| Napisao/la: Edita Topić,
on 16-06-2007 10:24
|
Posjeta : 1322  |

Danas, više
nego ikad govori se o pravima. Od onih elementarnih prava u nekim državama i
narodima gdje je svaki oblik demokracije u povojima, do prava koja ne samo da
dosežu granicu s anarhijom već se stapaju s ideologijom suvremenog društva u
kojem se javljaju radikalna prava koja idu u krajnost i bitno se razlikuju od
prava koja jesu ili bi trebala biti zagarantirana svakom čovjeku od rođenja pa
do smrti.
Feminizam kao oblik i ideologija jednakosti žene sa muškarcem i poboljšanja
položaja žene u društvu javlja se s kraja 19. stoljeća u zapadnim zemljama i
industrijskoj revoluciji. Dotadašnji muški primat nad ženom slabi i žena po
prvi puta dobiva priliku da postane sve značajniji dio radne snage u tvornicama
zapadnih zemalja.
Feminizam vremenom postaje pokret koji ženu izjednačava sa
muškarcem no s promjenom tradicionalnog ženinog položaja u društvu javlja se i
uvođenje novosti muško -ženskom svijetu a to su poslovi u tvornicama i uvođenja
radničkih placa za žene koje su ipak sve do danas nešto manje nego
radničke place muškaraca. Iz perspektive žene i njene uloge u današnjem društvu
i koliko je feminizam pomogao ženi - majci, ženi - radnici, ženi - supruzi
mislim da nije teško odgovoriti. Započeto u komunizmu s već dovršenim fazama u
kapitalizmu na ženu se svaljuje enormno težak teret svakodnevnice, borba za
rješavanje egzistencijalnih pitanja, odgoja i skrbi djece, te cesta
neizvjesnost za očuvanje posla ili u vječitoj potrazi za stalnim poslom. Iako
se danas no ikad prije govori o pravima žene kao da se iza svega toga
krije velika zamaskirana pozornica gdje veliki moćnici ovoga svijeta zanemaruju
izvornu ulogu žene u društvu već je opterećivanjem na sve moguće načine u borbi
za opstankom stavljaju u rang muškarca iako se niti po svojoj
izdržljivosti niti po svojoj fizionomiji itd. ne može usporediti sa muškarcem.
No, u čvrstim karikama modernog društva nekadašnja osmomartovska slavlja, radne
akcije itd... kao da su bila uvod za ono sto je čekalo ženu u 21. stoljeću. Feminizam
je u svojoj osnovi pozitivna ideologija koja je doprinijela emancipaciji žene,
ravnopravnosti u intelektualnim domenama ljudskog življenja,njenom osobnom
razvoju kao ljudskog bića stvorenog na sliku i priliku Boga, Stvoritelja i
kreatora ljudske civilizacije.
Još uvijek zemlje trećeg svijeta, vapiju za ostvarivanjem elementarnih prava
žene prije svega prava na život (ne zaboravimo koliko svake godine stradava i
biva ubijeno netom rođenih djevojčica u Indiji, Pakistanu, Kini jer ih iz
nazadnih i shvaćanja roditelji ne žele) ili pravo na izbor životnog
partnera umjesto "aranžiranih brakova", dogovorenih brakova koji su
poznati i u našim krajevima a zadržali su se i do danas u romskim obiteljima.
Posebno važno mjesto zauzima nasilje nad ženom u obitelji pogotovo u zemljama
gdje je apsolutna vlast muškarca nad ženom i gdje se zapravo žena tretira poput
roba. Poligamija ili višeženstvo također je problematika o kojoj bi se trebalo
vise govoriti i pridavati joj veći značaj. Svi ovi navedeni problemi današnjice
dio su sveukupne problematike u kojim feminizam svojom osnovnom idejom o
ravnopravnosti žene s muškarcem ima sto za reci i učiniti.
Na
žalost kao da su mnogo bučniji savezi i udruge žena koji su feminizam shvatili
i podložili za vidove pražnjenja negativne energije i gdje se prava i slobode
žena brkaju s težnjom da se današnja žena izvrgava ruglu i iskrivljavajući
sliku Božjeg nauma o ženi kao stvorenju čija je zadaća mnogostruka na ovom
svijetu.
Pravo na pobacaj, pravo na izbor istospolnog partnera , ozakonjenje takvog
odnosa brakom, pravo na usvajanje djece istosplonih brakova itd. krajnosti su
koje se kose ne samo s osnovnim idejama feminizma već duboko zalaze u remećenje
Božjeg plana poslanja žene. Dok u Nigeriji, Somaliji itd. na tisuće žena biva
silovano, ubijano, zapaljeno i na druge načine ugnjetavano i dok čizma bezvlašća
i nasilja gazi po ženinom pravu na ravnopravno postojanje sa muškarcem dotle se
u bogatim zemljama zapada izvrgava općem ruglu uloga žene počevši od mode, do
novinskih i internetskih duplerica, pornografije i umjetno postavljenih sex
simbola na kojima se zarađuju milijarde dolara i čiji tvorci "žene -
karikature moderne civilizacije" ruse njenu ljepotu i važnost, uzvišenu
ulogu majke, namećući vanredno visoke zahtjeve spoljašnjeg izgleda, tjelesne
dopadljivosti, pa tako daleko od objektiva foto kamera po psihijatrijskim i
drugim ustanovama umiru mlade djevojke od anoreksičnosti, bulimije i drugih
oboljenja koja su proizvod današnjeg društva u kome živimo.
Žene
su se očitovale u društvu, progovarale i javljale kroz mučenice, svetice,
spisateljice i umjetnice. Dok su naše bake pohađajući analfabetske tečajeve
opismenjavanja dobivale mrvice sa bogate trpeze nauke i prosvjete, mnoge od
njih ostajale slijepe kraj očiju jer nisu nikada naučile citati, rano se udajući
i radeći teške težačke poslove dotle su one sretnije, književnice i
spisateljice nastojale progovoriti perom, apelirati kroz svoja djela na mjesto
i ulogu žene u društvu. Jedna od takvih zasigurno je i doktor filozofije sveta
Edith Stain. Prevela je Tomu Akvinskog na suvremeni njemački jezik i svojim
predavanjima na katedrama stajala rame uz rame svojim kolegama. Ubijena u konc.
logoru, proglašena svetom i suzaštitnicom Europe ova žena XX stoljeća jedna je
od veličanstvenih svijetlih primjera koliko može i koliko vrijedi žena kojoj je
moralnost, Bog i duhovni život bio smisao cak i u patnji smrti u plinskoj
komori.
Feminizam
ostaje otvorena sfera djelovanja u današnjem svijetu. Koliko ce pozitivnosti i
promjena unijeti u borbi za ravnopravnost tamo gdje je to još uvijek potrebno
ostaje da se vidi Tamo opet gdje je otišao u krajnost i zamijenio prvotnu ulogu
sa frustriranim oblicima traženja prava i borbe za postavljanjem krivih ideala
i načela stvar je opet razvoja zdrave svijesti upravo kod nas žena koje smo
htjele ili ne glavni akteri u filmu koji se odigrava pred našim očima, hoćemo
li birati uloge ili ćemo slijepo pratiti scenarij prihvaćajući sve uloge koje
nam se žele bezuvjetno postaviti na ženama je da odluče jer rezultate ćemo ipak
na kraju snositi mi - žene.
|