebe naviru , da li je morao to uciniti, zar nikoga nije bilo u tom trenutku da ga sprijeci, da li se toliko poremetio ili ga je zivcano rastrojstvo toliko preuzelo pa nije vise vidio drugoga izlaza. sve su to pitanja na koje nema tko dati odgovor jer sto bi se reklo u narodu, mrtva usta ne govore.
Kaze se da su samoubojice u biti velike kukavice, ja opet mislim da se mora biti izuzetno hrabar pa poseci za takvim cinom. Ali hrabrost je ipak nesto drugo, zivjeti ovaj zivot kako god tezak bio, izdignuti se iznad situacije, vladati zivotnom situacijom, sam sebe dizati iz blata u koji cesto puta upadamo u nasim zivotima.
Kada sam bila mala , slusala sam svakave price o primjerima samoubojstava, svecenik bi u propovijedi uvijek naznacio da je najveci grijeh oduzeti zivot sam sebi taj zivot koji nam je Bog dao. Kada se ipak takvo sto dogodi, i ako se radi o nama dragim osobama, samo od sebe nailazi pitanje - zasto nisam bio blizu da toj osobi pomognem, da je utjesim da je uputim na neko drugo rjesenje njenog problema, zar je nevidljiva nit spajanja i razdvajanja u nasim zivotima tako jaka da bezuvjetno moramo biti udaljeni od nasih dragih koji su nam jednom toliko puno znacili u zivotu. Uvijek u vrijme Uskrsa razmisljam o dusama koji su sami sebi oduzeli zivot, vjerujem da je Bog bezuvjetna ljubav i samo milosrdje, molim se da bude milostivan takvim dusama, covjek je sam po sebi slab, gresan i u trenutcima svojih teskih zivotnih tjeskoba ponekad se odluci na korak samoubojstva, to nije dobro, ali na nama zivima jest da uvijek molimo za te duse, da sami Isus Krist koji je uskrsnuo i nadjacao smrt bude blizu tim dusama i da svojim presvetim ranama blagoslovi nase molitve sa spasenje dusa samoubojica.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

5. 10-04-2007 15:21

U svakom drustvu balans jest srednji sloj, srednja klasa dakle onaj veliki jaz izmedju bogatih i siromasnih, predstavljaju ljudi pripadnici srednjeg drustvenog staleza. Ako se ta ravnoteza gubi dakle ako nestaje srednji sloj drustva ostaje dakle enormno bogati i enormno siromasni. Dogadja li se to danas u vecini istocnoeuropskih zemalja u tranziciji iz proslog komunistickog sistema u ovaj neki medjuprelaz nesredjenog kapitalizma najbolje moze reci slika izmijesanosti svega ovoga pomalo pa tako je to slucaj i sa zemljama bivse drzave u kojoj smo do skora zivjeli. Vjerska nacela jasno nalazu jednakost i jednakopravnot medju ljudima, eticne norme koje bi se trebale slijediti no danas je to sasvim drugacije u stvarnom politickom i javnom zivotu kad je rijec o nama. Ipak cini mi se da je kod nas vise nego u bilo kojem drugom narodu izrazena neka klasna dioba tj. neka hijerarhijska podjela na prioritetnu listu pravog Hrvata. Znamo gdje su Hrvati iz Bosne na toj ljestvici...
U soc. nepravdi koja pritisce obicne ljude jedna od najvcecih nepravdi ucinjena je Hrvatima izbjeglim u Hrvatsku iz Banja Luke koji su bili umirovljenici ili su to godinama postali i koji zive vec dugi niz godina u Hrvatskoj ali po nekim pravilima i zakonima ne mogu uzivati hrvatsku mirovinu i njihov status je negdje izmedju nigdje....dakle, prebivaliste im je u Rep. Hrvatskj imaju sve potrebne dokumente, no njihova mirovina koja je znala cesto kasniti i po nekoliko mjeseci ili je uopcene dobivati neko vrijeme stize iskljucivo iz R. S. takvih ljudi je jedan odredjeni broj, dok j velika vecina uspjela nekako isposlovati svoje mirovine u domovini u kojoj zive a ovi drugi prepusteni su na jednu nepravdu o kojoj se suti i u kojoj trpe ljudi koji su na savjesti necijeg propsta u zakonu, nemara ili tome slicnog razloga. Hoce li ta nepravda biti ispravljena i hoce li se naci adekvatan modus da se nadje rjesenje i da ti ljudi koji su toliko propatili u rodnom gradu, svoj radni vijek posteno odradili i koji sada zive na svojoj veoma maloj mirovini hoce li se dakle pomoci toj grupi ljudi umirovljenika iz naseg grada pokazat ce vrijeme..nadajmo se da do tog vremena ce ti isti umirovljenici jos uvijek biti sa nama na ovom svijetu i da ce bar dio njih docekati to vrijeme. Njihovi ideali u mirne staracke dane izdao je rat i vrijeme u kome su se ni krivi ni duzni nasli kao zrtve svojih starosnih godina.

Guest

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

6. 10-04-2007 02:30

Ovaj komentar jasno ocrtava danasnju sliku hrvatskog drustva u cjelosti. Drustvu su vec odavno postavljeni kriv ideali i idoli kojima se drustvo ovakvo kakvo jest klanja i kome stremi. Izdaja ideala prava i jednakosti dogadja se na ocigled drustva u kome kako netko lijepo rece vjera postoji ali moral je sve manji iz dana u dan. A bez morala znamo da nema zdrave osnove pocev od obiteji pa do svih drugih slojeva ljudskih zajednica. U nasem hrv. drustvu izdaju se ideali covjecnosti, slobode, prava na jednakost barem kad su u pitanju ostvarenja solidnih prihoda za zivot bilo da se radi o radnickoj klasi ili umirovljenicima itd...dok na jednoj strani zbog izdanih ideja o jednakosti medju ljudima u nasem hrv. drustvu dolazi do pojave tajkuna, ratnih i inih profitera, i do propalih ideala branitelja, izdanih ideja o boljem sutra i masi nezaposlenih besperspektivnih mladih ljudi... izdaja koja se dogajda i kojoj smo svjedoci iz dana u dan u isto vrijeme stremi se ka ulasku u EU kao da ce time svi nasi problemi biti rijesini kao da cemo tada odahnuti i necemo vise imati goleme soc. razlike, borbu za vlast, prodaju ideala i ciljeva za koje je posten covjek smatrao da je svetinja. Danas, dok po kontejnerima za smece poneki od umirovljenika trazi dnevni obrok da prezivi i dok radnik ne dobiva svoju placu na vrijeme dok se ljudi prokazuju i terete za zlodjela pocinjena u domovinskom ratu i zeli se nametnuti kolektivna odgovornost i pretvarati dojucerasnje ideale u kriminalne akcije dotle su mi na pameti u ovom uskrsnom vremenu svi oni koji nepravedno leze po zatvorima, koji su ili bili ili ce biti osudjivani, a svaki onajkoji je u zivotu iskusio kako to izgleda izaci pred sud ili odlezati u zatvoru a da nije kriv po moralnom ili vjerskom nacelu vec u ocima ovozemaljskog zakona zna kako to izgleda, zelim da ova dokocica o Isusovoj poslednoj veceri tj. dorucku u Hrv. pocne biti sto prije samo doskocica bez dobre podloge u tom nasem hrv. trenutno podijeljenom drustvu. Zelim da se ljudi osobito oni koji su od javnog znacaja u tom nasem drustvu pocnu vec jednom pridrzavati one stare dobre latinkse izreke : Obliti privatorum, publica curate
"" Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajednicko dobro."" Ili onu Non bene prototo libertas venditur auro, Sloboda se ne prodaje ni za koje blago svijeta.

Guest

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

7. 06-04-2007 10:44

Biskup Bogovi? u svojoj propovijedi koju je naslovio „Vjernost do vlastite smrti (Isus Krist) i izdaja do smrti drugoga (Juda)" Biskup je istaknuo: „Naše hrvatsko društvo toliko je podijeljeno i me?usobno suprotstavljeno da se ?esto ?uje kako jedni druge tituliraju kao izdajnike. Dapa?e, u tom smislu pišu se ?ak i knjige. U taj kontekst zgodno se uklapa i britka dosjetka da Posljednja ve?era nije ni mogla biti u Hrvatskoj jer bi ovdje Isusa izdali ve? za doru?kom. ?injenica da je ta dosjetka izronila u ovo naše vrijeme i da zvu?i veoma domišljatom zna?i kako ona ima svoju podlogu u današnjoj našoj hrvatskoj stvarnosti, da napast izdaje kruži našim prostorima."

Guest

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

Josip A:

8. 30-03-2007 00:33

Drzim da se temelji u poimanju svega sto je covjeku dano na razmatranje cjelokupni proces razvoja i sazrijevanja nas kao vjernika, osoba i Bozijih stvorenja dakle da se ti tmelji nalaze u nasoj sposobnosti oprosta. U oprostu stoji kljuc toga ljudskog srca koje je Nata spominjala. U oprostu stoji sifra kojom se s lakocom desifrira Isusova Muka i smrt na krizu. "Boze, oprosti im jer ne znaju sto cine!" Velike su to rijeci izgovorene toga dana muke Isukrsta na Golgotskom brdu, oprost je moguc potrebno ga je prakticirati. Oprost je bozanska milost koju moramo njegovati da bi bili sposobni oprastati i da bi nam moglo biti oprosteno. Oprost je zrtva kojom se mozemo "trenirati" i kojom mozemo pobjedjivati svoje cesto puta egoisticno JA, dati pravo prvenstva oprostu i tada je moguce dozivjeti potpunu rehabilitaciju svoga unutarnjeg JA a to je nase ljudsko srce... oprosti i idi dalje, budi jaci za jedan oprost a da li ces zaboraviti tu ipak ja mislim vrijeme cini svoje ali u tom vremenu koje je potrebno za zaborav oprastaj ne zaboravi oprastati.......nikada prestati oprastati.

Guest

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

9. 29-03-2007 16:10

Mene je jos odavna a najvise u korizmeno vrijeme pratila jedna misao... ako sve ljude na ovome svijetu Bog voli i ako im je dao svoga Sina za spasenje od grijeha i vjecne smrti sto je ipak s Judom? Nisam se usudjivala glasno o tome razmisljati smatrajuci da bi vec i sama pomisao o Judi- spaseniku bila sablazan pa cak mozda i grijeh...sve do nekih mojih nazovimo ih "zrelijih razmisljanja" i jednom se usudim razgovarati o toj temi cak i sa svecenikom na moje iznenadjenje objasnio mi je da teolozi sve vise dvoje u konacni svrsetak i kraj Judinu... razmisljaju velika vecina njih slicno kao i ja a drugi drze da je to ipak nemoguce u Judinom slucaju jer je Juda jedan i jedini koji je izravno izdao Isusa i predao ga u ruke njegovih neprijatelja... bilo kako bilo, clanak je vjerujem dan na razmisljanje svima nama i drago mi je da je Nata ovako lijepo napisala komentar o covjekovom srcu, zbilja je to istina, mi necemo otvoriti ako ne zelimo svoje srce nikome, to je nesto sto se zove covjekova sloboda odlucivanja koju nam je Bog u svojoj velikoj ljubavi prema nama ljudima podario... na silu se ne moze voljeti, na silu se ne moze davati ili uzimati i tu je Bog dao slobodu covjeku da sam odluci zeli li dati nekome svoje povjerenje a na nama slabim ljudima je da to povjerenje u Isusa Krista ne izgubimo. Isus jest sama ljubav, ja vjerujem da je u toj ljubavi nasao Petrov strah kad ga je cak tri puta zatajio kao razumijevanje za njegovu ljudsku slabost - strah... nasao je Isus razumijevanje i za onog dobrog razbojnika do njega na krizu pa mu rekao "jos danas ces biti sa mnom u raju", naci ce Isus razumijevanje i za svakog od nas ako mi pokusamo razumjeti nasu svakodnevnu Kalvariju po kojoj na ovaj ili onaj nacin hodamo u nasim zivotima... nase slabosti, nase gijehe vjerujem Isus ce oprostiti ako mu otvorimo to nase ljudsko srce .... s Judom moguce Isus ima svoj plan Spasenja.
Zelim svim svojim srcem svima koji ovo citaju puno ljubvi prema Sinu Bozijemu mozda mu olaksa drvo Kriza koje ce u svojoj Muci ponijeti na Veliki Petak.

Guest

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

10. 29-03-2007 04:13

Joj idem citat ovo jos jednom...hhaha , kad Nata da komentare to je prava poslastica za nas citaoce....

:-)

Guest

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

11. 29-03-2007 03:54

Juda je napravio neoprostiv Belaj...al Bog prasta i mi smo nauceni da prastamo..pa prema tome Bogu za ljubav ja mu osobno prastam ali ko sam ja ja mali obicni grijesnik :cry

---zar je to bitno?Ali naravno ne zaboravlja se ...
A da je ubrljo jest vala..Boze mu oprosti.

Guest

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

nata

12. 29-03-2007 03:37

Svatko tko zeli uci u covjecije srce mora pokucati..Takvo nam je Bog stvorio srce,da covjek ima kljuc samo iznutra. Nitko u nasa srce nemoze provaliti silom!Moraju pokucati i Bog ,i andjeli , i covjek i zena , i djavao !Dakle moze se uci u srce samo ako covjek JA ILI VI otvori svoje srce onome ko je pokucao.
Vrag je Judi pokucao a ovaj mu je otvorio..
Svatko od nas moze biti ALI NEMORA biti Jud,.u svakomu od nas novac je izazov i napast ,svatko od nas zamislja Isusa na svoj nacin;svatko od nas moze od vjernika postati nevjernik;svatko od nas moze pustiti sotonu u svoju kucu..i svatko od nas moze izdati Sina Bozijega..na ovaj ili onaj nacin.

Ali svatko od nas se moze pokajati i steci povjerenje i ljubav Isusovu!!!
Neka nam Juda bude opomena kako nesmijemo u svome zivotu upirati prstom u drugoga vec u sebe!Moj grijeh..preveliki grijeh.
Nazalost svi mi nosimo u sebi Judine klice sumnje i nevjere.
Zapocinjemo s vjerom,ljubavlju a cesto zavrsimo ocajnicki i izdajnicki.hm..nisunam ap.Petar i ap.juda ostavljeni za primjer tek tako
:roll

Guest

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

nata

Prikaži 12 of 12 osvrti