|
Simpatično je malo stado koje možemo zateći svake ndjelje u našoj župnoj crkvi. Mnogi dolaze i prolaze, oni svoje bivše sužupljane srdačno dočekuju i ispraćaju. I nije to sav njihov život. Veći dio godine imaju samo jedni druge, okupljaju se na svetim misama bilo gdje na području župe, uglavnom njih iste možete vidjeti kako, okupljeni oko svoga župnika, uskaču gdje treba, a na kraju "uskoče" i na koju čašicu u župni stan. Prava "prva Crkva": "bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko."
Za svoju dušu, za ljepši ugođaj i radosnije slavljenje kršćanskog okupljanja na svetoj misi, rado se odazivaju na poziv, na glasove, da bi trebali i zapjevati Bogu hvalu i slavu. Malo ih je, slab izbor, ali je jaka volja i veliko srce, pa čak i za samokritiku. Trenutno župni zbor vodi časna sestra Marina Domić koja iz Budžaka dolazi na ispomoć fra Duji. Iza rata zbor je ponovno pokrenula i stala na njegovo čelo poznata nam Ivka Blažević. Ova dobrostiva starica nekoliko je godina predvodila zbor sastavljen od odvažnih žena oboružanih jakom voljom i glasom darovanim od Boga. Naša Ivka je pala u bolesničku postelju, obnevidjela i slabašna tijela, ali još uvijek dovoljno jaka da primi i porazgovara sa svojim mlađim prijateljima kojima se uvijek preporuča u molitvu.
Što Peterac bend, sami se tako zazvaše, o sebi misli pročitajte u pjesmi koja je nastala u Uskrsnoj noći iz pera Ivanke r. Anušić iz Barlovaca. Uočit ćete kako u pjesmi zrači optimizam i radost, ispunjenost i zadovoljstvo "malim" stvarima. Danas, blagdan Duhova, kad ovo pišem sa sigurnošću mogu reći da je to plod Duha Svetoga: Branitelja i Tješitelja.
 Župni zbor, župe Barlovci
Ako ste raspoloženi, dođite mjesta ima
raspisujemo konkurs svim prisutnima
učestvovati mogu baš svi
jer mi smo mali bendovci.
Na čelu benda sestra Marina
klavijatura i sporan struja
do nje odma' Staža uzdiše
s visokim tonom zavija naviše.
Nedeljka treća blago se smiješi
a glas joj trči neznam ni reći,
Anđa se slatko na to smiješi
Bože moj, benda ali griješi.
Brane gunjica kad tekst nezna
Ilija guče k'o golub sivi
a ja uskačem čas dole gore
note mi bježe do mile volje.
Još kad me sestra iznenada upita
jeli ti što u uho ušlo
ja se trgnem mašem glavom
Bože sačuvaj, nije baš ništa.
Ima tu stvarno malo šale
ali bez ljutnje i bez galame
nama je lijepo pjevamo Bogu
radimo na tom da ugodimo narodu.
 Običaji su tu
Na probi ima zaliti malo
puno nije dobro niti je zdravo
tek toliko da se grlo podmaže
što često Staža naglas kaže.
Jeger je dobar ali i ljut
niti je crven niti žut
već nešto smeđe k'o pelin grk
štipa polako, ali je jako.
Župnik fra Dujo samo se smješka
klima glavom i kaže da je greška
što nas bar malo više nije
imao bi baš čemu da se smije.
Kako je tako je, drugačije nemože
“peterac bend” iz ove kože
svi se već vrte pola vijeka
mora nota da nas pričeka.
Zraka ponekad kad nestane
sestra Marina očima priča
al' džaba od toga ove se ovce
nemogu odreći nečega svoga.
Vuku korijen iz prošlog benda
na čelu s Ivkom visoki sopran
note iskrivili glasopustili
a novu učiteljicu baš razljutili.
Sad smo na remontu
svako se trudi, nismo umorni
i to nas čudi, pjevamo češće
uz manje greške.
|
.::HOD U VJERI 
Subota, 17 Svibanj 2008
Draga Edi, uvijek i iznova me odusevis svojim pisanjem, posebno ovom pricom, koja u meni budi neke uspomene i podsjeca me na nesto sto sam nekad davno cula i sto me se jako dojmilo... Inace zivot je takav, pun iznenadjenja i nepredvidjenih okolnosti, ali vrlo je rijetko da se dvije duse sretnu , koje su stvorene jedna za drugu. Tu prestaju sva pravila, jednostavno krenes za srcem i ne mislis sta ce dalje biti. Ma to je super, samo da nije te nase malogradjanske okoline, familije, i svih onih koji sebi daju za pravo da odlucuju o tudjim sudbinama, odn. da ih oni kreiraju, jer boze moj, mora se cuvati ugled i sl. gluposti koje od nas prave robote, a sve manje ljude. Rijetki su ljudi kao Marijan, veoma rijetki, koji se bore za ono sto zele, pa i po cijenu da budu javno izlozeni ruglu i lincu okoline... Ipak mislim , bez obzira na sve da je on umro srecan, a da su svi oni koji su ga osudjivali, proveli ostatak zivota u grizi savjesti, odbacivsi od sebe jednog takvog covjeka , jednu velicinu.. Jer samo VELIKI ljudi vole bez rezerve i bez straha.. A znas zasto? Zato sto samo oni znaju da je zivot kratak i da bez prave ljubavi nema zivota... Pokoj vjecni Anuski i Marijanu, i svjetlost vjecna neka im sija.. 
pa ti dobrosusjedski netko pobrao ves s balkona. 